Ostavite svaku nadu, vi koji ste mislili da će biti bolje! Zaboravite čovječnost, pravdu, blagostanje! Kapitalizam vlada! U bliskoj budućnosti, šačica bogatih ima sve. Milijarde preostalih dave se u bijedi. Ljudski život ne vrijedi ništa, civilizacija se raspada, svijetom hara ludilo raspojasane moći.
Glavni junak, odbjegli vojnik u tijelu snježnog leoparda - irbisa, sklapa prinudni savez sa svrgnutom gangsterskom kraljevnom. Na putovanju fantazmagoričnom Hrvatskom - čijim miniranim šumama i gorama kruže bizarne zvijeri, nano-dvojnici Brucea Leeja i razularene bande, borbeni kiborzi i visokotehnološki plaćenici, snage Ujedinjenih Naroda te klonovi ozloglašenog terorista - njih su dvoje uvučeni u konačni udar na moćnike, s ciljem uspostave novog, pravednijeg svijeta.
Prožet žestokom akcijom i svetogrdnim humorom, roman Irbis Aleksandra Žiljka, jednog od najboljih hrvatskih pisaca spekulativne proze u zadnjih dvadeset godina, neraskidivo se naslanja na današnje političke i ekonomske trendove, dovodeći ih do krajnosti u kojoj tek radikalni revolucionarni čin budi nadu.
"Irbis" Aleksandra Žiljaka je poprilično interesantno zamišljen roman koji u nekoj mogućoj verziji budućnosti prikazuje nešto od čega društvo nikada neće moći da pobegne - klasno raslojavanje. Žiljak je prepoznao ekspanziju tehnike, crno tržište, mafiju, nasilje... kao tekovine današnjeg društva, i vešto ih ukomponovao u svoju viziju budućnosti. U toj i takvoj budućnosti ljudi mogu da se prebace u druga tela pomoću tehnike, i naš glavni junak, bivši vojnik, tako završava u telu irbisa (ruska reč za snežnog leoparda) i time kao da nam pisac poručuje da je on sam kao i životinja u čijem telu boravi relikt svoje vrste. Međutim, problem sa glavnim junakom je taj što on nije ubedljiv u toj svojoj mačjoj koži... Zlatna tigrica, kao druga po važnosti, ima svojih momenata u kojima postaje opipljivija od svog saborca, ali i ona sama u mnogo čemu ostaje nedorečena. Roman obiluje referencama na popularnu kulturu - kiborg Arnold, Bruce Lee,... i poseduje određenu dozu humora (npr. Zlatna tigrica glavnog junaka zove "bundice") i time održava svoju čitljivost i u neku ruku tera čitaoca da završi roman. Roman u mnogome podseća na Strange days, Transportera (i ostale Jason Statham filmove), Cat people, Ballarodov High Rise,... i interesantno je primećivati te semplovane uzorke. Sve u svemu ovo je ok roman, pomalo predvidiv, sa pomalo deus-ex-machina završetkom i na momente nepotrebnim religijskim aluzijama (npr. Bruce Lee). Realna ocena 2.5 zvezdice Međutim, ne odustajem od čitanja Žiljakovih dela - ima stvarno interesantnih ideja!
Razumijem zašto se nekome ovo može svidjeti, roman je pun akcije i zabavnih pop kulturnih referenci, ali meni jednostavno nije legao. Ima previše problema koji su mi smetali. Za početak karakterizacija likova ne postoji. Što je posebno iritantno s obzirom da je protagonist pripovjedač. Ali kako nema karakter onda se čini kao da imamo izdvojenog pripovjedača iz narativa, a ne nekog čije putovanje pratimo kroz priču. Drugo, roman ima naracijskih problema. Počinje kao akcija, završava kao propovijed. Pogotovo s umetnutim poglavljem koji ničemu ne služi osim što je manifest protiv kapitalizma. Malo me podsjeća na hrv. romane 19. stoljeća s mi-oni taborom, kad smo imali nekog vanjskog neprijatelja - Njemci, Turci, Mađari... koji su naravno u romanu zli karakteri koji pokušavaju uništiti našu predivnu zemlju Hrvatsku. Čak i motivacija likova tako izgleda - do polovice romana likovi su motivirani zaradom, od pamfleta na dalje moralom? Potrebom da učine nešto dobro za kolektiv?
Uglavnom, roman nije skroz loš, ali niti je dobar i meni je jednostavno ok, zato ocjena dva. Ali pomažu mu humoristične reference, jer koliko sam primijetila, to je većinom ono što drugi čitatelji zapamte.
