Počevši kao bajka vjenčanjem iz ljubavi, zajednički život Karla i Zite, posljednjih habsburških vladara, ubrzo postaje tragedija: rat, klevete, izdaje, samoća, egzil, siromaštvo, prerana Karlova smrt… Ipak, u njima nije bilo nikakve ogorčenosti, nikakva kritiziranja. Posve suprotno, opraštanje je hranilo njihova srca. Koja je, dakle, tajna njihova bračnog života da su usprkos tako teškim, gotovo nemogućim situacijama uspjeli sačuvati ljudskost, vjeru i međusobnu ljubav? U ovoj knjizi prolazimo s Karlom i Zitom njihov duhovni i životni put, koji će nam na nov način otkriti ova dva duhovna velikana naše povijesti, njihovu hrabrost, požrtvovnost i predanje Božjoj providnosti. Život je to koji je sažet u dvjema Karlovim izjavama: „Sada si moramo pomagati doći u nebo“, u jutro njihova vjenčanja, i: „Beskrajno te ljubim. Opet ćemo se susresti u Isusovu Srcu“, nekoliko trenutaka prije nego što će svoj život predati u Očeve ruke.
U ozračju vrlo tople ljubavi, čvrstoga povjerenja, bezrezervnoga poštenja, nutarnje sigurnosti i uzajamnoga poštivanja naš je brak postao iznimno sretan. Sluga Božji bio je najvjerniji muž, nježan, dobar, strpljiv, plemenit i susretljiv. Sve smo dijelili: radost i tugu, strah i nemir, nadu i sreću. Teški udarci zajedno su nas ranili i zajedno smo ih iznijeli. Sluga Božji smatrao je našu obitelj Noinom lađom koju mu je Bog dao u svojoj beskrajnoj dobroti. Obitelj mu je bila utočište, okrepa i u njoj je crpio uvijek novu snagu za teški životni put. Obitelj mu je ovdje na zemlji bila sva njegova radost; želio je uvijek biti okružen našom djecom; nastojao nas je blagom, a čvrstom rukom sve više približiti našoj djeci i Bogu. (…) A zadnje riječi koje mi je umirući ostavio bile su: ‘Beskrajno te ljubim. Opet ćemo se susresti u Isusovu Srcu.’“ kraljica Zita Habsburška
„Blaženi Karlo Austrijski bio je istinski primjer. Od cara do siromaha, od jedne od svjetskih veličina do čovjeka za kojega nigdje nije bilo mjesta gdje bi živio, čovjeka koji je jedva imao za jelo, osuđena, koji je doslovno morao tražiti milostinju…“ mons. Nuno Brás
„Problemi s kojima su se susreli car Karlo i carica Zita na početku 20. stoljeća bili su golemi, ali uspjeli su u olujama sačuvati mir. Iako, ljudski gledano, nisu vidjeli izlaz, zadržali su netaknuto pouzdanje u Božju providnost. U naše su doba problemi drukčiji, ali ne manji, i moramo sačuvati taj isti mir. Crpimo, dakle, snagu iz njihova primjera.“ nadvojvoda Rudolf Austrijski
"Nenhuma amargura, nenhuma crítica os dominou. Muito pelo contrário, foi de perdão que se alimentaram os seus corações."
Um verdadeiro itinerário espiritual, espelho de um casal com uma vida entregue por amor ao país que nasceram para servir e a Nosso Senhor, que lhes confiou essa missão. Um relato de amor e serviço incondicional à família e a Deus.
A vida excepcional destes dois santos (sim, tenho a firme esperança e convicção de que serão um dia, ambos, elevados aos altares) tenta-me a atribuir 5 estrelas a este livro.
Contudo, enquanto esperava ver mais exploradas as reflexões sobre o carisma ou itinerário espiritual deste casal, dado o título do livro, estas surgem apenas mais perto do fim do mesmo. A grande maioria das páginas deste livro conta, de forma breve, a história de Carlos e Zita.
Oferecendo ao leitor uma breve contextualização da história dos últimos imperadores e reis da Áustria-Hungria e do seu itinerário espiritual, seria um excelente livro para um primeiro contacto com estes esposos santos, mas, se quisermos conhecer a fundo a história de Carlos e Zita de Habsburgo, seria de escolher, a meu ver, o grande livro "Zita, a Imperatriz coragem" de Jean Sévillia, que é aliás citado bastantes vezes neste de Elizabeth Montfort.
Une pépite ! Un itinéraire spirituel très inspirant et un amour profond et enraciné dans le Christ, ce livre est vraiment à lire pour comprendre les enjeux de la vocation maritale et se l'approprier