Simpatično, lagano, živopisno, za opuštanje vikendom uz kafu. Ne zahtijeva veliku koncentraciju, pitko, a opet ne i plitko, ima poruku, što bi rekli klinci. Može proći kad vam treba predah od preozbiljnih i teško prohodnih sadržaja.
U recenziji jedne od korisnica pročitala sam pitko, ali ne i plitko – i mislim da to savršeno sažima ovo delo. Raznobojna priča vodi nas kroz Brazil 1940-ih godina. Ali ne kroz bilo čiji život, već kroz živote žena koje teže samoostvarenju izvan granica porodice i tradicionalnih uloga. U očima patrijarhata, to je naizgled bespotrebna, pa čak i opasna želja – a Marta Batalja upravo taj put osvetljava duhovitošću, koristeći humor kao sredstvo otpora.
Važnost ovog romana ne leži u spektakularnosti borbi koje junakinje vode, već u njihovoj bolnoj univerzalnosti.
Živopisno remek delo koje nas uvuče u magični svet u kojem se punoća života i kompleksnost unutrašnjih svetova junjakinja prožimaju tako da istovremeno želimo da čitamo brzo jer je nas sve intersuje i sporo da potraje duže.
Еуридиси Гузмау е родена во погрешно време. Порасната во патријархално семејство во 1940-тите години во Бразил, таа се соочува со стигмата на своето време. Притисната од „смртниот грев“ на сестрата бегалка , таа мора да биде совршената ќерка. Да го најде совршениот сопруг. Во бракот мора да биде совршената сопруга, совршената домаќинка, совршената мајка.
А таа крие толку многу таленти во себе....
Со која љубов ги запишуваше рецептите на омилените јадења. Со која љубов ја бираше тетратката за рецептите. Сакаше да издаде книга.
Од нигде никаде се научи да шие. Шиеше за сосетките, за себе, за децата. Заработуваше скромно, но сепак тоа беа нејзини пари, чесно заработени пари. Но, што ќе речат луѓето? Дека сопругот не е добар сопруг, дека не може да ја издржува неа и децата, па еве таа мора да шие за пари за да се прехранат???
А таа само сакаше да има слобода, да одлучува сама, да види за што е способна, да си докаже себеси дека може. Тоа не ја правеше ни лоша мајка, ни лоша сопруга. Ама луѓето околу неа мислеа поинаку.
Кога луѓето околу тебе ќе ти ги согазат сите соништа....
Ова е приказна за жените, за борбата, за преживувањето, за семејните врски, за сликата што ја оставаме пред другите. За важноста што мислат другите за нас, како нè доживуваат во околината околу нас. И не е само Еуридиси, тука е и нејзиниот татко, нејзиниот сопруг, нејзината сестра, сосетката, свекрвата, еден куп ликови кои во даден момент морале нешто да жртвуваат за да општеството ги види. А сопствените желби, сопствените пориви мора да бидат невидливи, бидејќи ако отстапуваш од матрицата, не си пожелен. Аутсајдер си. Црна овца.
Топла препорака за ова мало, но моќно книгиче според кое е сниман и филм.
Veoma lepe korice sadrže i veoma lepu, ditljivu i tužnu priču o dvema sestrama iz Brazila u periodu šezdesetih prošlog veka. Pored njih, spisateljica se bavi i sudbinom ostalih žena sa kojima one komuniciraju.
Ovo je priča o sputanosti žena, o njihovom uvenuću, gušenju svake ambicije i surovom kažnjavanju svakog izlaska iz patrijarhalnih okvira. Ovo nevidljivo utamničenje i kazna ublaženi su divnom ženskom solidarnošću i bezrezervnom podrškom.
Ipak, kako postoje žene koje pomažu jedna drugoj, postoje i one koje umesto solidarnosti biraju zavist i pokušavaju da u svoju nesreću uvuku i one pojedinke koje su, po njima, srećnije od njih.
Obe sestre su borkinje i kada bivaju srušene, one umeju da očajavaju, ali se ne mire sa svojim okolnostima i nastavljaju da traže izlaz.
Govoreći o teškoćama žena i sestara, Marta Batalja govori i o velikoj snazi da nastave dalje život bilo da prihvataju tu patrijarhalnost, bilo da je prevazilaze na svoj i jedini mogući način.
Knjiga koja me, dok teče narativ, zaprepasti po nekoj rečenici o teškoći usputnih žena, a onda nastavi kao da se ništa nije desilo. Shvatim da su te žene prihvatile tu usputnu realnost - događaj i nastavile dalje kroz život.
Takođe je i priča o Brazilu tog doba, njegovim političkim promenama na mikro nivou koji se do danas mogu videti svuda: naoredovanje i propadanje imućnih porodica i pojedinaca koji do pozicija moći ne dolaze svojim kvalitetima već svojim poreklom pa brzo i propadaju.
Lijepa prica, par dijelova koji su me nasmijali, par onih koji su me istinski dojmili, par onih koji su mi zgadili zivot, sve u svemu nista posebno, meh…
„Бекство је било као смрт, само горе, јер кад човек умре и не зна да одлази, не може да се опрости. Али кад побегне, онда зна да одлази, а не жели чак ни да се поздрави.”
„Život je kao ta igra, Euridisi. Nekad smo sigurni da sve radimo kako treba, ali kad se osvrnemo oko sebe shvatimo da su nam oči bile vezane, i da tako nikad nećemo ubosti pravu stvar."