Jureći samozapaljivi kotao događaja. Tako bih u jednoj rečenici opisao ovaj doista neobičan roman u kojem ima svega. Malo genetike, prikaza visokog socijalnog raslojavanja, odsustva humanosti, urotništva, ironije, humora i sjajnih posveta filmskim legendama. Kroz sve se još provlači jasna političko - ekonomska poruka s pitanjem: Želimo li doista takav svijet budućnosti? Jedina zamjerka bi se odnosila na činjenicu što kroz tu jurnjavu događajima likovi ne stignu dobiti na dubini, ali mislim da to i nije bio cilj romana.
Pa ovaj knjiga je ludnica! Toliko sam se zabavila i nasmijala na neke dijelove. Kakva budućnost Hrvatske i svijeta. Slavoniju drži kineska mafija. Sabor i Vlada u Tornju u Zagrebu s najbogatijima. Baba u Lici koja pruža zračnu podršku ako platiš. Bin Ladenovi klonovi šetaju po Hrvatskoj. Kako su Iranci zeznuli Amere. Bruce Leejeva religija... Jaaaaaao. Cirkus! A sad šalu na stranu, knjiga je i kritika našeg društva i društva općenito, globalne politike, kapitalizma, ratova i ratnih vođa..., ali sve to umotano u ovo navedeno gore. Mačak je predobar. Ironičan i prema sebi i prema drugima. Bundica hahaha. A kraj, kraj je bombončić. Apsolutno je prekratka bila. Želim još mačkovih i Tigricinih pustolovina.
Bookopoly 2024 – Ex-Yu Author Globalni ciljevi: autor s neengleskog govornog područja, autor iz naših krajeva
Knjiga je totalno luda. Niti u negativnom niti u pozitivnom smislu. Nisam nikako oduševljena stilom pisanja, a ni samom radnjom. Jedino što mi se svidjelo u knjizi je bakica. Mogla sam je zamisliti sićušnu, a opet opasnu. 😂😂
Knjiga nije obimna, pa ko je zainteresovan brzo će je pročitati čak i ako mu se ne svidi. 🙂
This novel sort of reminded me of Escape from L.A. It's fast-paced, full of action, there's the "do or die in horrible pain" catch, and the ending is just as vicious, although more optimistic. Above all, it's fun, and well worth a read.
Hrvatski sajberpank. Kao takva, knjiga me je privukla.
Zavolevši Richard Morganov Altered Carbon, imala sam visoka očekivanja, možda previsoka. Sama premisa je sliča Morganovom romanu—vojnik u tuđem telu—ali je realizacija štura: štura na rečima, štura na radnji, štura na detaljima koji opisuju svet.
Takođe, ipak je engleski više dat skraćenicama i, naravno, modifikaciji tehnoloških reči što je neizostavno u jednom romanu ovog žanra (mada je ovde više u pitanju novela). Konkretno: estetski-vizuleno-štamparski ima previše skraćenica i reči napisanih velikim slovima, kao i u kurzivu. To odvraća pažnju od teksta dok signalizira da je u pitanju neka strana reč, što razbija realnost doživljaja.
To ne znači da sajberpank na nekom jeziku osim engleskog nije moguć, čak što više, ovu knjigu sam upravo i uzela sa nadom da će mi pokazati kako se to radi na jednom južnoslovenskom jeziku. Integracija stranih reči, na primer izjednačavanje njihovog načina pisanja sa domaćim rečima (dakle, ne stavljati ih u kursiv, na primer) bi bio korak u pravom smeru. Barem na latinici to nije problem. Moderni čitaoc će se snaći.
Radnja je pomalo nategnuta, peripatetična, epizodna, mada ipak vuče čitaoca dalje. Glavni junak, vojnik u telu snežnog leoparda, ima skoro ubedljiv unutrašnji monolog ali uveliko nedostaje više fizičkih opisa njegovog kretanja, govora, manevrisanja. Vidan je pokušaj da se razvije ličnost Zlatne Tigrice, azijske junakinje visokog kalibra, ali ostaje neubedljiv.
Sve u svemu, zanimalo me je čemu vodi roman, kako će biti doveden do kraja, i na šta liči vizija distopijske Hrvatske. U tom eksperimentalnom smislu preporučujem knjigu.
Ako Žiljak napiše još koju knjigu u ovom smeru, pročitaću. Verujem da ima potencijala da bude mnogo bolja or Irbisa.
