Pedeset cigareta za Elenu

by Marina Vujčić

Pedeset cigareta za Elenu , najnoviji roman istaknute spisateljice Marine Vujčić u svojoj potki ima teoriju kaosa, tihi i neprimjetan "leptirov učinak" na razini malog čovjeka i njegove svakodnevnice. Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može, kaže poslovica, uzrokovati uragan na Floridi – ali što se, recimo, može dogoditi kad jedan pedesetogodišnjak odluči svoj rođendan obilježiti tako da svih dvadeset i četiri sata, od ponoći kad mu rođendan počinje, pa do ponoći kad završava, ostane budan i da pri tome u čast svojoj poginuloj sestri blizanki, ispuni sasvim bizaran zavjet da popuši pedeset cigareta i sačuva pedeset opušaka?

Život Olivera Radmana, nositelja ove odluke, neće se zbog nje promijeniti ništa – ali bezazlena noćna šetnja na koju se uputio kako bi ostao budan utjecat će na živote troje neznanaca na način koji Oliver niti je mogao zamisliti niti će ga ikad postati svjestan.

Tijekom romana pratit ćemo još troje junaka tijekom ta dvadeset i četiri sata koja je Oliver, prkoseći rutini, odlučio provesti budan. Prva je Magdalena, žena koja te noći ne može spavati jer njezinog muža sutradan očekuje suđenje za pljačku mjenjačnice. Činjenica da je Oliver tijekom šetnje zastao pored njezinog prozora uočivši znak života u noćnoj pustoši, promijenit će njezinu prvotnu odluku o svjedočenju na suđenju zbog straha koji je pretrpjela misleći da se radi o predatoru koji će nauditi njoj i djeci. Drugi je mladić Viktor koji zbog Oliverove slučajne prisutnosti na ulici, gdje djevojka koja je dio noći provela kod njega čeka taksi, završi polugol na toj istoj ulici bez ključa i bez mogućnosti da se vrati u stan, a sutradan ga očekuje prvi radni dan na dugo željenom poslu na koji ne smije zakasniti. Treća je Greta, depresivna žena za koju se čini da joj je suprugov preljub najveći životni problem, ali način na koji joj se Oliver slučajno toga dana našao na putu izazvat će stanje u kojem će isplivati druge, daleko ozbiljnije potisnute traume.

Četiri paralelne priče ovih junaka, naizgled posve nepovezane, odvijat će se tijekom dvadeset četiri sata u danu na početku kojeg je Oliver donio odluku koja će utjecati na živote ostalih troje protagonista i likova koji su s njima povezani. Usprkos tome ostat će neznanci, iako bi im taj jedan dan, a nekima možda i ostatak života, izgledao sasvim drukčije da se jedni drugima nisu našli na putu.

Genres: Contemporary, Fiction, Mine

Paperback

First published August 1, 2019

About the author

Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku.
U nakladi izdavačke kuće Profil 2010. godine objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u izdanju Hena coma knjigu drama "Umri ženski" i roman "A onda je Božo krenuo ispočetka" koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost.
Za dramu "Umri ženski" 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu "Podmornica" istu nagradu 2017. godine.
2015. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Mogla sam to biti ja".
Iste godine na natječaju V. B. Z.-a i Tisak medije romanom „Susjed“ osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015., koji objavljuje izdavačka kuća V. B. Z.
U koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem 2016. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Otpusno pismo".
2017. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Pitanje anatomije".
2019. godine u izdanju Frakture izlazi joj roman "Pedeset cigareta za Elenu".
Živi na selu, na brdu iznad Trogira.

Reviews

[Tonkica · Rating 4 out of 5]

Oliver Radman je rođen kao blizanac, ali živi kao jedinac zadnjih 26 godina. Njegove sestre blizanke Elene, nema već jako dugo. Od kada je nema, on se još uvijek s tom činjenicom nije pomirio i svaki dan mu je u mislima. Za njihov pedeseti rođendan odlučio je ostati budan sva 24 sata, pušiti cigarete i za nju i za sebe, te sačuvati opuške. Koliko god da je to možda nama bizarno, Oliveru je bilo opravdano. Kako ovo ne bi bila samo priča o usamljenom računovođi, spisateljica je "slučajno" povezala još tri osobe: Viktora, Magdalenu i Gretu. Kako će njegova odluka da ostane budan utjecati na neznance morate provjeriti u novom romanu naše poznate spisateljice.

Cijeli osvrt pronađite ovdje: https://knjige-u-svom-filmu.webador.c...

[Ana Jembrek · Rating 5 out of 5]

Originalni osvrt na blogu Knjige su moj svijet

“MENI DAJTE NJEZINO SRCE, A ŽENI KOJA GA NOSI MOJE.”

Ako bih trebala ograničiti ovu knjigu na jednu temu onda bih rekla da je ovo knjiga o unutrašnjim kavezima i to onima koji si sami namećemo. Ti kavezi su, zapravo, jedna vrlo kompleksna tema, bliska mom srcu, tema o kojoj sam osobno puno razmišljala.

Prije nekoliko godina, iako mi se čini da je proteklo puno više, šetala sam Zrinjevcom. Hod je bio spor, noge otežale. Pogledala sam u nebo i očekivala da ću konačno osjetiti slobodu, udahnula sam hladan siječanjski zrak i žudjela da mi se njime pluća konačno napune. Naime, samo nekoliko tjedana prije toga napustila sam supruga nakon 6 godina neuspješnog braka. Godinama sam žudjela za tom slobodom koju sam sad imala. Bile su to godine ispunjene zbunjenošću, težinom, lažima, pogreškama, tjeskobom i teškom depresijom. Svu tu težinu, sav taj teret, lako je bilo opravdavati lošim odnosom. Izašavši iz tog odnosa očekivala sam sreću, lakoću, rješenje svojih problema. Naime, mislila sam da je brak bio kavez koji me godinama ograničavao no te večeri na Zrinjevcu shvatila sam bolnu istinu: kavez koji me ograničavao nije bio vanjski, nego unutarnji. Bio je samo moj. Nosila sam ga u sebi. I iako je izlazak iz toksičnog odnosa bio dobar prvi korak, tek je tada počinjao rad na sebi kako bih iz tog kaveza konačno i izašla.

