U podnaslovu ove knjige bi, možda, trebalo stajati Srednjobosanska poema, ili, još preciznije, Završno pjevanje Srednjobosanske poeme. Prije mnogo godina u Zagrebu je, uz poneki podsmijeh, objavljen roman jednoga važnog i dobrog pjesnika naše generacije. Podsmijeh se tad ticao upravo podnaslova: Manjinski roman. Gloria je, ne htijući, napisala nastavak, koji govori o prelasku jednoga drugog naroda u manjinu, i u ništa. Otac je tu glavni, a po mnogo čemu i jedini lik. Posljedni preostali iz svijeta koji se seli u sjećanja i progovara iz prošlosti, bogate i veoma naseljene likovima. Otac poučava, savjetuje i zanovijeta. Pomiren da ga se ne sluša. Njegova pomirenost je dvostruka: s kćeri koja je spašena, jer je izmještena iz njegove izgubljene Bosne; s vlastitim životom u kojem se pretvorio u tuđina i gosta, premda nikamo nije odlazio. Ovo je knjiga o ratu i onome što je nastalo poslije rata. Ovo je knjiga o konstitutivnom narodu i jednoj njegovoj obitelji. Ljubavna knjiga između oca, domovine i tuđine. Knjiga o tome kako u čovjekovom životu najprisutnijim biva ono što je upravo iščezlo. Knjiga o poraženim očevima koji bi još nešto da kažu kćerima spašenim u tuđini.
"U matematici ti je Ko u životu Kad se jednom nešto pojebe Na početku Nema Boga da to na kraju Izdobri A greška se vrlo lako dogodi I ti ne skontaš da si zglajzo"
"Otac ne zna koliko sam puta htjela pobjeći iz kuće otići negdje daleko s ruksakom na leđima gdje me nitko ne zna i ja nikog ne znam jer nisam mogla podnijeti što ne ispunjavam očekivanja"
Dosta dugo mi je trebalo da "Oca" uzmem u ruke. Stalno sam odlagala čitanje, uvijek iz nekog novog razloga. Sad shvaćam onaj istinski- najteže je čitati o svome i, na neki način, o sebi. Puno je lakše čitati o onima kojima je puni bolje ili gore nego tebi, o nekim nepoznatim svjetovima, o drugim tradicijama, kulturama... Čitajući o svome i nalazeći sebe u tom tvome, neminovno znači sebe propitkivati i svome se vraćati. A to uvijek nosi više od onog što bi htjeli od jedne knjige koju čitate iz hobija- vrijeme za opuštanje, možda neke nove spoznaje u koje se ne morate emocionalno uključivati ili ako baš morate a ono samo kao anonimni promatrač tuđeg. Ova knjiga nije to. Naprotiv. Ali je vrijedna svake sekunde potrošene na čitanje. Ovo je knjiga koju bi svaka kći (Srednje) Bosne trebala pročitati. Ovo je knjiga u kojoj će se svaka kći, i svaki otac (Srednje) Bosne prepoznati. Ovo je knjiga koja će utješiti svakog oca i svaku kći (Srednje) Bosne, bili "naši" ili "njihovi". Hvala ti Gloria što si ogolila svoju i dušu svog oca za sve nas i ostavila nam ovo u amanet ♡ ovo je maestralna posveta jednom vremenu i dvjema generacijama.
Ovu poemu sam uzela jer mi je negdje iskočila i rekla ajmo vidjeti o čemu se radi.
Nakon čitanja, sjetila sam se moga tate, mojeg odrastanja, svih nepravdi o kojima ponekad ne želi razgovarati, ali i o svim podrškama koje su meni bile životno važne. Divna!
Gloria je već izvanredna spisateljica. Kupujem i sljedeće što napiše!
Poemu sam čitala i preko Jergovićevih kolumni, a sada sam stekla i potpuniji dojam, iako su i sami fragmenti koje sam tada čitala već pokazivali koliko će ovo biti dobra knjiga.
Autorica priča kroz svog oca. Hoda u "u njegovim cipelama" da bi se oboje rasplakali na kraju. On jer je morao biti čvrst i jak , ona jer je joj je nedostajalo nježnosti i pažnje koju njemu nitko nije dao. Mjesto radnje Srednja Bosna;tamo se nema vremena biti slab ili pokleknuti. Tamo se ne smije pasti. Pogotovo ako si Hrvat. Kroz djelo se prepliće odnos oca i kćeri, kao i očeva iskustva iz rata i razmišljanja o politici i svemu što se dogodilo od rata naovamo. U Bosni je rat jedini kulturni događaj. Otac razrušenu kuću gradi rukama, nanovo. Upornost Hrvata u srednjoj Bosni za opstanak, iako su ih osudili na nestanak. Ne poznaju te ljude. Odustajanje nije opcija. Otac u nekoliko navrata spominje maćehinski odnos Zagreba prema Hrvatima srednje Bosne koji su dali veliki doprinos stvaranju hrvatske države. Otac je glas svih onih odbačenih i iskorištenih ljudi koji su mislili kako su se borili za plemenitu stvar, a dobili onu stvar. Ova knjiga uz knjige Josipa Mlakića, Nebojše Lujanovića, Magdalene Blažević se preporuča Hrvatima iz Hrvatske kako bi bolje spoznali svoje sunarodnjake iz srednje Bosne.