Pročitao sam IRBIS Aleksandra Žiljka, roman koji bi se u jednoj rečenici mogao definisati kao "GETO Veselina Gatala za decu". Zaista, IRBIS ima neverovatne sličnosti sa GETOM, govori o relativno dalekoj budućnosti koja je rezultirala potpunim prepakivanjem Balkana i pretvaranjem tog prostora u jedan snakeplisskenovski svet. Štaviše, ovde postoji i vizura životinje, s tim što se kod Žiljka javlja motiv transhumanizma, mogućnosti da se ljudi prebacuju iz tela u telo, bića u biće, iz čoveka u mašinu. Transhumanizam je bitan element ovog romana, ali kao i u mnogim drugim slučajevima, Žiljka ne zanima da ga naročito produbljuje.
IRBIS je roman koji deluje kao potentan predložak za nastanak stripa, eventualno čak i filma, baš zbog svoje limitirane literarnosti. Žiljak se izražava sugerišući dobro oprobane stereotipe i plasirajući zamisli da spektakularne vizuelne atrakcije, i onu "prazninu" dela koju ostavlja ta limitirarna literarnost, mogao bi upravo da popuni crtež ili ekranizacija.
Otud, smatram da IRBIS, iako jeste roman, i kao takav može da pruži određeno čitalačko zadovoljstvo, najpre mora da se pordi sa filmovima i stripovima. Stratifikacija koju postavlja Žiljak postavlja blue collar junak koji postaje protagonista prelomne SF zgode i to podseća na Camerona i njegovog najdoslednijeg naslednika Blomkampa, junake u rasponu od Jakea u AVATARu do Maxa u ELYSIUMu, i uvlači ih u priču koja se najpre može porediti sa angažovanim pobunjeničkim SFom u subalternim grupama kakav smo upravo videli u ELYSIUMu. Nota bene, IRBIS jeste izašao bitno kasnije od GETA, ali izašao i pre ELYSIUMa, sa kojim deli niz dobrodošlih sličnosti među kojima je i zamisao da zemlju naseljava zaraćena sirotinja a da elita živi u izologavnim high tech objektima.
Dopada mi se anarhičnost kreda junaka, ali i određena vrlo odmerena, ali jasna moralna postavka koja ih ne čini infantilnim i usiljenim. Žiljak junacima ostavlja mogućnost iskupljenja i hteli ili ne, tu je opet na delu holivudski recept.
Lik ličke babe koja navodi bespilotne letelice podsetio me je na ličku staricu iz briljantnog HRTovog sitkoma NEDELJOM UJUTRO SUBOTOM NAVEČER, izašlog negde u isto vreme kada je izašla i knjiga.
Transhumanizam je bitna tema ovog romana, a u mom razmišljanju o njemu, evidentno je transfer u druge forme bitna tema. Mislim da će upravo pravljenje stripa ili nekakve ekranizacije biti krajnja sudbina ove knjige. Dok se to ne desi, ovo delo neće biti dovršeno.
Meni je ovaj roman baš legao, zabavan, brz, dinamičan, rekao bih nepretenciozno napisan, a opet dovoljno vešto da kroz svu tu trku, akciju i jurnjavu, provuče mnoge bitne stvari i promišljanja. Posle raznih podebelih i pomalo filozofskih sf stvari, ovo mi je baš selo.
Knjiga me je ugodno iznenadila. Uzela sam je na nekom sajamskom popustu, tako, zbog naslova ustvari. I moram reći da je vrlo dobro napisana. Ideja mi se dosta svidjela, a obzirom na situaciju, koja se nije baš izmijenila niti 10 godina iza pisanja romana, djeluje i malo proročki. Roman govori o futurističkoj Hrvatskoj koja preživljava u ratnoj zoni. Superturbobogati vs. sirotinja. Grad Zagreb je opisan kao niz slamova, favela, koje nadvisuje Toranj. Toranj je, naravno, sjedište "elite", okružen vojskom i policijom... Glavni lik je Irbis, snježni leopard, u kojeg je umetnut um bivšeg specijalca.. Ljudsko-životinjski hibrid, koji se sticajem okolnosti udruži sa mafijaškom princezom u pokušaju preživljavanja sveopćeg kaosa koji eksplodira uokolo (i doslovno i preneseno). Solidno napisan roman, sa dosta alegorija koje će vrlo dobro razumijeti bilo tko rođen do 90-tih godina prošlog stoljeća.
Ocjena - vrlo čvrsta četvorka.
This entire review has been hidden because of spoilers.