Zašto vam ovo pričam? Zato što je ovo bio jedan od najvažnijih trenutaka u mom životu, iako o njemu ne govorim mnogo i nije atraktivan kao neki drugi. Pa ipak, upravo me knjiga “Pedeset cigareta za Elenu” podsjetila na taj trenutak, upravo mi je ova knjiga donijela trenutak mira koju samo prava viđenost može donijeti. “Pedeset cigareta za Elenu” nije knjiga koju sam vidjela ja, ona je vidjela mene.

“Molim vas, može jedna lobotomija? Onako, kao estetska operacija. Uljepšajte mi mozak. Stavite silikon umjesto toga što je sad unutra. Ili nešto čvrsto, pouzdano, nepromjenjivo. S dimenzijom sigurnosti, s cjeloživotnim jamstvom.”

Likovi u ovoj priči nepoznati su jedni drugima, ali su, s druge strane, povezani gotovo nevidljivim sudbinskim nitima. I svi imaju privatne kaveze koje je jako teško razbiti. No, ipak… tog dana nešto se događa. Magdalena se iz pasivne žene pred našim očima transformira u pravu Majku Hrabrost. Viktor nalazi oslobođenje na najneočekivanijem mjestu – u pritvoru, u trenutku kad mu se zbog nesporazuma cijeli život raspao u komadiće. Greta, koja nakon potpunog živčanog sloma utočište pronalazi u utješnoj sterilnosti psihijatrijske sobe u kojoj pronalazi Glas koji joj je depresija oduzela.

“Kako joj je utješno zazvučala ta riječ. Hospitalizirati. To znači da neće morati ustajati. Uzalud koračati. Možda ni razgovarati. Tako hospitalizirana mogla bi živjeti sterilno, bez tetrapaka iz kojeg njegova usta sišu mlijeko, bez Teodorinih jajašaca, bez imperativa jutarnjeg ustajanja. Sterilno i pastelno, služeći se trepavicama kao žaluzinama koje će podizati samo ponekad, potajno, kad se poželi uvjeriti da i dalje ne mora ništa.”

I konačno – Oliver. On je osoba kojoj nema pomoći jer je jedina osoba koja mu može pomoći prije 26 godina odustala od njega, a ta osoba je sam Oliver. Elena je bila životniji blizanac, druga polovica njega samoga. Kad je ona umrla umro je i dio njega. Onaj dio koji nikad nije odlučio ponovno oživjeti u sebi. I veliko je pitanje hoće li Oliver ikad odlučiti izaći iz sumornog komfora vlastitog kaveza, iako su mu vrata širom otvorena, on samo treba – zakoračiti.

Ja doista ne znam od kud Marini ovakav dubinski uviđaj u delikatne, ali kompleksne mehanizme ljudske psihe. Trauma i psihološke patologije koje je iskoristila u ovoj priči nisu nimalo trivijalne, a Marina je neizmjerno smjelo, s obiljem empatije odlučila otpetljavati njihove čvorove. Između ostalog, ja, kao osoba koja cijeli život pati od tjeskobe i depresije, mogu potvrditi da nikad nisam pročitala djelo koje tako dobro opisuje stanje duboke depresije. Čak i taj Glas koji je Greta tražila… Upravo sam tako gledala na svoj izlazak iz čudovišnih ralja te opake bolesti.

“Pedeset cigareta za Elenu” pronicljiva je, suosjećajna knjiga. Ona ne odmiče od isprobanog spisateljičinog recepta, ali ga svakako usavršuje. Marina Vujčić zaronila je još dublje u te male velike ljude iz kojih tako strastveno crpi inspiraciju i napisala prekrasan roman. Ultimativno, roman koji veliča ljubav, najveću od svih ljubavi, onu koju smo sposobni (ili nismo) darovati sami sebi.

“To će Oliver Radman ustanoviti ujutro, ili u neko gluho doba noći, kad se probudi i shvati da je opet nešto važno prespavao.
Cigaretu, rođendan, život.
Kao da ništa nije bilo. A bilo je.

[Snježana · Rating 3 out of 5]

Jedva sam čekala ovaj roman, stvarno sam mu se iskreno veselila. Čak i nakon što sam kupila knjigu čekala sam onaj idealan trenutak za čitanje, do prije 2 dana još uvijek je bila u omotu.
I onda je čitanje započelo i evo nakon dva dana sam pročitala i ostala hladna k'o špricer. Hladna zato što se nisam povezala sa likovima, (možda me malčice dotakla Greta), hladna jer nisam uronila u priču i hladna jer ono po meni najbitnije, nisam osjetila Marinu u ovoj knjizi. Baš sam nedavno u svom book club-u govorila kako me oduševljava njeno pisanje baš zbog toga što na tako poseban način, posebnim baratanjem jezika oživi svoje likove i nesebično ostavi dio sebe u svakoj knjizi i zato sam se toliko radovala Eleni...
Da, ovdje se osjeti drugačiji stil pisanja, to su iste riječi, ali jezik kao da nije... likovi su mi samo slova na papiru koja tvore priče koje me nimalo ne dotiču. Ne pronalazim sebe u njima, ne pronalazim ljude iz svoje blizine i ne pronalazim Marinu...
Iako, moram priznati kako sam se poigrala mišlju da bi Viktor i Greta mogli imati fantastične priče kad bi im se dala prilika za zaseban roman... ovako su ostali površni, tek zagrebani, a sa potencijalom.
Ipak nije sve tako loše, (mada ništa nije loše, nego jednostavno drugačije) kraj mi je ipak izazvao osmjeh, tamo u tim zadnjim rečenicama osjetila sam Marinu, njenu čaroliju i njen udah života liku koji je tako običan, tako ranjiv, tako životan, sa svojim križem - kao ja, kao mi...

