What do you think?
Rate this book
Dubravka
66 pages, Hardcover
First published January 1, 1837
2 people are currently reading
99 people want to read
About the author
Ivan Gundulić
39 books2 followersIvan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica; Dubrovnik, 8. siječnja 1589. - Dubrovnik, 8. prosinca 1638.) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.
Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.
Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.
Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.
Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 73 reviews
November 22, 2022
radije cu si iskopat oci nego procitat ovo ponovno.
May 2, 2019
Ja više ne znam što reći za lektire koje moramo čitati. Samo fuj.
October 22, 2021
Ni mi je jasno ništa, ko je tu vila, ko satir, ko čovjek, jel ima ljudi uopće. Dno svakog dna, ali sviđalo mi se kad su se satiri Divjak i Gorštak svađali ko je ljepši i ko bolje pjeva.
September 13, 2016
Kada je riječ o slobodnom Dubrovniku u vrijeme Osmanlija, onda ga se može pretvoriti i u jednu krasnu utopiju, kao što je to učinio Gundulić. I opet ispao obična svinja. Osim što je ženomrzac, Gundulić je prezirao i niže staleže od sebe i brakove različitih staleža ne samo da je smatrao nedopustivima nego ih je gledao kao bolesne, neprirodne i ''bogo će te karat'' opisne. Ipak, melodrama je, osmišljena upravo u baroku i zbog toga značajna.
May 31, 2022
Šta je ovo rekla sam
Read
November 19, 2022puno previše ne važnih likova, a radnja je tako dosadna da su mi se oči sklapale kad sam čitala...
November 24, 2022
želim si presjeći vene
December 18, 2023
smrt i dosada, dosada i smrt
January 7, 2023
„O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!”
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!”
November 20, 2022
Užas, ništa razumila nisam… sretno svima
March 28, 2022
Izgleda da ću morati biti čavao koji strši i prvi izjaviti da mi se ova knjiga iznimno svidjela.
Naime, smatram ju jednom od najdražih i najboljih književnih djela svih vremena!
Dubravka je vrhunsko remek-djelo hrvatske i svjetske književnosti, ali je iznimno intelektualno i duševno zahtijevna. Ovaj komadić raja nije za sve, a pogotovo ne za purgerske čimpanze, plebejce i seljačine. Samo vješti nadljudi poput mene i Oca Gundulića razumiju briljantnost ove pastoralne melodrame. Većina ljudi koja za Dubravku kaže da je "dosadna" ili "prazna" jednostavno ne razumije Gundulićevo kreativno bogatstvo duše koje je on ulio u svoj Magnum Opus jer su, ili svjesno lijeni, ili jednostavno toliko glupi da njihove šuplje tikve nateknu i zabole čim pročitaju riječ koja nije amerikanizam ili neka druga posuđenica. Da bi individua shvatila Dubravku, mora prvo imati bujnu maštu, divlji duh, otvoren um i meko srce.
Dubravka je ključni dio hrvatske povijesti. Bez Dubravke, ne bi bilo iliraca. Bez iliraca, ne bi bilo hrvatskog narodnog preporoda. Bez preporoda, ne bi bilo jedinstvenog hrvatskog jezika. Bez hrvatskoga jezika, ne bi bilo hrvatske nacije. Bez hrvatske nacije, ne bi bilo hrvatske države. Bez hrvatske države, ne bi bilo hrvatskoga naroda. Bez hrvatskoga naroda, ne bi bilo TEBE!
Da, dobro si pročitao! Dubica je jedini razlog zašto si trenutno na životu. Stoga budi zahvalan svome Stvoritelju, i barem pokušaj prestati biti ono gnjusno, ogavno, balavo derište koje si trenutno.
Amen.
Naime, smatram ju jednom od najdražih i najboljih književnih djela svih vremena!
