Dubravka

by Ivan Gundulić

Genres: Classics, School, Read For School, Plays, Drama

66 pages, Hardcover

First published January 1, 1837

About the author

Ivan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica; Dubrovnik, 8. siječnja 1589. - Dubrovnik, 8. prosinca 1638.) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.

Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.

Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.

Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.

Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.

Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.

Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a

Reviews

[saša]

radije cu si iskopat oci nego procitat ovo ponovno.

[Marta Mlinac]

Ja više ne znam što reći za lektire koje moramo čitati. Samo fuj.

[Adam]

Ni mi je jasno ništa, ko je tu vila, ko satir, ko čovjek, jel ima ljudi uopće. Dno svakog dna, ali sviđalo mi se kad su se satiri Divjak i Gorštak svađali ko je ljepši i ko bolje pjeva.

[Maja Shinigami]

Kada je riječ o slobodnom Dubrovniku u vrijeme Osmanlija, onda ga se može pretvoriti i u jednu krasnu utopiju, kao što je to učinio Gundulić. I opet ispao obična svinja. Osim što je ženomrzac, Gundulić je prezirao i niže staleže od sebe i brakove različitih staleža ne samo da je smatrao nedopustivima nego ih je gledao kao bolesne, neprirodne i ''bogo će te karat'' opisne. Ipak, melodrama je, osmišljena upravo u baroku i zbog toga značajna.

[Lara]

Šta je ovo rekla sam

[kotzz]

želim si presjeći vene

[angie]

puno previše ne važnih likova, a radnja je tako dosadna da su mi se oči sklapale kad sam čitala...

[Lana]

smrt i dosada, dosada i smrt

[Rita]

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!”

[Tina]

PRELOŠE

[Lejla Jerab]

Užas, ništa razumila nisam… sretno svima

[Roko Zelić]

Jedna od najgorih knjiga koju sam ikada pročitao. Ne znam ni gdje da počnem.
Ukratko,
Gundulić ovom pričom prikazuje kako je on razmaženi, ženomrzački bogatun koji nema razumijevanja ni za koga osim sebe, gazi po svojim riječima i stavovima te nije sposoban napisati ni dobar sukob, ni vrhunac, ni rasplet. (Osman mu je puno bolje djelo za to, dapače)
Naširoko,
glavni likovi jedva imaju osobine, poput Miljenka kojemu su jedine osobine ljepota i nesigurnost. Dubravka je više poput nagrade koja se treba osvojiti nego osobe. (znam da predstavlja vlast u Dubrovniku ali može li bar biti zanimljiv lik?) Ostalim ženskim likovima je također ljepota jedina karakteristika, osim poslušnosti u kućanskim poslovima. Najveći problem glavne radnje, koja se osjeća više kao sporedna radnja, je što Miljenko samo cmizdri a rješenja za probleme mu doslovno padaju s nebesa. Vrhunac priče i rasplet riješeni su u samo nekoliko stranica i uopće se ne prikazuju, pobjeda "pravde" nad Grdanom, zlikovcem koji nema NITI JEDNU rečenicu dijaloga, se samo opisuje bez da se Miljenko uopće sukobi s njim. To bi bilo kao da u filmu Avengers Iron man kaže ostalim likovima kako je Bog ubio Thanosa bez da se to prikaže u samom filmu. Gundulić također vrlo često kontradiktira svoje moralne vrijednosti i vjerovanja. Mrzi na svoja stara dijela zbog antičke tematike a ovdje se koristi staroslavenskim božanstvima te samim grčkim mitološkim likovima kojih se navodno odrekao? Gundulić je plemičkoga roda, što se jasno vidi u njegovim likovima. Lik koji bi trebao predstavljati njega samoga, Ljubdrag (baš ponizno zar ne?), kritizira ljude koji se žele obogatiti bez ikakva truda, a Gundulić ovim djelom želi širiti ideju da plemići samim rođenjem u te obitelji zaslužuju vlast i bogatstva? On ne prikazuje nikakve vrline plemićkoga Miljenka kojima bi on zaslužio vlast, osim da to zaslužuje jer je to pre očito i "svi to znaju" te da je jednostavno "Bog" tako rekao. On se samo žali i plače, a dobije sve što hoće. Pravi razmaženi plemić. Također tretira niže klase kao da su niža bića, čak su u djelu oni polukoze. Podradnja Divjaka je, međutim, iznenađujuće zanimljiva i čak prenosi donekle dobru poruku o taštini. (samo što govori da bi žene trebale ostati vjerne muškarcima koji su silovatelji i varalice...) Potpriča Zagorka je nikakva, koristi cijeli njegov lik da kritizira jedan aspekt društva, gdje čak izdvaja dobru poruku kako ljubav ne bi trebala nekome upravljati život nad svim ostalim. Potpričom o vuku naziva siromahe koji umiro od gladi hedonističkim lijenčinama koji samo znaju krasti i lagati, pokazujući da Ivan sam nije nikada proveo nijedan dan gladan.