[Dragana · Rating 4 out of 5]

Dopala mi se, ali mogla je biti efektnija. Ili duža ili sa samo tri priče kako bi se više fokusirala na likove. Preporuka za čitanje. Knjiga u kojoj se uživa, ali koja se brzo zaboravlja. Oliver mi je bio najmanje bitan, iako je okidač za sve priče.

[Milena · Rating 5 out of 5]

To ja zovem čitanje. Od sinoć, kada sam okrenula prvu stranicu, nisam mogla prestati...
Prisilila sam se otići na spavanje i danas popodne ju "dokrajčila".
Originalno, pametno, lako a teško, bez ijedne suvišne riječi...kako to samo Marina zna.
Sa svakim likom sam se mogla poistovjetiti barem u nekom momentu. Iako realno, životno teško, autorica im na kraju odškrine vrata spasa, osim Oliveru (koji me pomalo podsjetio na Božu), a njegovu će sudbinu možda neko drugi "pomaknuti", nadajmo se.

[Zoran Žmirić · Rating 5 out of 5]

Knjiga prati četiri lika i njihove paralelne priče koje se istovremeno događaju tijekom 24 sata. Jasan i slikovit stil pripovijedanja pred čitatelja postavlja pozornicu na kojoj pratimo učinak koji osobe imaju jedne na druge, a bez da se sretnu na duže od trenutka. Takvi susreti sami po sebi naizgled ne znače ništa, no dovoljni su da potaknu cijeli niz odluka koje će promijeniti tuđe sudbine. Ovaj roman je duboki zaron u otuđenost, a na dnu čega nas čeka posebna dragocjenost – odgovor na pitanje kako voljeti samog sebe.

[5rovsvet · Rating 5 out of 5]

Godinu koja pola odlazi sam započeo saradnjom sa mladim autorom i knjigom koju sam dobio tom prilikom od njega. Vođen tom mišlju, rešio sam da godinu zatvorim na sličan način. Ovog puta sam uzeo knjigu koju sam dobio na darivanju.
🚬
Nisam znao baš u šta se upuštam kada pričamo o samom romanu. Sinopsis mi je delovao zanimljivo, pa sam poželeo da učestvujem u spomenutom darivanju. Na kraju sam se prepustio avanturi u nepoznato. Roman se sastoji od poglavlja koja nisu dugačka, a obeležena su satnicom tj. vremenom, što je meni bilo simpatično.
🚬
Nisam znao baš u šta se upuštam kada pričamo o samom romanu. Sinopsis mi je delovao zanimljivo, pa sam poželeo da učestvujem u spomenutom darivanju. Na kraju sam se prepustio avanturi u nepoznato. Roman se sastoji od poglavlja koja nisu dugačka, a obeležena su satnicom tj. vremenom. I, zapravo, mi pratimo samo radnju kroz 24 sata.
🚬
Verovatno ste već čuli onu frazu da se ceo život može okrenuti u sekundi. I ovaj roman je upravo o tome. Ne baš promena u sekundi, ali promena u toku jednog dana koja menja ceo život aktera ovog romana. I zbog toga mi se ovaj roman posebno dopao. Nikad nismo svesni kako mi i naše ponašanje utiče na druge. Možda naš nesvesni osmeh može da nekom popravi dan, na primer. Svi naši životi su na mnogo načina isprepletani.
🚬
Sam početak romana mi je bio konfuzan dok sam shvatio kako je zamišljena njegova forma. Posle toga radnja teče glatko. Moram priznati i da su mi dve priče posebno drage - Viktorova i žene sa prozora (ovde moram da priznam jednu stvar: slabo pamtim imena likova iz romana).
🚬
Kroz roman pratimo priče nekoliko ljudi iz njihovog ugla, a svi oni su se sa glavnim akterom (mada su i oni glavni akteri romana) susreli na neki način. Potom pratimo kako se njihovi životi dalje odvijaju nakon tog susreta i kako je taj susret uticao na svakog od njih.
🚬
Kroz roman pratimo priče nekoliko ljudi iz njihovog ugla, a svi oni su se sa glavnim akterom (mada su i oni glavni akteri romana) susreli na neki način. Potom pratimo kako se njihovi životi dalje odvijaju nakon tog susreta i kako je taj susret uticao na svakog od njih.
🚬
Kao što sam već rekao - sigurno je da često nismo svesni kako naše ponašanje, ophođenje ili sama pojava utiče na druge ljude, njihova razmišljanja i ponašanje. I baš zato je svaka priča iz romana zanimljiva. Jedino mi je Gretina priča bila malo teža da je ispratim u početku i, čini mi se, da je njena priča najkomplikovanija od svih ovde.
🚬
Roman se brzo čita i u samom romanu sam veoma uživao! Iz opravdanih razloga (o tome ću više sutra) sam malo razvlačio sa romanom. A onda i kad sam mogao da ga čitam shvatio sam da i dalje pomalo razvlačim jer ne želim da se završi. U isto vreme želim da znam kako se svaka od tih priča završila i ne želim da saznam odmah.
🚬
Drago mi je što ovu izazovnu godinu završavam sa tako nekim romanom. Pored svih poteškoća koje su se ove godine desile moram da priznam da mi je ovaj roman i njegov završetak ulio neku nadu da nas čeka bolje sutra. Ili bolje za 6 meseci. Ali u 00.00 ove priče nisu stale, ali njihovi junaci su se promenili u odnosu na pre 24 sata. I taj kraj, kakav je, me je kupio i ulepšao mi dan. Možda je imalo uticaja i to što nisam znao kakav će kraj biti, niti sam razmišljao u nekom pravcu. Prosto sam se prepustio i čekao da dođem do njega polako.
🚬
Ono što bih još spomenuo kao plus jeste da Laguna nije prevela roman na srpski. Hrvatski jezik je sličan našem i možda postoje reči koje nisu iste, ne možemo reći da se teško razumemo. Shodno tome bilo mi je draže što je tekst ostao u originalu nego da ga je neko "preveo".