Dubravka je vrhunsko remek-djelo hrvatske i svjetske književnosti, ali je iznimno intelektualno i duševno zahtijevna. Ovaj komadić raja nije za sve, a pogotovo ne za purgerske čimpanze, plebejce i seljačine. Samo vješti nadljudi poput mene i Oca Gundulića razumiju briljantnost ove pastoralne melodrame. Većina ljudi koja za Dubravku kaže da je "dosadna" ili "prazna" jednostavno ne razumije Gundulićevo kreativno bogatstvo duše koje je on ulio u svoj Magnum Opus jer su, ili svjesno lijeni, ili jednostavno toliko glupi da njihove šuplje tikve nateknu i zabole čim pročitaju riječ koja nije amerikanizam ili neka druga posuđenica. Da bi individua shvatila Dubravku, mora prvo imati bujnu maštu, divlji duh, otvoren um i meko srce.
Dubravka je ključni dio hrvatske povijesti. Bez Dubravke, ne bi bilo iliraca. Bez iliraca, ne bi bilo hrvatskog narodnog preporoda. Bez preporoda, ne bi bilo jedinstvenog hrvatskog jezika. Bez hrvatskoga jezika, ne bi bilo hrvatske nacije. Bez hrvatske nacije, ne bi bilo hrvatske države. Bez hrvatske države, ne bi bilo hrvatskoga naroda. Bez hrvatskoga naroda, ne bi bilo TEBE!
Da, dobro si pročitao! Dubica je jedini razlog zašto si trenutno na životu. Stoga budi zahvalan svome Stvoritelju, i barem pokušaj prestati biti ono gnjusno, ogavno, balavo derište koje si trenutno.
Amen.
December 16, 2022
Preletjela sam na brzinu pa pročitala kratki sadržaj.
Nerazumljiv jezik prepun arhaizama, rasplet nejasan i neprikazan - samo je nešto na brzinu ispričano, mnoštvo nepotrebnih likova koji ništa ne pridonose radnji...
Jedino mi se svidio zadnji dio s općepoznatom Himnom slobodi. A da su ovo preveli na moderniji jezik (kao što su učinili npr. s Marulićevom Juditom), možda bi i donekle bilo zanimljivo.
Nerazumljiv jezik prepun arhaizama, rasplet nejasan i neprikazan - samo je nešto na brzinu ispričano, mnoštvo nepotrebnih likova koji ništa ne pridonose radnji...
Jedino mi se svidio zadnji dio s općepoznatom Himnom slobodi. A da su ovo preveli na moderniji jezik (kao što su učinili npr. s Marulićevom Juditom), možda bi i donekle bilo zanimljivo.
January 24, 2022
PRELOŠE
This entire review has been hidden because of spoilers.
February 19, 2025
bog pomogo
April 1, 2018
Inače ju ne bih čitala vjerojatno nikada,ali moram jer mi je to lektira...Ne očekujem previše.
January 2, 2023
smece od covjeka
December 28, 2023
Nekontan
November 10, 2025
nisam procitala i nadam se da nikad necu, cisto sranje
March 5, 2024
ma nista meni nije jasno
November 1, 2023
Reading for school.
In the begining I find this book boring but the more I was reading it get more and more interesting. It was somehow relaxing to read this book. I also needed a summery from internet to understand this book better.
Note: 11 days
In the begining I find this book boring but the more I was reading it get more and more interesting. It was somehow relaxing to read this book. I also needed a summery from internet to understand this book better.
Note: 11 days
March 13, 2024
meni mozak radi na 150 kad citan lektire bgm, koda desifriran hijeroglife
March 11, 2025
Jedna od najgorih knjiga koju sam ikada pročitao. Ne znam ni gdje da počnem.