[Lucija J]

Preletjela sam na brzinu pa pročitala kratki sadržaj.
Nerazumljiv jezik prepun arhaizama, rasplet nejasan i neprikazan - samo je nešto na brzinu ispričano, mnoštvo nepotrebnih likova koji ništa ne pridonose radnji...
Jedino mi se svidio zadnji dio s općepoznatom Himnom slobodi. A da su ovo preveli na moderniji jezik (kao što su učinili npr. s Marulićevom Juditom), možda bi i donekle bilo zanimljivo.

[šone]

smece od covjeka

[Karmen]

Nekontan

[Popunimojupelenu]

bog pomogo

[Orhideja]

Izgleda da ću morati biti čavao koji strši i prvi izjaviti da mi se ova knjiga iznimno svidjela.

Naime, smatram ju jednom od najdražih i najboljih književnih djela svih vremena!

Dubravka je vrhunsko remek-djelo hrvatske i svjetske književnosti, ali je iznimno intelektualno i duševno zahtijevna. Ovaj komadić raja nije za sve, a pogotovo ne za purgerske čimpanze, plebejce i seljačine. Samo vješti nadljudi poput mene i Oca Gundulića razumiju briljantnost ove pastoralne melodrame. Većina ljudi koja za Dubravku kaže da je "dosadna" ili "prazna" jednostavno ne razumije Gundulićevo kreativno bogatstvo duše koje je on ulio u svoj Magnum Opus jer su, ili svjesno lijeni, ili jednostavno toliko glupi da njihove šuplje tikve nateknu i zabole čim pročitaju riječ koja nije amerikanizam ili neka druga posuđenica. Da bi individua shvatila Dubravku, mora prvo imati bujnu maštu, divlji duh, otvoren um i meko srce.

Dubravka je ključni dio hrvatske povijesti. Bez Dubravke, ne bi bilo iliraca. Bez iliraca, ne bi bilo hrvatskog narodnog preporoda. Bez preporoda, ne bi bilo jedinstvenog hrvatskog jezika. Bez hrvatskoga jezika, ne bi bilo hrvatske nacije. Bez hrvatske nacije, ne bi bilo hrvatske države. Bez hrvatske države, ne bi bilo hrvatskoga naroda. Bez hrvatskoga naroda, ne bi bilo TEBE!

Da, dobro si pročitao! Dubica je jedini razlog zašto si trenutno na životu. Stoga budi zahvalan svome Stvoritelju, i barem pokušaj prestati biti ono gnjusno, ogavno, balavo derište koje si trenutno.

Amen.

[Gia]

Inače ju ne bih čitala vjerojatno nikada,ali moram jer mi je to lektira...Ne očekujem previše.

[.]

Na jedno uho ušlo na drugo izašlo. Ne znam ni ko je igdje ušlo, mislim da su prije riječi samo letjele na papiru?

[lucija]

gundulicu dragi moj ljubljeni skini se s droga

[Karlita]

ma nista meni nije jasno

[ancita]

meni mozak radi na 150 kad citan lektire bgm, koda desifriran hijeroglife

[Dora]

moran zvat gundulica da mi ovo malo pojasni jer bro stae ovo

[petra]

o lijepa, o draga, o slatka slobodo
dar u kom sva blaga višnji nam bog je d’o
uzroče istini od naše sve slave
uresu jedini od ove dubrave
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata
tvoj čistoj ljepoti

[Stipe]

Gundulić i ja nikako ne idemo skupa, nažalost...

[Iva Mikki]

Sranje al dobila sam 5

[Dora]

Nerazumljivo, ima puno likova koji su nebitni, najzanimljvija je bila jedna kratka scena kad su se ova 2 kLiPaNa potukli. Procitaj, trebat ce ti. Kratka je ali pretrpi ovo smece iz 17.st.

[Luka]

Gundulić this was whack
Brt nsi shkspr💔💔💔
Al kraj je sladak da budem mrtvoguzan

[Lucija Picinic]

nisam procitala i nadam se da nikad necu, cisto sranje

[Klara]

Reading for school.

In the begining I find this book boring but the more I was reading it get more and more interesting. It was somehow relaxing to read this book. I also needed a summery from internet to understand this book better.

Note: 11 days