Godina je 1864. i Srbiju je zadesila velika nevolja. U crkvenim spisima i evidenciji vlasti ostalo je zabeleženo da se od kraja januara do početka avgusta u selima Braničevskog okruga dogodilo devet istovetnih slučajeva – deca mlađa od tri godine preko noći su nestajala iz kolevki bez ikakvog traga. Narod od nadležnih zahteva da bez odlaganja nešto preduzmu povodom tajanstvene pošasti koja hara Srbijom, te knez Mihailo Obrenović šalje na zadatak svog najizvrsnijeg čoveka – doktora Đorđija Rafailovića, glavnog istražitelja kneževe garde. Put istražitelja vodi u Veliko Svitanje, selo iz koga je nestalo najviše mališana. To je ujedno i mesto u kome se rodila, a pre desetak godina, pod neobičnim okolnostima, i preminula njegova supruga. Stoga ovo zaduženje Đorđije Rafailović vidi i kao potez sudbine; zadatak uz pomoć koga će pokušati da ublaži nemir i odagna osećanje krivice koji ga tako dugo opsedaju...
„Kletva usnule varoši“ predstavlja jednu od novih paradigmi modernog srpskog stvaralaštva zasnovanog na fantazijskim elementima i stoji rame uz rame sa vrhunskim književnim ostvarenjima ove vrste.
,,Novim romanom 'Kletva usnule varoši' Zoran Petrović potvrđuje zašto je jedan od najistaknutijih evropskih pisaca vampirske fantastike." ZORAN ŽIVKOVIĆ
„Kletva usnule varoši“ nije savršena, ali ima elemente koji mene rade: ruralna sredina, devetnaesti vek, jeziva deca i još jezivije uspavanke, sporedni likovi koji imaju dušu i koji su zanimljiviji od glavnog, stara predanja i naš folklor. Na sve ovo treba dodati da se radnja odvija u selima Braničevskog okruga oko Homolja i Mlave koja su mi poznata jer mi je deda bio poreklom odatle i baš sam prošle jeseni bila u poseti rodbini i imala priliku da obiđem manastir Gornjak koji je u knjizi, što je istorijski tačno, uhvaćen u trenutku kada je bio sanatorijum za umobolne.
Prvi susret sa Petrovićevim pisanjem bio mi je u prethodno pročitanoj zbirci priča „Glasovi iz senki“ i uplašila sam se da mi se neće svideti jer me je samo jedna njegova priča istinski oduvala, međutim sve priče su se odvijale u modernom dobu što je možda bio glavni faktor koji me inače odbija u hororu.
Dodatna vrednost ove knjige je i kraj, koji ostavlja jezovit osećaj i daje nam nagoveštaj da se borba sa tamnim silama nastavlja.
Još jedan sjajan roman Zorana Petrovića koji je svojom specifičnom mešavinom istorije, folklora i fantastike izgradio prepoznatljiv stil.
Smeštena u Braničevski okrug u drugoj polovini 19. veka, priča donosi spoj detektivske misterije i horora, sa jakim osloncem na srpsku mitologiju i narodna verovanja. Đorđije Rafailović, doktor patologije i istražitelj kneževe garde, suočava se sa nizom zagonetnih nestanaka dece, što ga vodi na put koji je podjednako ličan i profesionalan.
Autor ostaje veran svom prepoznatljivom narativnom stilu – jezik je autentičan i bogat, opisi su detaljni, a atmosfera jezivo živopisna. Scene sela, šuma i zloslutnih vodenica oslikane su tamnim, gotovo slikarskim potezima, dok naracija ostaje nenametljiva, omogućavajući čitaocu da se potpuno posveti tokovima radnje. Ilustracije koje prate svako poglavlje dodaju dodatni sloj vizuelnog užitka i savršeno dopunjuju atmosferu romana.
Ljubitelji prethodnih autorovih knjiga prepoznaće motive koji su postali njegov zaštitni znak – preplitanje mitova, legendi i natprirodnog sa ljudskim sudbinama. Đorđijeva introspektivna putanja pruža emotivnu dubinu, dok njegov sukob sa mračnim silama donosi napetost koja ne jenjava do samog kraja.
Veoma sam uživala u priči jer sam već upoznata sa autorovim stilom pisanja i mislim da će ovaj roman obradovati sve fanove domaće fantastke.
SPOILER ALERT/ Upozorenje o sadrzaju!!! Ovaj review sadrzi kljucne detalje o radnji. Savetovao bih da ga preskocite u koliko knjigu i dalje niste procitali.