Ukratko,
Gundulić ovom pričom prikazuje kako je on razmaženi, ženomrzački bogatun koji nema razumijevanja ni za koga osim sebe, gazi po svojim riječima i stavovima te nije sposoban napisati ni dobar sukob, ni vrhunac, ni rasplet. (Osman mu je puno bolje djelo za to, dapače)
Naširoko,
glavni likovi jedva imaju osobine, poput Miljenka kojemu su jedine osobine ljepota i nesigurnost. Dubravka je više poput nagrade koja se treba osvojiti nego osobe. (znam da predstavlja vlast u Dubrovniku ali može li bar biti zanimljiv lik?) Ostalim ženskim likovima je također ljepota jedina karakteristika, osim poslušnosti u kućanskim poslovima. Najveći problem glavne radnje, koja se osjeća više kao sporedna radnja, je što Miljenko samo cmizdri a rješenja za probleme mu doslovno padaju s nebesa. Vrhunac priče i rasplet riješeni su u samo nekoliko stranica i uopće se ne prikazuju, pobjeda "pravde" nad Grdanom, zlikovcem koji nema NITI JEDNU rečenicu dijaloga, se samo opisuje bez da se Miljenko uopće sukobi s njim. To bi bilo kao da u filmu Avengers Iron man kaže ostalim likovima kako je Bog ubio Thanosa bez da se to prikaže u samom filmu. Gundulić također vrlo često kontradiktira svoje moralne vrijednosti i vjerovanja. Mrzi na svoja stara dijela zbog antičke tematike a ovdje se koristi staroslavenskim božanstvima te samim grčkim mitološkim likovima kojih se navodno odrekao? Gundulić je plemičkoga roda, što se jasno vidi u njegovim likovima. Lik koji bi trebao predstavljati njega samoga, Ljubdrag (baš ponizno zar ne?), kritizira ljude koji se žele obogatiti bez ikakva truda, a Gundulić ovim djelom želi širiti ideju da plemići samim rođenjem u te obitelji zaslužuju vlast i bogatstva? On ne prikazuje nikakve vrline plemićkoga Miljenka kojima bi on zaslužio vlast, osim da to zaslužuje jer je to pre očito i "svi to znaju" te da je jednostavno "Bog" tako rekao. On se samo žali i plače, a dobije sve što hoće. Pravi razmaženi plemić. Također tretira niže klase kao da su niža bića, čak su u djelu oni polukoze. Podradnja Divjaka je, međutim, iznenađujuće zanimljiva i čak prenosi donekle dobru poruku o taštini. (samo što govori da bi žene trebale ostati vjerne muškarcima koji su silovatelji i varalice...) Potpriča Zagorka je nikakva, koristi cijeli njegov lik da kritizira jedan aspekt društva, gdje čak izdvaja dobru poruku kako ljubav ne bi trebala nekome upravljati život nad svim ostalim. Potpričom o vuku naziva siromahe koji umiro od gladi hedonističkim lijenčinama koji samo znaju krasti i lagati, pokazujući da Ivan sam nije nikada proveo nijedan dan gladan.
