Ne bih nikad pomislio da neko može da čita knjigu o grčkoj filozofiji i da se cepa od smeha sve dok nisam video mog ćaleta kako čita „Istoriju grčke filozofije“ i smeje se. Moj ćale se retko smejao, kao većina grčkih filozofa, a naročito se nije smejao dok je sedeo u svojoj kožnoj fotelji, obasjan svetlošću stone lampe i udubljen u knjigu. Isprva sam mislio da se setio nečeg smešnog pa se zato smeje. Tek pošto je ostavio knjigu na sto, i prepustio je na milost i nemilost mojoj radoznalosti, shvatio sam o čemu je reč. Bila je to De Krešencova istorija grčke filozofije, od Sokrata nadalje, teška tek dvesta strana. Otvorio sam je negde na sredini i pročitao prvi pasus koji sam ugledao. Bio je to kratak opis života filozofa Ksenokrata, nižeg platonovca. Pored uobičajenog opisa njegovog života u tekstu je stajalo da je Ksenokrat bio ravnodušan prema ženama. Dalje je navedeno kako je neka lepa Frine provela noć u Ksenokratovoj kući, spavajući pored njega u krevetu a on je nije ni pogledao. Šokirana, ona je sutradan po gradu pričala da je spavala sa statuom. Razrogačio sam oči u čudu, ali sam nastavio da čitam. Opis života ovog grčkog filozofa završen je rečenicom:
Umro je u osamdesetdrugoj godini, upavši u neku jarugu.
Tim rečima.
Pročitao sam ponovo poslednju rečenicu, ne verujući svojim očima, i momentalno počeo da se smejem.
Kada se ćale vratio u sobu, upitao sam ga kakva je ovo ludačka knjiga. Odgovorio mi je da je ta ludačka knjiga svetski bestseler koji se rasproda čim dođe u knjižaru.
-Ova zafrkancija!? – upitao sam zaprepašćeno.
-Pa, šta ti misliš, da nema tog šaljivog tona da li bi milioni hrlili u knjižaru da kupe knjigu o grčkoj filozofiji?
Pogledao sam u ćaleta i ostao bez reči. Nastavio sam da stojim i razmišljam o ćaletovim rečima mrtav-ozbiljan, dok je on nastavio da čita, osmehujući se s vremena na vreme.
Nisam mogao da dočekam da počnem s čitanjem...
Sokrat po čitav dan nije ništa drugo radio do tragao za istinom u svakoj osobi sa kojom se susretao. Jurio je za ljudima kao lovački pas, zaustavljao ih po ulicama, obasipao pitanjima i primoravao ih da se presipituju iz dubine duše. Zbog toga su ga mnogi Atinjani izbegavali kao kugu. Čim bi se pojavio u nekoj ulici, nastalo bi opšte bežanju uz poklik: Evo ga, evo ga, bežite!
Hegesije je mislio, uveren da je trajno stanje zadovoljstva nemoguće dostići i da nam život donosi samo bol, da je bolje umreti. Zato je ubeđivao prolaznike da se ubiju. I svakog meseca je uspevao nekog da nagovori na samoubistvo.
Epikurejci su uglavnom vedrije osobe, pomirljivije prema okolini, gotovo uvek nasmejane. Stoici su, naprotiv, odlični radnici, i kada igraju tablić, čine to uz maksimalnu odgovornost. Epikurejac ne haje za aktivnu politiku i teško da će uspeti kao veliki industrijalac. Češće je pristalica privatnog nego društvenog života. Pireli, da bi postao Pireli, (čuveni proizvođač automobilskih guma), mora da je bio stoik. Epikurejac bi se na njegovom mestu zadovoljio zanatom običnog vulkanizera.
Pre sklapanja braka, ne bi bilo loše da oba partnera, umesto da vode računa o zodijačkim znacima, promotre da li budući supružnik naginje stoicizmu ili epikurejstvu.
Preporučujem svima. I onima koji zaziru od filozofije i onima koji su joj naklonjeni. Popravićete svoje znanje grčke filozofije a pritom ćete se propisno ismejati.