Nikola Bertolino rođen je 1931. u Buenos Ajresu kao dete dalmatinskih iseljenika. Pošto mu je majka obolela od tuberkuloze, porodica mu se 1935. vratila u zavičaj. Zbog prirode posla svog oca, detinjstvo i dečaštvo proveo je u stalnim selidbama.
Od januara 1947. živi u Beogradu, gde je na Filološkom fakultetu završio studije francuskog jezika i književnosti. Kasnije je neko vreme radio kao stručni saradnik na tom Fakultetu.
Više godina je bio pomoćnik upravnika Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Zatim je kao urednik radio u izdavačkoj delatnosti, najpre u preduzeću BIGZ (1971-1977; od 1974. do 1977. tu je bio glavni urednik), a zatim, do 1991, bio je urednik u izdavačkoj kući Nolit.
Već za vreme studija posvetio se prevođenju delâ najznačajnijih francuskih i ruskih pesnika. Njegov prevodilački opus obuhvata dela Rasina, Igoa, Bodlera, Remboa, Apolinera, Sartra, Kamija, Vijana, Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Pasternaka i drugih.
Bibliografija svih objavljenih knjiga koje je preveo sadrži 58 naslova. Dvaput je dobio nagradu „Miloš N. Đurić“ za najbolji poetski prevod godine u Srbiji (1973, za prevod knjige poezije Viktora Igoa Crna sunca, i 2010, opet za prevod dela Viktora Igoa – poeme Bog).
God. 1996. dobio je Nagradu za životno delo Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Na Filološkom fakultetu u Beogradu dobio je kao „vrsni i izuzetno zaslužni frankoromanista“ nagradu „Zlatna frankoromanistika“ iz Fonda Margarite Arnautović.
Značajna su njegova ostvarenja iz oblasti esejistike. Za studiju Fenomen Rembo dobio je Nolitovu nagradu; ta studija, znatno izmenjena i dopunjena, objavljena je u Parizu kod izdavačke kuće L’Harmattan pod naslovom Rembo ili objektivna poezija, u autorovom prevodu na francuski, a zatim i u Beogradu, na srpskom, kao i dve knjige eseja: Pitanja o Crnjanskom, 2009, i Glasnici neznanog, 2011.
Objavio je i mnoštvo eseja u časopisima, ili u obliku predgovora ili pogovora u knjigama svojih poetskih prevoda i onima čiji je bio urednik.
Dobitnik je priznanja za izuzetne zasluge za kulturu Republike Srbije. Živi u Beogradu.
Ko želi da prati Remboovu liniju u našoj poeziji neka čita sledeće autore - Oskar Davičo, Petru Krdu, Sanda Ristić Stojanović ( Osmatračnica XXI veka u Presingu, Izmišljotina vatre, Četvrtina apsurda... ), Saša Skalušević Skala ( nekoliko knjiga u Presingu ).