Prijapov problem: vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti

by Igor Mandić

Zbirka Mandićevih eseja koja je prvobitno objavljena u Erotici između 1985. i 1992. godine i u kojoj se, na dotad neviđen način, razmatra međuodnos pornografije, erotike, umetnosti i knjizevnosti

Kakav je to splet okolnosti doveo do nastanka ovih sočnih Mandićevih uradaka? Jednostavno stavljen pod led – po ko zna koji put – i prebačen u „Vjesnikovu“ redakciju lista „Erotika“ (1985-1992) - autor je „drčno“ iskoristio šansu koja se dobija najviše jednom u životu: da za platu i regres, markicu za prevoz i topli obrok može da piše ono o čemu najviše voli.

Zadovoljstvo oličeno u paradoksu da je okoštali sistem represije svega erotskog – u predigri pred raspad „in toto“ – finansirao takvu „pornografsku subverziju“, bilo je dodatni motiv da „stari lisac“ pruži ono najbolje: od sebe drugima, donekle unapred računajući na veselu percepciju tekstova „porinutih“ u poplave testosterona i estrogenske plime.

254 pages, Hardcover

First published January 1, 1999

About the author

Igor Mandić was a Croatian writer, literary critic, columnist and essayist. According to Croatian historian Slobodan Prosperov Novak, Mandić was the most important and the most versatile Croatian newspaper writer of the second half of the 20th century. His polemic texts have marked a Yugoslav publicist epoch of the 1960s and 1970s.
____

Poznati novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejista i publicista Igor Mandić obiležio je hrvatsko novinarstvo druge polovine dvadesetog veka. Bio je dugogodišnji saradnik mnogih televizijskih i radio stanica, objavljivao sociokulturne feljtone, eseje, polemike i književnu kritiku.

Dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva 2005. Rođen je u Šibeniku 20. novembra 1939. godine. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1958. godine, a diplomirao je 1963. na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1970. godine objavio je preko 30 knjiga, uključujući književne i muzičke kritike, feljtone, eseje, polemike i različite tekstove, kao i tri knjige autobiografskih razmišljanja i dnevničkih zapisa.

U njima je sakupio deo stotina ili hiljada novinskih članaka, komentara i kritika koje je objavljivao u raznim medijima, počevši od Vjesnika, u kojem je radio od 1966. do 1993. godine, a 2000. godine nakratko bio i glavni i odgovorni urednik. Od 1993. do 1995. pisao je kulturne komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. postao je slobodni umjetnik, objavljujući u raznim novinama.