[Vesna · Rating 4 out of 5]

Update on 16.04.2021.
Više od godinu dana nakon čitanja, knjiga ne samo da nije zaboravljena nego mi često pada na pamet i kontradiktorno početnom dojmu, vuče uvijek pozitivne refleksije. Pa eto i ocjena 4 zvjezdice.
-----------------------------------------------
Ako bih knjigu morala opisati u jednoj rečenici, ona bi glasila: knjiga koju bih željela zaboraviti. I zato će ostati neocijenjena.

A opet, toliko je dobro strukturirana, tečna i nekako zarazna u čitanju, da mi je žao ne dodati još ponešto.
Vremenski slijed "kobnoga" dana odlično je usklađen sa sudbonosnim koracima naših (recimo) tragičnih protagonista. Minute i sati prolaze, a mi dobivamo sve bolji uvid u njihove živote. Sloj po sloj, na površinu izlaze sjene (ili bolje rečeno noćne more) prošlosti, očaj sadašnjosti, prividna bezizlaznost života, izolacija od svega i svakoga, krikovi plača progutani da ih nitko ne čuje... Tolika koncentracija depresivne patetike nikako mi nije odgovara, dapače, počela mi je izrazito ići na živce. I baš kad sam odlučila odustati od te silne baruštine beznađa, autorica počinje ubacivati tračke humora; u ozračju se počinje osjećati promjena (na bolje) ili barem njen potencijal. I to je bilo dovoljno da knjigu ipak privedem kraju.

Sama premisa priče mi je oduvijek bila fascinantna. The Butterfly effect. Lepet leptirovih krila na jednog kraju svijeta uzrokuje razarajući uragan na drugom kraju.
Lepet krila Marine Vujčić sveden je na samo 24 sata i beznačajne dodire nepovezanih života u jednom gradu, ali dovoljno jak da bude prekretnica triju sudbina. I to prekretnica na bolje.

Viktor, mladić koji može spavati samo sam. Njegove sam dijelove pratila s najviše zanimanja. Čim se pokazalo da je "grammar nazi" dobio je sve moje simpatije. Njegova razmatranja fraza "najoptimalnije" i "oko petnaestak", dok u bizarnoj situaciji utjelovljuje hrvatskog Josefa K., iskreno su me nasmijala. Kao i legendarni popis s trulim bananama i dva prazna tetrapaka Meggle mlijeka. Također, u njegov sretan završetak najviše vjerujem.

Greta, žena u dubokoj depresiji koju muž vara. Koliko god njen slom bio brutalan, izaći će iz tog bezdana jača. Neće biti lako, ali vjerujem da joj život ima još mnogo toga za pružiti. Gretu barem djelomično razumijem i na osobnoj razini, pa otuda i veća naklonost njenoj priči.

Magdalena, meni nekako najmanje bliska. Žena koja saznaje da joj je muž kriminalac. Ma daj me nemoj!!

Ostaje neslavni, glavni protagonist i pokretač cijelog domino efekta, Oliver. Njegovih 50 cigareta za Elenu smatram totalnom budalaštinom. Oliver ostavlja na mene nelagodan dojam sitne i zlobne duše koja uživa pakostiti ljudi, vidjeti im u očima strah ili bol. Elenina smrt bila mu je i ostala dobra isprika da od života ne napravi ništa. Svoj pakao je stvorio sam i održava stanje takvim pozivajući se na nepravdu svemira.
Zbog toga mi nije nimalo žao što nije uspio ugasiti tih 50 morbidnih svjećica/cigareta. Još jednom je pao na test života kojeg se nije nikada ni trudio položiti.

Dobra knjiga i valjda loš trenutak. Šteta.

[Tihana Knjigožderonja · Rating 5 out of 5]

http://bit.ly/pedesetcigaretazaelenu

„Efekt leptira označava da u složenim, nelinearnim dinamičkim i determinističkim sustavima postoji velika osjetljivost na mala odstupanja od početnih uvjeta. Iz tog razloga i vrlo male razlike u početnim uvjetima mogu dovesti do bitno različitih ishoda.“ (Wikipedia)

Zašto ja o leptirima?

Upravo zbog Olivera Radmana, koji je odlučio svoj pedeseti rođendan provesti potpuno budan, pušeći ukupno 50 cigareta. „Popušit će ih ravno pedeset, kao da puše u pedeset svjećica na torti koje opet neće biti.“ Tu je malu žrtvu odlučio prirediti u čast svojoj preminuloj sestri blizanki Eleni, koja je umrla na njihov rođendan prije dvadeset šest godina. Njegov život nije imao nikakvog smisla otkako je ona umrla, on se sveo na puko preživljavanje. „Smrt. I kako onda voljeti riječi? Taj jezivi deficit samoglasnika, to lomljenje jezika da bi se imenovalo nešto toliko nepopravljivo.“

Njegov beskorisni život odlučio je barem malo prodrmati na jedan dan. „Ovo je dan, ovo je noć kad ona mora zaživjeti iako ne živi.“ Znao je da bi Elena živjela život u potpunosti, ali on to jednostavno nije mogao.

On nije bio vrijedan života, bio je beskoristan sebi i svijetu. Elena je bila ta koja je unosila svjetlo u tuđe živote, on je samo prolazio pokraj drugih.

Opasno je misliti da drugi ne utječu na nas, da nas i sama pojava drugih ljudi ne dira. Opasno je podcijeniti moć koju druge osobe imaju nad nama. Naše korijenje se račva tolikom silinom da je nemoguće ne ispreplesti se s tuđim korijenjem.

Zaista je opasno pomisliti da mi ne utječemo na druge ljude.