Pre svega izdvojicu ono sto mi se najvise svidelo u celom delu, a to je atmosfera Homolja i Braniceva, koja se tako suptilno usunja u podsvest i obuzima me svakiom procitanom recenicom i prozivljenim dogadjajem. Svaki opis je bio i vise nego slikovit, i na neverovatan nacin mi razvijao sliku prelepih, a ipak i misticnih i donekle sablasnih predela koji krase Homolje. Veliki sam fan mitologija stare Evrope, i pisac me uvek prijatno iznenadi, cak i samim nazivima poglavlja, koji zagolicaju mastu i pojacavaju hipnozu koja krasi Zoranove knjige. Mistika planinskih noci, elementi srpske i slovenske mitologije, osecaj neceg onostranog, misterioznog, prozimao je svaku stranicu, tako da sa punom slobodom mogu reci da je atmosfera ovog dela savrsena!
Sto se same price tice, progresija radnje je bila konstantna, i ni na sekund nisam osetio da moja paznja popusta, a citanje mi se usporava. Obicno mi tesko padnu delovi radnje koji uglavnom kaskaju u mestu, i na neki nacin samo kupuju broj stranica, sto u ovom delu nikako nije bilo prisutno, cak ni u tragovima. Sama prica, protkana misterijama, konstantno me je terala da mozgam i pokusam da odgonetnem slucaj na sve nacine. Pisac je umesanost kljucnih negativaca jako vesto sakrio od samog pocetka, a veliki broj zagonetnih dogadjaja aktivno je skretao cak i tracak sumnje sa njih, sve do samog kraja. Takodje, detalji od ranije poznati, iz Praznika zveri, savrseno su se uklopili u ovo delo i na neki nacin ga uveli u isti svet misterije i okultizma. Medjutim, moram da priznam da mi Kletva Usnule Varosi ima za nijansu veci nivo mistike, pa se zbog toga i izdvaja iz sveta Praznika zveri.
Glavni likovi imaju odlican razvoj, i vrlo brzo sam osetio povezanost sa njima, cak prozivljavajuci isti osecaj jeze i tezine koju je Djordjije nosio na ledjima tokom cele istrage. Djordjijevo nepoverenje prema svima, osecao sam i ja, i dosta dugo nisam verovao cak ni Zivoti. Moram priznati da je najvece iznenadjenje u celom delu zapravo lik Strsljena. Covek koji je u pocetku budio gadjenje svojim stavom, vrlo brzo mi je prirastao srcu zbog svoje posvecenosti i hrabrosti. Izdvojicu naravno i prethodno pomenutog Zivotu, kao netipicnog pozitivca. Pored klasicnih vrlina koje poseduju prijatelji glavnih protagonista, Zivota ima i mane koje su jako lepo naglasene. Medjutim, ovaj mladi zandarm je sveobuhvatno kvalitetan dodatak prici koji, iako na periode budi nepoverenje, sve jace i jace je daje osecaj sigurnosti, kad god bih ga posmatrao Djordjievim ocima. Naravno o liku Stuhe mogu da kazem samo pozitivne stvari, jer kolicina jeze koju izaziva svaka njena pojava, samo dodatno dokazuje da je Zoran vrsni pripovedac. Kao finalni detalj u prici o likovima, izdvojicu Carodejstvovnika, koji je mistici Homoljske noci dao potpuni vrhunac.
Jedan od kljucnih negativaca je na samom kraju svakako uspeo da probudi onaj osecaj koji svi imamo kada pomislimo na misterije Istocne Srbije, starice koje se nocu ukazuju na raskrsnicama zabacenih sela, stara bajanja, fanatizam i opcinenost ciljevima samo njima znanim.
Kao zakljucak, mogu reci da je Kletva Usnule Varosi, za samo jedan dan, postala moj omiljeni roman iz repertoara Zoranovog pera i inspiracije. Kraj romana budi izuzetnu zelju za nastavkom, tako da se nadam da ovo nije poslednja Djordjijeva pustolovina koju smo imali cast da prozivimo.
Iskrene cestitke na ovom remek delu! Ocekivao sam kvalitet Zorana Petrovica, ali on je ponovo uspeo da me iznenadi. I naravno, hvala na ovoj nezaboravnoj prici!
Neko doba Obrenovića kod nas, u nekom selu nestaju deca, i jedan jako pametan tip je poslat da vidi šta se dešava. Đorđije Rafailović sa sobom vodi i nepokretnu ćerku. Da nevolja bude veća, odseda u kući svoje tazbine - srećom, oni nisu tu, što i njemu i ćerki i dadilji ostavlja prostora da istražuju, prežive traume, košmare i dobrosusedske odnose.
Priča čitavo vreme prati istražitelja. Poneki zanimljiv lik zaluta na njegov put. Dobro se bori protiv lošeg - drugačije ni ne može. Zoran već ima izgrađen stil tako da ga je uživanje čitati. Ko je pročitao sva njegova dela, zna da obavezno mora biti uključena neka pesma i borba magijom na kraju. To je vrlo lep narodni motiv od koga smo se pomalo i odvikli.
