Srećko Horvat se u svojem dosadašnjem spisateljskom radu uvelike bavio fenomenom distopije, a ponudio je i mogući pristup distopijskom filmu. Kao što pokazuje knjiga Protiv političke korektnosti, ili pak poglavlje u njegovoj knjizi Znakovi postmodernog grada usredotočeno upravo na odnos distopijskoga filma i arhitekture, ovdje nije riječ o tradicionalnom filmološkom pristupu, nego prije o semiološkoj i filozofskoj analizi koja nerijetko ide »iza« filmova samih. Među filmovima predstavljenima u ovoj knjizi su i Stvar, Invazija tjelokradica, 12 majmuna, Dr. Strangelove, Ja sam legenda, Fahrenheit 451, THX 1138, Loganov bijeg, Brazil, Gattaca, Matrix, Djeca čovječanstva, WALL-E. Na hrvatskom području filmologije i srodnih znanstvenih disciplina dosad još uvijek ne postoji obuhvatni pogled na žanr distopijskog filma. Štoviše, takve studije ne postoje ni u inozemstvu, pa je u tom smislu Horvatova knjiga prvi korak ka bavljenju filmovima koji, osim o artističkim, mogu progovoriti i o nekim temeljnim pitanjima društva u kojem živimo.