Ona piše o malim ljudima, usamljenim ljudima, osobenjacima s malim brigama koje u njenim romanima postanu ogromne. I možda je baš zato izuzetno posebna.

Da, postoji toliko knjiga koje samo čekaju da ih se pročita. Postoji čitavo more knjiga koje će vas beskompromisno ostaviti bez daha. Dobra je stvar što ne morate posezati daleko za njima. Marina ima upravo jednu za vas.

Grickajmo knjige zajedno!

[Knjigastična · Rating 5 out of 5]

Marina Vujčić je rođena 1966. u Trogiru. Diplomirala je kroatistiku u Zagrebu. Bila je zaposlena na mjestu urednice u Hena comu, no prošle godine daje otkaz kako bi se posvetila pisanju. Ima sina Bornu koji je također izdao knjigu. Čitala sam njezinog Susjeda koji mi je bio izvrstan, a još neka njezina djela su: Tuđi život, A onda je Božo krenuo ispočetka, Umri ženski, Mogla sam to biti ja....Živi i radi u Zagrebu.

Radnja romana započinje u ponoć 15. svibnja. 50-i je rođendan Oliveru i 50-i rođendan bi bio Eleni da nije umrla u automobilskoj nesreći kad joj je bilo 24, a umrla je tog istog 15.5. kad su zajedno rođeni.
Oliver se ni dan danas ne miri sa sestrinom smrću, ipak sve dane to drži u sebi i živi s tim, a svake godine 15.5. joj odaje počast. Sada je odlučio biti budan do ponoći sljedećeg dana i u Eleninu čast popušiti 50 cigareta. Po jednu za svaku godinu, za svaku svijećicu na torti.
Oliver odlazi u šetnju s Elenom u mislima, odlazi zapažati sve što ona ne može. On susreće slučajne ljude kojima direktno ili indirektno svojom pojavom utječe na život u tim kasnim noćnim satima....

Vrlo emotivna priča koja me nekoliko puta dobrano dirnula. Moje preporuke za čitanje.

- "Zagledat će se u čaj kao da se u njega iscijedio svijet. Neki drugi svijet, a ne ovaj njezin. Činit će joj se da je cijeli taj novi svemir ugrabila u porculan. Kao da među dlanovima drži koncentrat nekog boljeg postojanja."

- "Ni jednog se zagrljaja s Elenom ne može prisjetiti. A sestre bi trebalo grliti, dok postoje."

- "Uvijek ta misao, da je drugima bilo bolje iako to nisu zaslužili. Da su dobili više, a nizašto. Da su preživjeli, a uzalud. Da je svijet pun beskorisnih bez kojih se moglo, za razliku od bitnih bez kojih se moralo."

- "Jednostavno ne razumije zašto toliki ljudi žele umrijeti u snu. Tome nedostaje drame rastajanja od života. Legneš navečer spokojan, s glavom punom planova za sutrašnji dan, a onda te sudbina tek tako prekriži i ne uvrsti te tamo. Taj sutrašnji dan tebi jednostavno ne dođe."

[Sabina Hodžić · Rating 4 out of 5]

Mislila sam da ću ovu knjigu pročitati u jednom dahu, ali već na samom početku sam shvatila da je ovo knjiga koju, barem ja, moram čitati polako, posvećujući skoro svakoj rečenici potpunu pažnju i promišljanje.
Koncept knjige, kao i efekat leptira s kojim se susrećemo u njoj su brižno razrađeni, dotičući se nekih od najintimnijih tema, boli koju svaki ovaj lik predano živi, a istovremeno znajući koliko je pogubna za njihovu psihu i kvalitet svakodnevnice.
U samo jednom danu, u kojem se odvija cjelokupna radnja ove knjige, dobili smo detaljan, skoro pa mikroskopski uvid u živote likova, njihovu prošlost, njihove strahove, ali i nagovještaj njihove moguće budućnosti.
Svako od nas živi svoju priču, nesvjestan kako neki naši postupci i izbori imaju uticaj na druge ljude oko nas, pogotovo na one nama nepoznate. Međutim, šta se dešava kada jedna, naizgled bezazlena noćna šetnja, neka odabrana putanja kretanja, napravi preokret u životima ljudi nisu ni na kakav način povezani s nama?
Šta se dešava kada neki neznanac potakne u nama neke tako snažne lavine osjećanja, pobune i uvide, koji su nam do tada bili strani, nedokučivi?
I šta kada taj neznanac nastavi sa svojim životom, uvjeren da je iza njega još jedan dan u kojem nije promijenio ništa.
Marina se još jednom pokazala kao veliki i iskusni poznavalac ljudske duše, onog najskrivenijeg u nama, te je majstorski prikazala previranja svakog lika, a koje je čitalac mogao itekako osjetiti kao vlastita, jer je, DA, baš toliko vješta.
Ipak, nedostajalo mi je ono nešto, nešto što ni sama ne znam pretočiti u riječi, za onaj wow efekat i peticu.

[Jelena Rakić · Rating 5 out of 5]

Odlična! Čitljiva, zanimljive priče koje traže da se okreću stranice. Viktorova priča mi je bila posebno zanimljiva, luda, a tako lako zamisliva. Velika preporuka za čitanje!

[Radmila · Rating 5 out of 5]

Knjiga koja me je mamila od samog izlaska. Kupih je bez da išta očekujem, a dobila sam izuzetnu priču ispričanu iz ugla jednog Olivera koji duboko pati i svoju tugu nosi sa sobom. Živi u senci Elene koja je u svemu bila savršena.
Sećanje na nju i pedeset cigareta za njihov rođendan.
Kako kaže "kao da ništa nije bilo. A bilo je."

[Nikolina · Rating 5 out of 5]

Kad te stil pisanja podsjeća na Kafku, onda znaš da je odlična knjiga.

Pedeset cigareta za Elenu prvi je roman autorice Vujčić koji sam pročitala i apsolutno me oduševio.

