Ukratko: živi u skladu sa vrlinama i prihvati sudbinu koja ti je priroda (zakon uzroka i posledice) odredila. Da citiram Ničea radi jednostavnog prikaza knjige: - AMOR FATI (zavoli svoju sudbinu).
Memento mori. Sve što ti se dešava već se zbilo i svaka stvar ima svoj razlog, zašto si onda tužan? Za kratko vreme si na ovome svetu, bez obzira da li postoji nešto posle njega, nosi dobro u duši i ponašaj se skladno sa društvom ne očekujući nikakvu nagradu za to. Zato što doprinosiš celini, a ti si jedan mali deo nje i ako koristi sredini onda koristi i tebi. To bi bilo ukratko ceo sadržaj ove knjige.
Mogu se izvući lepi citati, ali se ceo sadržaj vrti ukrug. Aurelijev razlog zašto da budemo ljubazni i dobri je glupost. Ne može pojedinac da promeni celinu(društvo) ma koliko bio dobar i ljubazan prema drugima, na kraju će uvek završiti u drugom planu. I zašto bih ja bio dobar prema celini ako sam ja za nju nebitan i ništavan(u bilo kojem društvu je tako) sem ako nema neke koristi od mene. U ljudskoj prirodi je da uvek traži još i da najpre gleda sebe. To se nikad neće promeniti pa samim tim ni celina.
Ova knjiga bi mogla služiti kao odlična propaganda da uvek služiš celini(društvu) u kojoj se nalaziš. Ako pratiš sve kako je napisano u ovoj knjizi postaćeš kafkijanski junak, a da toga nisi ni svestan.
Knjiga se koncentriše na stoicizam, filozofiju kojom se bavim Marko Aurelije. Knjiga uči o smirenju i kontroli emocija. Da svako treba da radi ono što je u njegovoj moći, a da zanemaruje stvari nad kojim nema kontrole. Knjiga uči da se ne treba upoređivati sa drugima, već da treba otkriti svoju autentičnost i biti introspektivan.
Dugo sam merkao ovu knjigu, ali sam se stalno plašio da je možda isuviše suvoparna. Ispostaviće se da je to zapravo knjiga koja daje preporuke kako treba živeti život, što bi se danas reklo – selfhelp. Zanimljivo.