What do you think?
Rate this book
Svi me vole, samo tata ne
Svi me vole, samo tata ne dirljiva je priča o plemenitu i dobru dječaku, o potrazi za osobnim identitetom i obitelji, o temeljnoj ljudskoj potrebi za ljubavlju i pripadanjem.
Temeljen na istinitoj priči, ovaj pučki roman prati život dječaka Ivana, siročeta kojega je otac napustio, a majka mu umrla, koji svim silama i žarom svojega mladog srca želi upoznati oca i učiniti da ga on voli. Ivan je pametan, dobar, sposoban, miljenik svih – osim svojega oca.
Temeljen na istinitoj priči, ovaj pučki roman prati život dječaka Ivana, siročeta kojega je otac napustio, a majka mu umrla, koji svim silama i žarom svojega mladog srca želi upoznati oca i učiniti da ga on voli. Ivan je pametan, dobar, sposoban, miljenik svih – osim svojega oca.
181 pages, Paperback
First published January 1, 1971
11 people are currently reading
339 people want to read
About the author
Đuro Zrakić
4 books5 followersĐuro Zrakić rođen je 1945. u Zasavici kod Bosanskog Šamca. Biskupijsku klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku, a studij teologije u Đakovu. Na Petrovo 29. lipnja 1970. zaređen je za svećenika. Bio je kapelan u Morančanima, Oštroj Luci (1974.-1975.), te od studenoga 1975. do veljače 1978. u Garevcu. Te godine odlazu u biskupiju Rottenburg-Stuttgart (Njemačka). 15. travnja 1978. imenovan je kapelanom u Unterkochenu (Aalen), a potom kapelanom, te župnikom u župi Sv. Nikole u Waldhausenu/kod Aalena (biskupija Rottenburg-Stuttgart). 1. rujna 1988. imenovan je župnikom župe Sv. Pija u Ayingu (München). Od 1994. do 2006. godine radio je u Zagrebu za katoličke medije Crkve u Hrvata. Godine 2006. vraća se u münchensku biskupiju. Od 1. rujna 2006. do 31. kolovoza 2010. bio je župnik u župi Sv. Cecilije u Germenringenu (München), kada odlazi u mirovinu. Danas živi u Zagrebu.
Đuro Zrakić se cijelo vrijeme svoga studija i svećeničkog djelovanja bavio i literarnim radom. Godine 1971. objavljen mu je roman Svi me vole samo tata ne, koji je na hrvatskom jeziku doživio više od 30 izdanja, a preveden je i na nekoliko stranih jezika. Njegov drugi roman Ljubav sudski podijeljena tiskan je 1995. godine i izdan više od 20 puta. Zbirku kratkih crtica Tragovi (ne)ljubavi izdao je 2004. godine, a doživjela je više od 10 izdanja.
(izvor: Wikipedija na hrvatskom jeziku)
Đuro Zrakić se cijelo vrijeme svoga studija i svećeničkog djelovanja bavio i literarnim radom. Godine 1971. objavljen mu je roman Svi me vole samo tata ne, koji je na hrvatskom jeziku doživio više od 30 izdanja, a preveden je i na nekoliko stranih jezika. Njegov drugi roman Ljubav sudski podijeljena tiskan je 1995. godine i izdan više od 20 puta. Zbirku kratkih crtica Tragovi (ne)ljubavi izdao je 2004. godine, a doživjela je više od 10 izdanja.
(izvor: Wikipedija na hrvatskom jeziku)
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 16 of 16 reviews
July 3, 2022
Tužno, potresno i srceparajuće. Napisano stilom prilagođenim tinejdžerima. Nosi duboke duhovne, religijske i moralne poruke.
February 26, 2020
Zaboravila sam prije napisat jednu recenziju, ali evo sad mogu. Ova knjiga je, i ne pretjerujem kad ovo kažem, ubjedljivo najgora knjiga koju sam ikada pročitala. Ne znam da li bih se ja trebala ispričati piscu zbog ovog sto ću napisati ili on meni zbog trošenja para na ovo kvazi-motivacijsko sranje.
