✧・゚: *✧・゚:* *:・゚✧*:・゚✧
Nastavih svoje putovanje sa "Praznikom zveri", čije su me stranice odvele do Elca, kasnije do Vlaške i stare nam Srbije. Kao detence, ukućanima sam prenosila utiske nakon svakog pročitanog poglavlja, pa reših da svoje oduševljenje prenesem i vama.
Nagomilavanjem pročitanih stranica, korice knjige su me uvlačile u sebe, sve dok me nisu obgrlile i sakrile od stvarnog sveta. Toliko sam se saživela sa pričom da sam počela da sanjam vampire i rešavam misterije.
Za one koji nisu ispratili prikaz za prvi deo "Praznika zveri", kratak uvod - serijal je mešavina fantastike, trilera i krimi romana, a okosnica su vampiri.
Drugi deo, "Grehovi alijanse", prokazuje nam paralelu dva sveta, dva vremena - prošlost Elca i sadašnjost Srbije. Prošlost i Elc daruju nam nove likove, medju kojima mi je omiljeni Filip Kenih, za sada jedini upir koji je dobar i plemenit. U Srbiji se vraćam likovima iz prvog dela, koji su mi osvojili srca. Te dve vremenske linije spojiće se u jednu, kako bi svi junaci stali na put zlim silama - upirima i Utvar-vešticama. Iz pera autora, mastilom oživljena, dolaze nova stvorenja, poput besnulja, mrznuša, rovira... Ako je prvi deo bio uvod u to šta su upiri, onda je drugi deo serijala uvod u epske borbe dobra i zla. Bojim se da sam stranice "Grehova alijanse" upropastila suzama zbog nekih dogadjaja. Taman kad sam pomislila da piscu neću oprostiti što me je toliko rastužio, na kraju knjige se ukazalo svetlo, nada, jedan veliki "clifhenger", koji me je naterao da čitam dalje.
Ruku na srce, moram da priznam da se autor popravio što se tiče pravopisa, što sam mu zamerila u prvom delu. Dijalozi su mi se takodje više dopali u odnosu na "Žeteoce", možda zato što su bili protkani epikom.
Treći deo, "Nezvani gost", kazuje priču o Vladu Drakuli i njegovim precima, ali takodje pod svoje skute okuplja i druge velike ličnost, poput Mehmeda, Zmaj Ognjena Vuka ili moje omiljene, Mare Branković. Kako se da primetiti, delo je obojeno istorijskom fikcijom, ali je i začinjeno epskom fantastikom. Pojavljuje se zmaj Balaur sa svojom tminom, koji plavetnilo neba pretvara u crvenu vatru, kao i druga znana i neznana bića. Dopali su mi se i Mrtvozbornici, koji prate sva tri dela a koje sam počela da poistovećujem sa Kosingasom, paralelom prirodnog i natprirodnog sveta. Takodje, zanimljivo je što je ova knjiga napisana iz ugla zlikovca.
Ono u čemu sam najviše uživala bila je kultura. Uz pomoć rečnika sa kraja knjige, otkrivala sam mnogo o turskoj vojsci, veri, o dervišima, ,... Da ne uvredi ni jednog boga, možda sa nadom da će se poklonici svih vera izmiriti, autor je, pored turskih običaja, pripovedao i o srpskim, ugarskim, vlaškim...
Zavirivala sam i iza kulisa, čitala citate koje bi nemarno oko zanemarilo, a nevernici ignorisali. Uživala sam u mrvicama, koje je autor bacao a koje su me navele na put dubokog razmišljanja. Ako krenete tim putem, nailazite na raskrsnicu - autor vam daje slobodu da njegove citate posmatrate na način na koji vi želite.
"...𝘰𝘯𝘪 𝘴𝘦, 𝘦𝘵𝘰, 𝘶𝘱𝘪𝘳𝘢 𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦 𝘣𝘰𝘫𝘦 𝘰𝘥 𝘭𝘫𝘶𝘥𝘪... 𝘻𝘯𝘢𝘫𝘶 𝘴𝘭𝘦𝘥𝘦𝘤́𝘦: 𝘻𝘢 𝘬𝘢𝘬𝘷𝘢 𝘫𝘦 𝘯𝘢𝘫𝘴𝘵𝘳𝘢𝘴̌𝘯𝘪𝘫𝘢 𝘥𝘦𝘭𝘢 𝘯𝘢 𝘴𝘷𝘦𝘵𝘶 𝘻𝘯𝘢𝘯𝘰𝘮 𝘪 𝘯𝘦𝘻𝘯𝘢𝘯𝘰𝘮 𝘴𝘱𝘰𝘴𝘰𝘣𝘢𝘯 𝘤̌𝘰𝘷𝘦𝘬, 𝘵𝘰 𝘯𝘪𝘬𝘰 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘪 𝘯𝘪𝘫𝘦. "
"𝘈𝘬𝘰 𝘣𝘪𝘩 𝘵𝘦𝘬 𝘵𝘢𝘬𝘰 𝘱𝘰𝘣𝘪𝘰 𝘮𝘪𝘭𝘪𝘰𝘯𝘦, 𝘰𝘯 (𝘖𝘵𝘢𝘤) 𝘣𝘪 𝘪𝘩 𝘬𝘢𝘥-𝘵𝘢𝘥 𝘱𝘰𝘯𝘰𝘷𝘰 𝘴𝘵𝘷𝘰𝘳𝘪𝘰 𝘪 𝘰𝘱𝘦𝘵 𝘣𝘪𝘰 𝘶 𝘶𝘷𝘦𝘳𝘦𝘯𝘫𝘶 𝘥𝘢 𝘴𝘶 𝘓𝘫𝘶𝘥𝘪 𝘯𝘫𝘦𝘨𝘰𝘷𝘢 𝘯𝘢𝘫𝘷𝘦𝘤́𝘢 𝘬𝘳𝘦𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢,..., 𝘖𝘵𝘢𝘤 𝘫𝘦 𝘮𝘪𝘴𝘭𝘪𝘰 𝘥𝘢 𝘪𝘩 𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘢 𝘱𝘰 𝘴𝘷𝘰𝘮 𝘭𝘪𝘬𝘶, 𝘢𝘭𝘪 𝘪𝘩 𝘫𝘦, 𝘻𝘢𝘱𝘳𝘢𝘷𝘰, 𝘴𝘵𝘷𝘰𝘳𝘪𝘰 𝘱𝘰 𝘮𝘰𝘮... 𝘶 𝘯𝘫𝘪𝘩𝘰𝘷𝘰𝘫 𝘴𝘳𝘻̌𝘪 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘵𝘢... 𝘶 𝘯𝘫𝘪𝘩𝘰𝘷𝘰𝘫 𝘴𝘳𝘻̌𝘪 𝘴𝘢𝘮 𝘑𝘈!" - 𝘕𝘦𝘤̌𝘢𝘴𝘵𝘪𝘷𝘪
Ne zamerite na čudnom izražavanju u ovom prikazu - to je tek primetni beleg, koji se pojavio nakon vojevanja i ispijanja vina sa Brankovićima i vitezovima Belog trna. A vi? Da li ćete i vi krenuti u boj protiv nečastivih sila?
⭐ 5/5