Iako je atmosfera ovog romana tmurna jer se likovi susreću s teškim životnim situacijama, moram priznati da mi uopće nije bilo teško čitati ga (što je inače često slučaj s knjigama takve "teksture").
U ovom romanu pratimo nekoliko životnih priča koje su dodiruju u jednoj točki: slučajnom trenutku susreta s Oliverom. Taj trenutak na određen način predstavlja preokret u njihovim životima.

Osobnosti likova autorica je predstavila stilski minimalističkim opisima njihovih unutarnjih monologa, ali ih se unatoč tome može dubinski razumjeti.

Sigurna sam da ću pročitati i ostale romane ove autorice i iskreno im se veselim.

[Strasna Mera · Rating 3 out of 5]

Pročitala sam je preksinoć, a već danas mi se izbrisalo sve što sam pročitala.
Žao mi je što se autorka nije usresredila na jednu priču i u nju nas ubedila, nego je ovako ostavila četiri bleda lika. Najubedljivija mi je bila Viktorova priča. Nju sam žurno jurila po knjizi da pročitam. Ideja je bila odlična.
Šteta.

[Bruno · Rating 5 out of 5]

Strong Fredrik Backman vibessssss

[Sandra Nedopričljivica · Rating 4 out of 5]

3.5 ⭐

[Marina · Rating 4 out of 5]

Според теоријата на хаосот, кога пеперутката ќе замавне со своите крилја на еден крај на земјината топка, се случува ураган на другата страна.

Оливер го слави својот педесетти роденден. Слави, е малку претеран збор. На дваесет и четири-годишна возраст тој ја губи својата сестра близначка, Елена. Ја губи подобрата верзија од себеси. И оттогаш, тој не живее, туку живурка. И на заедничкиот педесетти роденден, тој решава да испуши педесет цигари во чест на Елена. Од 00:00 до 00:00 часот. За да го направи сето тоа, тој треба да остане буден, да не заспие, да може да испуши педесет цигари во рок од дваесет и четири часа.

Започнувајќи го своето патешествие, тој несвесно ги менува животите на луѓето околу себе. Нема поим дека задржувајќи се под прозорецот на една жена, ќе ја натера да ја донесе најхрабрата одлука во својот живот за неа и нејзините деца. Нема поим дека придржувајќи ја девојката да не ја удри кола, ќе го промени и нејзиниот живот, но и животот на младиот новинар со кого таа ја поминува ноќта. Нема поим дека шетајќи се по улиците ноќта додека го слави роденденот, нечии туѓи животи ќе бидат променети од корен. Нема поим дека тој, толку обичен, толку неинтересен, толку различен од совршената сестра, е причина за некој да почне да живее. Како пеперутката која предизвикува ураган.

И низ целата приказна се провлекува Елена, онаа чие што срце чука во друга жена, онаа која храбро чекорела напред, дишејќи со полни гради. Онаа која заминала прерано, но останала да живее во мислите на оние што ја сакале.

Книга малечка како пеперутка, а толку моќна, како ураган. Книга што те тера на размислување. Приказна исполнета со судбини и храбри животни одлуки. Ликови извајани како од глина, форми со причини и последици. И те тера да се запрашаш: „Што ако?“.

„Што ако излезам пет минути порано од дома? Или пет минути подоцна?“

„Колку ќе ми се промени денот ако на соседот му речам „Добро утро“? Колку нему ќе му се промени денот?“

Колку еден момент може да го промени целиот ден?

Колку еден мал гест може да промени цел нечиј живот?

Авторката Марина Вујчиќ беше гостинка на овогодинешниот #BookStar2021. Имавме прилика да ја запознаеме во живо, да чуеме малку повеќе за нејзината книжевна кариера и за самиот роман. Топла препорака за една малку поинаква приказна за самите нас, оние околу нас, но и за оние кои веќе не се меѓу нас.

[Macenka Vasilka_HP · Rating 5 out of 5]

Pedeset cigareta za Elenu, knjiga koja sam procitala za "samo" 8 sati i 45 min ili tacno 525 minuta i nekoliko sekundi. Pocela u tacno 15:15 a zavrshila u tacno 00:00 (oni koji su procitali knjigu shvatice razlog ovoga), 00:00 sati tacno kad je Oliver,brat blizanac, zapalio svoju prvu cigaretu u spomen sestre Elene. Elene koja je dvesto pedeset i sedam cekora odnelo do raskrscha, dvesto pedeset i sedam zamaha krila leptira, zamha krila kad je odleteo na svoji zadnji let.

I ta odluka Olivera da ovaj dan posveti svojoj sestri koja je rano preminula, kako butterfly effect oznacila zivote troje ljudi: mladog novinara, mlade majke ciji je suprug bio krminalac i depresivne mlade zene. Troje ljudi koji su kako sto je Oliver video natpis "Zaboravio sam da sam se rodio", istovremeno zaboravli da su se...

Sva ova ziva bica zive za svojim demonima, sa svojim teretom koj ih drzi na samom rubu ambisa. Susret sa Oliverom koji ce kako domino imati utecaj na zivote ovih triju ljudi koji tonu u svoj zivot.
Susret koji kao i kad "leptir mahne krilima na Tajvanu, napravi buru negde na drugoj strani sveta"...

i da , tu su te cigarete, zapljenje cigarete u uspomen Eleni. I svi oni ljudi koji pushe , kako bi Oiver pomislio: "Sve troje pushe iz razlicitih krivih razloga".