Bilo bi lepo da je više prostora posvećeno onim likovima koji su uskakali u roman u pojedinim scenama. Upravnik ludnice, ćerka i dadilja nisu ni upola zastupljeni koliko bi morali biti. Znači li to da će biti nastavka? Bilo bi super.
Ilustracije su super, ali više odgovaraju viktorijanskoj engleskoj nego seljačkom okuženju Srbije u doba Obrenovića. Mada, i to na kraju dođe na isto, koliko Englezi vole da nastane svoje likove u to doba u Engleskoj, toliko i mi volimo renesansni prosperitet Obrenovića. I vampire, makar i u naznaci.
Ima i jedno bonus dešavanje, kao Tom Bombadil u LOTRu, kad likovi jašu noću po planini, zalutaju na raskrsnici i zaspu, pa se nađu u čudnom snu... koji možda i nije san.
Ovog puta je pisac svojim pripovedačkim umećem uspeo da prevaziđe samog sebe. Radnja teče pravilnim tokom, linearno, te se ništa ne dešava prebrzo ili presporo, već baš onako kako treba. Romanu ne manjka ni živopisnih opisa, komičnih elemenata, nabijenih emocija, moralnih dilema, kompleksnih likova, niti univerzalne borbe dobra i zla. Uz kombinaciju elemenata horora, misterije i fantastike smeštenih među prelepe predele koji uprkos lepoti u sebi sadrže nešto mračno i neuhvatljivo, na kraju ipak jedno pitanje prisutno u celoj priči ostaje da visi u vazduhu: da li je rat između dobra i zla koji se proteže kroz generacije napokon okončan, ili je dobijena samo još jedna bitka, a finalni sukob odložen za neko drugo doba i buduće naraštaje?
Kletva usnule varoši je pitko i vrlo čitljivo štivo koje me je prijatno iznenadilo. Radnja je dinamična, bez praznog hoda i „mrtvih“ delova, pa se knjiga čita brzo i sa stalnim osećajem znatiželje šta sledi. Atmosfera je dobro izgrađena, a priča drži pažnju od početka do kraja, bez trenutaka koji smore ili uspore tempo.
Ocena: 4,5 / 5 – odličan izbor za čitanje u kontinuitetu, kada želite knjigu koja vas uvuče i ne pušta lako.
Pisana iz trećeg i povremeno iz prvog lica, priča prati Đorđija Rafailovića, specijalnog čoveka u službi Obrenovića i smeštena je u drugoj polovini devetnaestog veka. Đorđije nije samo knežev čovek od poverenja i doktor patologije, već i mrtvozbornik, na neki način – nekromant, kojem se poveravaju najteži slučajevi ubistava koji u sebi sadrže nit okultnog, migoljeći se iz ruku uobičajene istrage.
U tom smislu, glavna narativna linija je građena poput detektivske priče, sa svim standardnim tropima misterije i horora. Protagonistu slučaj dovodi u mesto rođenja i smrti njegove žene, kako se ispostavlja – nimalo slučajno. Usput će otkriti da je kauzalni lanac koji ga vezuje daleko jači nego što se ikada nadao, te da će mu od toga slučaja zavisiti, ne samo sopstveni i život maloletne ćerke, već na neki način i sudbina čitavog braničevskog okruga, a konsekventno i cele Srbije.
Neće biti spojler ako kažem da je, usko gledano, reč o vampirskoj fantastici, po kojoj je autor već regionalno (i šire) dobro poznat. Čitalac može da očekuje splet folklornih legendi propuštenih kroz prizmu nenametljivog pripovedača, a ovo poslednje je jedan od verovatno najvećih kvaliteta ovog romana. Naime, autor se stavlja u poziciju objektivnog, sveznajućeg naratora, koji u naraciji ne otkriva niti prejudicira sled događaja, na taj način u potpunosti rasterećujući recipijenta. Takav metod za posledicu ima lagan i nenametljiv stil koji dozvoljava čitaocu da se u potpunosti posveti toku radnje i stavi na mesto aktivnog učesnika romana.