Ne mogu ni nabrojati koliko sam puta prevrtala očima i zatvorila knjigu od frustracije. Svi koji su pročitali ovu knjigu (mada su mi je preporučivali samo stariji vjerski fanatici pa je nekako i logično da mi se neće svidjeti) su rekli kako su se rasplakali dok su je čitali. Oni su plakali jer je priča tužna, a ja od toga koliko je knjiga loše napisana.
Kao prvo, dijalozi su toliko neprirodni i mislim da pisac nikad u životu nije čuo kako djeca i adolescenti pričaju. Svaka druga riječ im je nešto duboko, puno motivacije i previše osjećajno. Čitanje takvih dijaloga postane naporno vrlo brzo jer je toliko nerealno i svaka rečenica u suštini ima isto značenje, ali je drukčije formirana.
Čini mi se da nijedan lik nema vlastitu osobnost. Ne bih vam znala reći ime ijednog lika osim glavnog, a njega samo zato jer mi se brat tako zove i to je zapravo znak koliko je ova knjiga zapravo bitna. Nije.
U knjizi se mogu razlikovati samo odrasli od djece. Svi odrasli su isti - neodgovorni. Nekoliko je likova samo tako ostavilo svoje dijete i otišlo. To bi bilo u redu u ovoj priči da jedan lik to uradi, ali je pisac toliko kreativan da je reciklirao svoju ideju jer se nije mogao sjetiti da likovima (i odraslim i djeci) da neku unikatnu osobnost i priču u kojoj bi se likovi zapravo razvijali na realističan način.
Dakle, odrasli neodgovorni, a djeca govore kao da su izašla iz još lošije napisanog "Alkemičara".
Glavni lik Ivan, čijeg se imena jedino sjećam, je toliko savršen da je naporan. Poruka piscima: fikcionalni lik NIKADA neće biti zanimljiv ako nema nijednu manu, a pisac je očito ciljao da Ivana prikaže kao nekog svetca koji nikada u životu nije uradio nešto loše. Ivan je u ovoj priči toliki "Mary Sue" da mu Arya Stark nije ni do koljena.
Ivan uvijek zna šta točno reći, Ivan ima najčistije srce, Ivan je najpametniji, Ivan zna pjevati i pisati pjesme (koje su, po mom skromnom mišljenju iznimno loše, ali su se naravno svim likovima u knjizi svidjeli da nije ostalo lika koji nije plakao), Ivan može omekšati srce od kamena, Ivan nikada ne stavlja sebe na prvo mjesto, Ivan je reinkarnacija Majke Tereze, Ivan je tako plemenit iii.....meni se povraća. Iskreno, Ivan ima tužnu priču koja bi imala potencijala da pisac zapravo zna pisati.
Priča se vrti oko toga da je Ivana ostavio otac kad je bio dijete, dakle Ivan ima daddy issues, i da se Ivan brine o svojoj bolesnoj majci koja ne može ustati iz kreveta. Kasnije majka umre, detalji su mi zamagljeni, ali njegovi prijatelji odu u gimnaziju dok je on primoran raditi. To je bio samo još jedan neuspjeli pokušaj da se sažalimo nad Ivanom i mislim da je taj dio radnje poptuno nepotreban jer se kasnije on svejedno počne školovati sa njima.
Dok se Ivan školuje u drugom gradu, on viđa svog oca. Njegov otac ima novu obitelj i kćerku. Upozna se sa kćerkom i ona ga prihvati kao brata. Njezina majka je protiv toga da se ona druži s Ivanom i to joj zabranjuje, kažnjava je i sl. Ivanov otac ga ignorira na ulici, a Ivan se još uvijek nada.