[Angela · Rating 5 out of 5]

Elena je Oliverova “osoba”. Njegova blizanka koja je poginula na njihov 24-ti rođendan, prije više od pola njegovog života, no on je svejedno svakodnevno nosi sa sobom i u sebi. Tješeći se desetljećima logikom koju nose brojevi, na njihov 50-ti rođendan odlučuje popušiti 50 cigareta u tom jednom danu, u ta 24 sata koja je odlučio probdjeti. U pokušaju da ostane budan nesvjesno dotiče tri osobe koje nakon tog “doticaja” ulaze u ring gdje ih u suprotnom kutu očekuju njihovi najveći strahovi.
Kakav će epilog dobiti ova četiri života? Knjigu u ruke, pa pročitajte sami 😉 jeeer
u ovoj knjizi postoji barem jedno mjesto koje će vas nasmijati, potaknuti suosjećanje, izmamiti suzu i oteti uzdah.
U Marininom stilu uživjet ćete se u barem jednu situaciju i isto tako u barem jednoj prepoznati sebe jer autorica ne odustaje od likova iz svakodnevnog života, kao ni od nekih imena koja se tu i tamo pojavljuju kroz njezina djela..

[Vesna M · Rating 5 out of 5]

"Nekad joj je govorio "Tako si krhka", i to je bio kompliment. Bio je još jedan razlog za ljubav. Sad joj govori "Tako si labilna", a to nije kompliment nego dijagnoza.
Kiša se preobratila u melodiju. Nebo joj je zasviralo - tako je to protumačila. Odavno nije primijetila takav znak, dojam podrške izvana, odozgo, bilo izvanjski sklad s vlastitim sadržajem. Sad joj je, zbog kiše u duru, zbog takta u kojem je dan propjevao, nadošla misao da se i ono nepodošljivo možda događa u našu korist, zbog nečega boljeg što nas čeka."

Marina, hvala. ♥️

[Tatjana Romić · Rating 5 out of 5]

"Trebao bi se zaokupiti živima. Baš tim živima koji se smiju. Ljudima koji imaju puls, živo srce pod rebrima-makar samo kao promatrač. Učiti iz tuđeg smijeha, tuđe lakoće, navikavati živce i mozak na takve stvari. Možda bi mu se s vremenom moglo nešto i dogoditi. Nešto zbiljsko, izvan njegove glave. " Izvrsna knjiga! 💜

[Sanja_Sanjalica · Rating 5 out of 5]

Very powerful and simple at the same time, the topic of the evereyday butterfly effect explored in a great way.

[Book Rumors · Rating 5 out of 5]

I vrapci na grani znaju koliku je prašinu podigla knjiga ‘Pedeset cigareta za Elenu’, najnoviji roman napisan iz pera domaće književnice Marine Vujčić. Upravo je Marina bila moje veliko prošlogodišnje čitateljsko otkriće. Svojim romanom ‘Susjed’ potaknula me da još pažljivije i predano čitam što više domaćih pisaca i da im, kako se kaže,  dam šansu.
📚
Ne mogu vam reći koliko sam bila uzbuđena kada sam vidjela da izlazi nesto novo.
📚
Za početak, u knjizi pratimo jedan dan u životu protagonista Olivera Radmana.

‘Petnaesti svibnja dvije tisuće i petnaeste, njegov pedeseti rođendan. Njihov pedeseti.”

Da, dobro ste pročitali. Ima ih dvoje. Oliver i njegova sestra blizanka Elena koja više nije živa. Elena je umrla sa svoje 24 godine i sve od tada Oliver nije isti. Pedeseti rođendan, onaj okrugli svi slave, planiraju se velike proslave, neki čekaju ‘Abrahama’, neki govore da su na ‘polovici svog života’ i blabla.  Olivera to sve ne dotiče, živi povučeno, ide na posao i možemo reći da su mu dani nadasve dosadni i obični. Odluči da će ipak svoj rođendan obilježiti tako da oda počasti i svojoj drugoj polovici – sestri. Bit će budan cijeli dan. Popušit će 50 cigareta i sačuvati svih 50 opušaka u staroj tabakeri. Odati će počast svim minutama tog dana, svima onima koje Elena više ne može proživjeti.

‘Hajdemo nekamo.’

To je bila njihova uzrečica, koja je značila odlazak, upoznavanje svijeta, grada, susretanje nepoznatih ljudi, lica, ulica i zvukova. Upravo to Oliver odluči napraviti tog dana. Odlazi u šetnju s Elenom u svojim mislima.
Ta odluka pokreće priče ostalih protagonista ovog romana.
Marina nam tako predstavlja i Viktora (mladog novinara s hrpom problema koje ‘vuče’ još od svog djetinjstva), Magdalenu (ženu koja je saznala da joj muž ima i drugo lice koje donosi i kriminalnu prošlost) i Gretu (ona je osuđena biti u braku s mužem koji je nevjeran i nosi se sa svojim psihozama). Svi oni nalaze se pred velikom životnom prekretnicom i upravo će im taj dan, Elenin i Oliverov rođendan taj preokret – novi život i donijeti. U svojoj šetnji, Oliver naleti na svakog od njih i u tom susretu koji traje jedan časak i tren u nekoliko sekundi pokrene male nevidljive kotačiće koji će potaknuti njihove daljnje postupke tijekom dana i živote im dovesti ponovno u red.
📚
‘Pogotovo uzmem li u obzir da bi na ovom svijetu bilo teško naći uzaludnijeg čovjeka od mene’ – misli Oliver i ni ne shvaća kako je velike događaje u životima ovog trojca – Viktora, Magdalene i Grete, pokrenuo.
📚
‘Sutra je novi dan.’ – ceri se Oliver na tu misao. Ali ni sam ne zna koliko je misao bila istinita. Sutra će biti novi dan u njegovu životu, neće mu biti rođendan, imat će 50 godina i jedan dan, ići će na posao, bavit će se brojkama cijelog radnog dana, popušiti će normalan broj cigareta, možda će prošetati te se vratiti se kući i onda opet to sve ponovo. Ali sutrašnji dan će Viktoru, Magdaleni i Greti donijeti neku novu sliku, njima se otvara neki novi život, koji je potaknuo upravo susret s Oliverom.
Naš ‘junak’ u priči toga nije ni svjestan.  On ostaje u svojoj kolotečini misli i problema ni ne znajući koliko je postao povezan s tuđim životima.
📚
Neću vam otkrivati detalje, neću više ništa sama pisati kako ne bih sve pokvarila. Želim da romanu date šansu, da u ovo vrijeme izolacije odlučite sat – dva posvetiti ‘Eleni’. Jer tko zna, možda će upravo čitanje te knjige biti kotačić koji će pokrenuti ostali tijek vašeg života!