Ukratko,
Gundulić ovom pričom prikazuje kako je on razmaženi, ženomrzački bogatun koji nema razumijevanja ni za koga osim sebe, gazi po svojim riječima i stavovima te nije sposoban napisati ni dobar sukob, ni vrhunac, ni rasplet. (Osman mu je puno bolje djelo za to, dapače)
Naširoko,
glavni likovi jedva imaju osobine, poput Miljenka kojemu su jedine osobine ljepota i nesigurnost. Dubravka je više poput nagrade koja se treba osvojiti nego osobe. (znam da predstavlja vlast u Dubrovniku ali može li bar biti zanimljiv lik?) Ostalim ženskim likovima je također ljepota jedina karakteristika, osim poslušnosti u kućanskim poslovima. Najveći problem glavne radnje, koja se osjeća više kao sporedna radnja, je što Miljenko samo cmizdri a rješenja za probleme mu doslovno padaju s nebesa. Vrhunac priče i rasplet riješeni su u samo nekoliko stranica i uopće se ne prikazuju, pobjeda "pravde" nad Grdanom, zlikovcem koji nema NITI JEDNU rečenicu dijaloga, se samo opisuje bez da se Miljenko uopće sukobi s njim. To bi bilo kao da u filmu Avengers Iron man kaže ostalim likovima kako je Bog ubio Thanosa bez da se to prikaže u samom filmu. Gundulić također vrlo često kontradiktira svoje moralne vrijednosti i vjerovanja. Mrzi na svoja stara dijela zbog antičke tematike a ovdje se koristi staroslavenskim božanstvima te samim grčkim mitološkim likovima kojih se navodno odrekao? Gundulić je plemičkoga roda, što se jasno vidi u njegovim likovima. Lik koji bi trebao predstavljati njega samoga, Ljubdrag (baš ponizno zar ne?), kritizira ljude koji se žele obogatiti bez ikakva truda, a Gundulić ovim djelom želi širiti ideju da plemići samim rođenjem u te obitelji zaslužuju vlast i bogatstva? On ne prikazuje nikakve vrline plemićkoga Miljenka kojima bi on zaslužio vlast, osim da to zaslužuje jer je to pre očito i "svi to znaju" te da je jednostavno "Bog" tako rekao. On se samo žali i plače, a dobije sve što hoće. Pravi razmaženi plemić. Također tretira niže klase kao da su niža bića, čak su u djelu oni polukoze. Podradnja Divjaka je, međutim, iznenađujuće zanimljiva i čak prenosi donekle dobru poruku o taštini. (samo što govori da bi žene trebale ostati vjerne muškarcima koji su silovatelji i varalice...) Potpriča Zagorka je nikakva, koristi cijeli njegov lik da kritizira jedan aspekt društva, gdje čak izdvaja dobru poruku kako ljubav ne bi trebala nekome upravljati život nad svim ostalim. Potpričom o vuku naziva siromahe koji umiro od gladi hedonističkim lijenčinama koji samo znaju krasti i lagati, pokazujući da Ivan sam nije nikada proveo nijedan dan gladan.
February 5, 2023
CRO/ENG
Iako me se nije pretjerano dojmila da bih ju stavio na popis najdražih djela, ''Dubravka'' je značajan korak naprijed u odnosu ''Suze sina razmetnoga''. Za početak, malo tko ili gotovo nitko ne bi dao referencu na ovo djelo, a da se na sjeti poznate ''Himne slobodi''. Od svih vrijednosti u svijetu, teško da se išta može mjeriti sa idealom kao što je sloboda. Naravno, u stvarnosti sloboda može imati svoju cijenu, ali isto bi se moglo reći i za život. ''Dubravka'' nije prezentacija svijeta kakav jest, već kakav bi mogao biti, a tko može reći ''ne'' takvom entuzijazmu (barem u knjizi). Imena su u radnji blesava, a glavni tijek (zaruke) je više spomen nego fokus. Slično kao i sa velikim događajima, kada se sama organizacija čini zanimljivijom jer služi kao temelj, koji se nadograđuje postupno, a sam događaj tek kao šlag na tortu. Sa ''Dubravkom'', Gundulić je, uz Držića, prikazao Dubrovnik kao svijet za sebe (grad država, poput Venecije, Milana ili Firence) i daleko od događaja u okolici.
Although it didn't impress me enough to put it on my list of favorite works, ''Dubravka'' is a major step forward in contrast to ''The tears of a prodigal son''. For start, a few or almost no one would give a reference to this work, without mentioning it's famous ''Hymn of liberty''. Of course, in reality freedom can have it's price, but the same could be said for life. ''Dubravka'' is not the representation of the world as it is, but what it could be, and who would say ''no'' to such an enthusiasm (at least in the book). The names in the plot are silly, and the main flow of the story (the engagements) is more of a mention than focus. The same is with the main events, when the preparations seem more interesting because it serves as the foundation, which is build upon, and the event is just an icing on the cake. With ''Dubravka'', Gundulic has, alongside Drzicc, presented Dubrovnik as the world of it's own (a city state, like Venice, Milan or Florence) and away from neighboring events.