Neću da opet budim stare frustracije jer nemam energije da se nerviram trenutno pa ću ukratko zapisati moje mišljenje o kraju knjige. Inače, da krenem nabrajati sve što je loše u ovoj knjizi (a to i jest sve) ne bih završila do sutra.
Long story short, Ivan pogine na kraju i vjerujem da je pisac ciljao da to gane sve čitatelje jer je umro dok je išao po sretan kraj. Ja sam mogla otvoriti bocu šampanjca jer ne moram više čitati njegove isforsirane riječi.
Njegova zaručnica odluči da više nikada neće ljubiti drugog muškarca (a da, treba im biti 18 godina haha neće baš). Taj "tragičan" događaj se desi nakon što Ivan pred svima otpjeva svoju užasnu pjesmu, a u publici je i njegov otac koji magično onda odluči da ga želi primiti u svoj dom. Ivan ode posjetiti majčin grob gdje potvrđuje njene riječi da će ga njegov otac jednog dana opet primiti. U povratku on pogine u saobraćajnoj nesreći i svi su tužni osim mene.
A da, zaboravila sam spomenuti da ova knjiga pretjerano gura kršćansku doktrinu i truje čitatelje ideologijom da su ateisti loše osobe koje treba spasiti jer će inače otići u pakao dok su svi kršćani dobri ljudi.
Koji je moj zaključak? Moj zaključak je da bi svećenici trebali ostati samo svećenici i poštedit nas, obične smrtnike, svojih neuspjelih pokušaja u književnosti.
Ne mogu ni nabrojati koliko sam puta prevrtala očima i zatvorila knjigu od frustracije. Svi koji su pročitali ovu knjigu (mada su mi je preporučivali samo stariji vjerski fanatici pa je nekako i logično da mi se neće svidjeti) su rekli kako su se rasplakali dok su je čitali. Oni su plakali jer je priča tužna, a ja od toga koliko je knjiga loše napisana.
Kao prvo, dijalozi su toliko neprirodni i mislim da pisac nikad u životu nije čuo kako djeca i adolescenti pričaju. Svaka druga riječ im je nešto duboko, puno motivacije i previše osjećajno. Čitanje takvih dijaloga postane naporno vrlo brzo jer je toliko nerealno i svaka rečenica u suštini ima isto značenje, ali je drukčije formirana.
Čini mi se da nijedan lik nema vlastitu osobnost. Ne bih vam znala reći ime ijednog lika osim glavnog, a njega samo zato jer mi se brat tako zove i to je zapravo znak koliko je ova knjiga zapravo bitna. Nije.
U knjizi se mogu razlikovati samo odrasli od djece. Svi odrasli su isti - neodgovorni. Nekoliko je likova samo tako ostavilo svoje dijete i otišlo. To bi bilo u redu u ovoj priči da jedan lik to uradi, ali je pisac toliko kreativan da je reciklirao svoju ideju jer se nije mogao sjetiti da likovima (i odraslim i djeci) da neku unikatnu osobnost i priču u kojoj bi se likovi zapravo razvijali na realističan način.
Dakle, odrasli neodgovorni, a djeca govore kao da su izašla iz još lošije napisanog "Alkemičara".
Glavni lik Ivan, čijeg se imena jedino sjećam, je toliko savršen da je naporan. Poruka piscima: fikcionalni lik NIKADA neće biti zanimljiv ako nema nijednu manu, a pisac je očito ciljao da Ivana prikaže kao nekog svetca koji nikada u životu nije uradio nešto loše. Ivan je u ovoj priči toliki "Mary Sue" da mu Arya Stark nije ni do koljena.