[Blagorodna Budzakoska · Rating 5 out of 5]

Nitu edna slučajnost ne e slučajna. Celo vreme dodeka ja čitav knigava ovaa misla mi beše na um.
Oliver e roden kako bliznak, sestra mu Elena ima soobrakjajna nesrekja tokmu na nivniot 24-ti rodenden. Od togas Oliver ne živee, samo postoi. Go vleče so sebe spomenot na svojata sestra, grižata na sovest, bolkata na izgubenata polovina. Toj e se ona što ne beše Elena. Taa beše polna so život sočustvitelna, humana, hrabra, taa beše što trebaše da živee, a toj njezinata sprotivnost ete ostana samo da postoi kako edinka koja ne mu e potrebna nikomu, kako senka koja nikoj ne ja zabeležuva. Čij život se sostoi od sedum čaša spienje, osum čaša rabota i ostanatoto vreme e neupotrebliv, rastenie koe čeka pak da zaspie i odi na rabota. Tolku.
"Zaboraviv deka sum se rodil"
"Pa što? Zaboravi namerno. Svesno. Ne saka da go ima na um životot. Na ovaa drskost stekna pravo."
Na nivniot 50 rodenden posle 26 godini od ragjanjeto i smrtta na Elena, toj rešava da ne spie 24h i da ispuši 50 cigari, kako rodendenski svekji na tortata koja veke 26 godini nikoj ne ja pravi.
Točno na polnokj go stava šeširot koj mu e podarok od Elena ja pali prvata cigara i izleguva da šeta. Ajde Elena, da trgneme..

Vo tie 24h nespienje i pušenje Oliver nesakajki neznaejki im go menuva od koren životot na trojca.
Magdalena koja e pred golema odluka, ja čeka svedočenje za soprugot koj ograbuval menuvačnici.
Viktor koj ne može da spie so nekogo vo krevet bidejki nap četiri godini se razbudil pokraj svojata mrtva majka, i mora utroto da se pojavi na novoto rabotno mesto koe mnogu go saka.
Greta, depresivna mlada žena koja ne može da se pomiri so neverstvoto na svojot soprug i koja živee pod stegite na majka si, da bide ona što ne saka.
Na site ovie lugje vlijae Oliver, samo za mig pojavuvajki se kako silueta, kako čovekot so šeširot i im gi menuva životite. Gi ozdravuva, im dava sila, hrabrost, da svrtat nov list, da počnat da živeat, da se zacelat, da se krenat.

A što so Oliver? Toj ne uspeva. Toj za nekogo beše spas nenamerno, ne pravejki baš ništo, no nego nema koj da go spasi od samiot sebe.
"Sam sum. Najsam. Dali toa e nekakov problem? Zar čovek ne može ednostavno da bide sam, nevklučen, da ima zazor od društvo, da gi mrazi lugjeto, razgovorite, razmenata na što bilo so nekoj?"
Tuka završuva Oliver, tvrdoglavo i uporno odbira da živee kako senka, da ja nosi Elena vo sebe, da postoi samo kako takov, se dodeka ete smrtta ne mu gi zatvori očite, se dodeka i toj ne otide tamu kade što zamina negovata sestra tokmu na nivniot rodenden.
Zaboraviv deka sum se rodil....

[Ivana Filipov · Rating 4 out of 5]

Nakon ovog romana poželela sam da pročitam još nešto od Marine Vujčić. Britko, jasno, lako, a ipak teška tema. Dopadaju mi se njene rečenice i kako poentira. Sviđa mi se ideja kako je obradila efekat leptira. Još više mi se dopada što govori o životima koji postoje i kao takvi traju iako glavni protagonisti takav život ne žele, niti su o njemu sanjali. Žive život koji nije život do trenutka kada se usled naizgled spoljašnjeg faktora, odluče na promene.

"Evo, to. To najviše boli . Ono što je trebalo biti, a nije. Ono što je moglo biti, da nije bilo onog što je bilo. Taj propušteni život, zaustavljen u namjeri, preusmeren u nečiju tuđu biografiju."

[Marina B · Rating 5 out of 5]

Ne dajem 5 zvijezda olako, ali ove godine su se baš nekako zaredale.

Marina Vujcic i njena priča su definitivno to zaslužile. Pročitala sam je u jedan dan - čitala u tramvaju, u parku, u šetnji i onda opet prije spavanja. Nisam je pustila iz ruku dok nisam došla do zadnje stranice.

Htjela bi napisati o čemu se radi, zašto me toliko zarobila ta priča, al sve što krenem pisati zvuči suvišno, a i ne želim budućim čitateljima otkriti ni jedan detalj - nek se i oni iznenade kao što sam se ja (pozitivno) iznenadila.

[Tamara CitamGledamSlusam · Rating 4 out of 5]

Dugo nisam procitala nesto ovako depresivno. Iako me nije odusevila kao Pitanje anatomije, vjerujem da ce mi se dojmovi o ovoj knjizi postepeno slagati i da ce mi biti bolja sto vise budem o njoj razmisljala. A jedna je od onih o kojima se razmislja.

[Lana · Rating 3 out of 5]

Očekujući puno više nakon pozitivnih kritika, ostala sam pomalo razočarana. Jezik i stil pisanja mi se sviđaju, puno je citata koje bih mogla izdvajati, ali dvoje od četiri lika iz knjige mi nisu sjeli. Ili je trebalo bolje razraditi likove ili dubinu njihove priče.

[Biljana · Rating 3 out of 5]

Neloša. Malo deprimirajuća, ali valjda realna.