Iako me se nije pretjerano dojmila da bih ju stavio na popis najdražih djela, ''Dubravka'' je značajan korak naprijed u odnosu ''Suze sina razmetnoga''. Za početak, malo tko ili gotovo nitko ne bi dao referencu na ovo djelo, a da se na sjeti poznate ''Himne slobodi''. Od svih vrijednosti u svijetu, teško da se išta može mjeriti sa idealom kao što je sloboda. Naravno, u stvarnosti sloboda može imati svoju cijenu, ali isto bi se moglo reći i za život. ''Dubravka'' nije prezentacija svijeta kakav jest, već kakav bi mogao biti, a tko može reći ''ne'' takvom entuzijazmu (barem u knjizi). Imena su u radnji blesava, a glavni tijek (zaruke) je više spomen nego fokus. Slično kao i sa velikim događajima, kada se sama organizacija čini zanimljivijom jer služi kao temelj, koji se nadograđuje postupno, a sam događaj tek kao šlag na tortu. Sa ''Dubravkom'', Gundulić je, uz Držića, prikazao Dubrovnik kao svijet za sebe (grad država, poput Venecije, Milana ili Firence) i daleko od događaja u okolici.
Although it didn't impress me enough to put it on my list of favorite works, ''Dubravka'' is a major step forward in contrast to ''The tears of a prodigal son''. For start, a few or almost no one would give a reference to this work, without mentioning it's famous ''Hymn of liberty''. Of course, in reality freedom can have it's price, but the same could be said for life. ''Dubravka'' is not the representation of the world as it is, but what it could be, and who would say ''no'' to such an enthusiasm (at least in the book). The names in the plot are silly, and the main flow of the story (the engagements) is more of a mention than focus. The same is with the main events, when the preparations seem more interesting because it serves as the foundation, which is build upon, and the event is just an icing on the cake. With ''Dubravka'', Gundulic has, alongside Drzicc, presented Dubrovnik as the world of it's own (a city state, like Venice, Milan or Florence) and away from neighboring events.
November 27, 2021
Uzimajući u obzir velikog Gundulića i razdoblje u kojem je pisao, dobro ukomponirano djelo u tadašnje poznato stanje hrvatske povijesti, ali gledajući sa suvremene strane dosta nerazumljivo i diskriminacijski nastrojeno. Kroz djelo se može uvidjeti obogaćenje hrvatske književnosti, ali radnja se brzo događa, dosta nerazumljivosti (što može proizaći i iz činjenice koliko je vremena prošlo od pisanja do sadašnjeg čitanja) i na kraju oskuda zanimljivosti. Razočarana sam.
Pass Gundulić😔
Pass Gundulić😔
January 7, 2024
o lijepa, o draga, o slatka slobodo
dar u kom sva blaga višnji nam bog je d’o
uzroče istini od naše sve slave
uresu jedini od ove dubrave
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata
tvoj čistoj ljepoti
dar u kom sva blaga višnji nam bog je d’o
uzroče istini od naše sve slave
uresu jedini od ove dubrave
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata
tvoj čistoj ljepoti
April 1, 2015
malo je dosadna, moram priznati. nije mi se bas svidjela, radnja je bila ocekivana kao i kraj.
December 9, 2022
should've gotten more of dubravka and less of everyone else
December 10, 2023
gundulicu dragi moj ljubljeni skini se s droga
December 23, 2023
Sranje al dobila sam 5
January 17, 2024
Nerazumljivo, ima puno likova koji su nebitni, najzanimljvija je bila jedna kratka scena kad su se ova 2 kLiPaNa potukli. Procitaj, trebat ce ti. Kratka je ali pretrpi ovo smece iz 17.st.
Displaying 1 - 30 of 73 reviews