Knjiga sačinjena od 10 kratkih priča koje, kao što i autor sam kaže u uvodu, mogu da se posmatraju potpuno odvojeno, ali i kao deo jedne celine.
Dok sam je čitao nisam osećao da me vuče da otkrijem šta će se desiti sledeće i nisam imao neka preterano izražena osećanja, ali sam više puta morao da zastanem i cenim način na koji Rios piše i kako realno opisuje predele, stvari i događaje koji kao da su mi samo uplivavali u maštu. Iako me ni jedna priča nije naročito zadivila, nemam ništa da im zamerim. Mislim da ni jedna nije preterano dugačka i razvučena, niti prekratka i nedovoljno razrađena. Svaka nosi sa sobom neku drugu temu i pametno skrivenu nameru ispod površinskih dešavanja koja se uvek završavaju na neki neočekivan ili bar realan način.
Sve u svemu drago mi je da sam pročitao ovako nešto i mislim da bi svako nešto mogao da izvuče iz bar neke od ovih priča, svakako mislim da vreme potrebno za čitanje 150 strana, koliko ova knjiga sadrži, neće biti uzalud potrošeno.