Ivan uvijek zna šta točno reći, Ivan ima najčistije srce, Ivan je najpametniji, Ivan zna pjevati i pisati pjesme (koje su, po mom skromnom mišljenju iznimno loše, ali su se naravno svim likovima u knjizi svidjeli da nije ostalo lika koji nije plakao), Ivan može omekšati srce od kamena, Ivan nikada ne stavlja sebe na prvo mjesto, Ivan je reinkarnacija Majke Tereze, Ivan je tako plemenit iii.....meni se povraća. Iskreno, Ivan ima tužnu priču koja bi imala potencijala da pisac zapravo zna pisati.
Priča se vrti oko toga da je Ivana ostavio otac kad je bio dijete, dakle Ivan ima daddy issues, i da se Ivan brine o svojoj bolesnoj majci koja ne može ustati iz kreveta. Kasnije majka umre, detalji su mi zamagljeni, ali njegovi prijatelji odu u gimnaziju dok je on primoran raditi. To je bio samo još jedan neuspjeli pokušaj da se sažalimo nad Ivanom i mislim da je taj dio radnje poptuno nepotreban jer se kasnije on svejedno počne školovati sa njima.
Dok se Ivan školuje u drugom gradu, on viđa svog oca. Njegov otac ima novu obitelj i kćerku. Upozna se sa kćerkom i ona ga prihvati kao brata. Njezina majka je protiv toga da se ona druži s Ivanom i to joj zabranjuje, kažnjava je i sl. Ivanov otac ga ignorira na ulici, a Ivan se još uvijek nada.
Neću da opet budim stare frustracije jer nemam energije da se nerviram trenutno pa ću ukratko zapisati moje mišljenje o kraju knjige. Inače, da krenem nabrajati sve što je loše u ovoj knjizi (a to i jest sve) ne bih završila do sutra.
Long story short, Ivan pogine na kraju i vjerujem da je pisac ciljao da to gane sve čitatelje jer je umro dok je išao po sretan kraj. Ja sam mogla otvoriti bocu šampanjca jer ne moram više čitati njegove isforsirane riječi.
Njegova zaručnica odluči da više nikada neće ljubiti drugog muškarca (a da, treba im biti 18 godina haha neće baš). Taj "tragičan" događaj se desi nakon što Ivan pred svima otpjeva svoju užasnu pjesmu, a u publici je i njegov otac koji magično onda odluči da ga želi primiti u svoj dom. Ivan ode posjetiti majčin grob gdje potvrđuje njene riječi da će ga njegov otac jednog dana opet primiti. U povratku on pogine u saobraćajnoj nesreći i svi su tužni osim mene.
A da, zaboravila sam spomenuti da ova knjiga pretjerano gura kršćansku doktrinu i truje čitatelje ideologijom da su ateisti loše osobe koje treba spasiti jer će inače otići u pakao dok su svi kršćani dobri ljudi.
Koji je moj zaključak? Moj zaključak je da bi svećenici trebali ostati samo svećenici i poštedit nas, obične smrtnike, svojih neuspjelih pokušaja u književnosti.
This entire review has been hidden because of spoilers.
September 29, 2013
Nisam bila sigurna koju bi ocjenu dala ovoj knjizi,na kraju sam dala 4/5.Svidjela mi se,ali je jako tužna,čak i pomalo teška za čitati.Dok sam je čitala suze su same od sebe išle...kraj me osobito iznenadio..još sam pod dojmom knjige,to je jedna od onih knjiga koju kad pročitate,teško da ćete ju ikad zaboraviti..
March 15, 2019
Jako emotivna,potresna priča o dječaku Ivanu kojeg je ostavio otac skupa sa bolesnom majkom. Nakon gubitka majke Ivan će probati dobrotom i čistoćom svoje nevine duše da otopi santu leda kojom je okovano očevo srce. Knjiga idealna za teen populaciji. Propagira vjeru,ljubav,požrtvovanost.
Nosi lijepe poruke mira i ljubavi.
Nosi lijepe poruke mira i ljubavi.
April 8, 2025
Knjiga pisana jednostavnim jezikom, idealna za školarce - osobno mi ne odgovara takav način pisanja jer sadrži podosta patetike i lako je predočiti događaje koji slijede.
