Pre nekoliko godina, u pozorištu na Terazijama, sedela sam pored žene u odmaklim godinama koja je nosila starinski parfem, kadar da očara i zaseni celu šarenu predstavu na daskama. Nemam pojma šta sam gledala, ali sam njen miris dobro zapamtila i verovatno bih, da sad na njega naiđem, umela da ga prepoznam. Ipak, nisam se trudila da ga otkrijem, ne znam mu ime ni gde se može kupiti, ako ga još neko prodaje. Sigurna sam da ja ne bih mogla da ga koristim i da bi mi pristajalo nešto drugo, u svakom slučaju modernije. Pa opet, znam da je taj miris je izraz složene, a svima bliske, duboke i neprolazne lepote. Bio bi Venera lično, kad bi nosevima trebalo dočarati prisustvo boginje ljubavi. Slično osećanje mi je izazvalo čitanje ove male zbirke priča, koju je uredio domaći pisac Igor Marojević. To je autor kog sam malo čitala i to malo me nije posebno šarmiralo. Odlučila sam se da mu ubuduće poklonim više pažnje. Mopasana poznajem i volim od detinjstva, posebno su mi drage bile njegove fantastične, blago hororične priče, a sviđala mi se, recimo, i ''Dunda'', koja sasvim realistična, nemilosrdna skica društva. Ne bih očekivala da me išta vezano za Mopasana može iznenaditi, ali evo priznajem da ovaj izbor priča na osoben način baca svetlo na jedno od piščevih lica. Od jedanaest kratkih priča, koliko ova zbirka sadrži, bar polovinu sam već čitala, a i one su mi došle nekako nove. Sa uživanjem sam ih obnovila.
Ovo nije knjiga o velikim ljubavima, već o onim manjim, svakodnevnim lomovima koji čoveka oblikuju više nego što bi želeo da prizna. Mopasan piše o strasti bez romantizacije — ona je ovde često tiha, ponekad sebična, nekad sramna, ali uvek ljudska. Najveća snaga ovih priča je u tome što autor ne sudi. Likovi greše, povređuju druge i sebe, ali nisu karikature. U njihovim postupcima lako se prepozna slabost koju svi nosimo. Stil je jednostavan, precizan, bez suvišnih ukrasa — rečenice kratke, ali teške. „Strasti“ se čitaju brzo, ali ne prolaze lako. Ostavljaju osećaj nelagode koji nije neprijatan, već iskren. Kao kad shvatiš nešto o sebi što si dugo potiskivao. Knjiga kojoj se ne vraćaš zbog radnje, već zbog istine koju ti nenametljivo gurne u ruke. Recenzija se odnosi na Strasti 2 i 3 koje su izašle takođe u LOMu.