U ovdje uvrštenom kompletnom opusu novela i "lakrdija", kako ih je nazvao, najbolje se vidi Kamovljeva veličina i hrabrost da beskompromisno prikaže istinu, ukaže na društvene laži, farizejstvo i filistarstvo, utkavši usput i plemenitu priču o tragediji svoje obitelji, o svojoj nesretnoj ljubavi, kao i priču o svojoj uistinu jedinstvenoj sudbini.
Jer, Kamov je bio pisac ispred svog vremena; iako je umro ne navršivši ni dvadeset i četiri (24!) godine, taj je "klinac" ostavio za sobom zadivljujuće djelo iznimne umjetničke vrijednosti, zbog kojeg se danas smatra prvim hrvatskim avangardnim piscem i svakako jednim od najboljih koje smo imali!
Samosvojan, jedinstven i originalan, taj prokleti genij, veliki psovač, pjesnik dubokih mutnih slutnji, nagovještač rasula, već u dvadeset i prvoj godini napisao je oporuku: "Ako umrem, ostavljam svoje tijelo na raspolaganje liječnicima, da ga upotrebe za svoje pokuse; budući moja djela ne dopriješe izvan moje ladice, budući moj život ne posluži dovoljno znanosti – to joj ostavljam svoje tijelo i dajem joj svoju smrt. I hulja bio onaj, ko nada mnom pozove popa, pribije krst i donese vijence."
Otišao je tri godine kasnije, bolno mlad, nikad prežaljen i nikad zaboravljen.
Rebellious by nature, he was expelled from Rijeka high school and dropped out of the school in Zagreb. Because of his participation in the demonstration against the Hungarian governor in Croatia, Khuen-Héderváry, he was sentenced to three months in prison in 1903. Headstrong and temperamental, he called himself Kamov, after Ham (or Kam) from the Old Testament, who saw his father Noah naked but unlike his siblings Shem and Japhet did not cover his nakedness, thus issuing a curse. Kamov probably saw himself as a revealer of bourgeoise hypocrisy and wrote to his brother Vladimir in 1910 - "Kamov to me is a literary program..." His literary work was small, but very significant, because in his poems and plays he expressed his anger and displeasure over hypocrisy and injustice of his contemporaries in a way unprecedented in Croatian literature. His masterwork is a modernist novel Isušena kaljuža (1906-1909) saturated with psychosexual and spiritual conflicts of the iconoclastic first-person narrator and later described as a proto-existentialist prose, written decades before the literary movement's appearance. Kamov's novel, invariably described as the premier Croatian avant-garde major prose work, was printed for the first time in 1956. Because of that he earned reputation as one of the greatest rebels and iconoclasts in history of Croatian culture. He died at the age of 24 in Barcelona and was buried at the hospital cemetery near Hospital de la Santa Creu.
Dobar je Kamov. Svidjet će se onima koji vole O. Wildea ili Baudelairea. Osobito su zanimljive godine nastanka priča, i dakako, autorove mlade godine u kojima ih je napisao. Iz čitateljske perspektive, pojedini arhaizmi lagano znaju iritirati, dok, primjerice priče poput „Žalost“ i „Odijelo“, koje su čista petica, dižu knjigu na zasluženo mjesto vrijedno pažnje!