Jako tužna priča koja se temelji na istinitom događaju pa ju to, u drugu ruku, čini izuzetnom i posebnom.
Preporuka za školarce i tinejdžere koji će kroz nju shvatiti važnost pripadnja i ljubavi.
Jako tužna priča koja se temelji na istinitom događaju pa ju to, u drugu ruku, čini izuzetnom i posebnom.
Preporuka za školarce i tinejdžere koji će kroz nju shvatiti važnost pripadnja i ljubavi.
March 3, 2023
Ovu sam knjigu dva puta proctala u dva vrlo razlicita zivotna perioda i oba puta me je jednako potresla. Jednostavno je napisana na takav nacin da moras da suosjecas sa glavnim likom. Neznam hocu li ju ikad vise procitat al nikad ju necu zaboraviti.
Potresna, emotivna, realna ljudska prica. Preporucam ju svima sve dobi i svih knjizevnih ukusa.
Potresna, emotivna, realna ljudska prica. Preporucam ju svima sve dobi i svih knjizevnih ukusa.
January 10, 2024
slatka knjiga, sva je ispunjena divnim porukama i mislim da se treba procitati :) ali se meni iskreno ne svidja stil pisanja, nekako je bas neprirodan tkd. se knjiga mogla bolje napisati.. (3-4 ⭐️)
UPRAVO SAM SHVATILA DA JE TEMELJENA NA ISTINITOM DOGADJAJU, MOLIM?!
UPRAVO SAM SHVATILA DA JE TEMELJENA NA ISTINITOM DOGADJAJU, MOLIM?!
January 27, 2013
Knjiga me oduševila! Nikad nisam toliko plakala na knjigu ko na ovu! SVATKO JU TREBA PROČITATI, OBAVEZNO!
January 11, 2026
Pročitana u dahu, ostaće kao veliki niz načetih tema, posebno ljubavi, dobrote i smrti. Veoma sentimentalna, slučajno je pronašla put do mene u trenutcima mojih velikih životnih misli i spoznaja. Izdvojila bih segment koji sam duboko osetila. “Jedno se ime uvek izgovara dostojanstveno, jedna ljubav ne prestaje nikada, jednom se ima majka i kad umre, niko je ne moze zameniti. Prve reči što sam počeo govoriti bile su “mama”, njena me ruka neprestano pratila. Kako su puna usta samo jedne reči. Znao sam makar me svi mrzeli, ona će me voleti, i kada me svi ostave, napuste, ona će biti uz mene. Ako me budu pravedno osudili, ona će me opet braniti, kada budu pljuvali po mome licu, mama će ga jedina ljubiti - samo zato jer je mama. Shvatam plač onih koji je vise nemaju, nisu uzaludne suze, smrt im je odnela puno.
Izgovaram često tvoje ime, smrt, a znam da nisi kraj!
Sve u svemu puna sam utisaka, knjiga vredna paznje.
Izgovaram često tvoje ime, smrt, a znam da nisi kraj!
Sve u svemu puna sam utisaka, knjiga vredna paznje.
November 25, 2019
Very sad and very touching story about a hard life of a boy growing up.
January 31, 2022
Dirljiva i počne knjiga , jednostano napisana sa srcem. Knjiga koja se pamti
January 3, 2026
dušu sam isplakala opet ju čitajući, ne znam ima li išta ljepše napisano od ove priče o predivnom ivanu i rijeci života.
March 27, 2015
I consider myself very lucky that I had the chance to read this wonderful, emotional book which was translated in Albanian. I dont know if it has been translated even in other languages but if it isnt, its really a big big pitty. Indeed, my favourite book!!!
April 23, 2021
Jako teška i potresna knjiga. Čuo sam negdje da je po istinitom događaju, nadam se da nije.
Displaying 1 - 16 of 16 reviews