Bila sam blaga za ocenu. Sem lepo uradjenih korica i kvaliteta knjige, nije me baš priča oduševila. Ima dosta mana. Ilustracije ne prate priču, niti vreme, odnosno period i mesto. Jesu lepe, ali većini nije mestu tu. Kraj je zbrzan, neki likovi su mogli dobiti više prostora., npr. Makedonka. Najviše mi je smetala papazjanija sa moćima, koja su razna stvorenja imala. I zašto tako malo o medaljonu? I još je na koricama, a tek na kraju smo nešto načuli o njemu. Daleko je ovo od horora, ukoliko je u opšte trebalo da upadne u taj žanr. Šteta, bila je dobra zamisao.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Zoranov izuzetan pripovedački dar i talenat, fantastične ilustracije Dušana Markovića i kvalitet štampe čine ovu knjigu vrhunskim izdanjem ovih prostora, i šire. Kolorit mistične atmosfere, sadržaj priče, kao i sami karakteri predstavljaju temelj ovog romana, a kada se na to dodaju raskošni stil pripovedanja bez ijedne suvišene reči ili opisa, dobija se sam vrh žanra u kojem se Zoran odlično snalazi.
Razmišljam odakle početi svoj utisak o ovoj knjizi, jer takvu još u rukama držala nisam. Miriše bajno, na novo mastilo, grafiku, štampu, papir, a pod rukom su korice čvrste, dok očima upijam te prelepe boje na njima. Kakva fascinantna slika, a tek one u unutrašnjosti! Fantastičnih 38 ilustracija u knjizi, jer svako poglavlje i počinje i završava sa po jednom, takvom da možete da zamislite napisano, da pomogne da se tamo i premestite. Da li to želite, eh, to niko i ne pita, jer ćete tamo biti i zajedno ovu avanturu proći, drugačije ne biva. Hrabrićete se zajedno sa Đorđijem Rafailovićem, kneževim istražiteljem, gubiti dah kada i oni, družina koja će zločine istraživati, a srce će činiti preskoke kada se sa nemanima uhvate boriti, ja sam bar damare u ušima čula, toliko mi je napeto bilo! Sada ću stati malo. Ovih dana, od kako je knjiga izašla iz štampe, morali ste videti koliko se piše o njoj, koliko je ljudi mnogo vičnijih peru od mene pisalo svoje utiske, mamilo i Vas i mene ovoj divoti, a ništa drugo i nije. Negde sam čak pročitala da postoji jedan prećutni dogovor da se ne prepričava, jer treba ostaviti budućim čitaocima da tajne sami otkriju i to poštujem, jer ionako to ne radim, čak sam poznata po suprotnom - u stanju sam napisati hiljadu reči o delu, a ne reći ništa o radnji istog, već samo o emociji koju mi je izvuklo. Tako ću i sada. Dugo sam je čitala, po malo svakog dana na poslu, dva dana kod kuće, ukupno čak šest, ali ima ljudi koji su je pročitali za jedno popodne, evo ja to nisam htela. Gušt mi je bio lagano da je konzumiram, da sebi priuštim radost, čak sam hvatala sebe kako gladim sjajne, svilene blistave listove ove debele hartije, koji krckaju predivno kada ih okrećete, zamirišu do Vas sveže. Nema boljeg osećaja u čitanju kada imate i vizuelni i taktilni osećaj povezan praktično sa svim Vašim čulima, pojačava utisak o onome što čitate, ne može da se ne dopadne, obaško što je ideja za priču sjajna, meni nova potpuno, što me oduševilo. Naravno, ono u čemu je Zoran najbolji, vidi se i ovde, rečenice niže raskošno, opisi su jasni i obojeni, vidite svetlost i tamu, kao i sve nijanse između, čujete i najtiše zvuke, od jecaja deteta, šuškanja tkanine zakačene negde nevidljivo, do krikova, što tužnih, što osvetničkih, neljudskih. Ponovo se preplela legenda i mit, u stvarne priče, a naša mitologija jedna je od najlepših na svetu celom, samo treba više o njoj govoriti, pisati, prenositi je i ne dati da se ikad zaboravi. Hvala svim domaćim piscima fantastike koji su zaslužni da legende žive i dalje, da se spominju stari običaji i naši junaci, naši bogovi. Zoranu skidam kapu i naklon činim, jer je među najboljima.
Da li da još nešto o samoj radnji dela kažem? Mogla bih, jer me evo prsti svrbe da odam još malo, da mi poverujete zašto mi se ovoliko dopada, da zaista ne preterujem, ne bih Vam to napravila, znate valjda. Možda samo još toliko da dodam, da ćete odlično upoznati Braničevski okrug devetnaestog veka, prilike i običaje tada u našem narodu, čak i govor je prilagođen, bravo! Zavirićete u tajne nekoliko porodica, naravno da su mračne, jer su od one sorte da utiču na pokolenja, a umeju dobro da zabibere sve oko sebe tokom svog raspetljavanja. Pisano iz muške perspektive, iznenadilo me je toliko nežnosti u opisima osećanja, kako ljubavnika, tako i roditeljskih, bratskih, prijateljskih. Na jednom mestu u knjizi me je teskoba obuzela, morala sam odložiti i duboko prodisati, volela bih da me je neko tada uhvatio za ruku i rekao, ne brini, proći će, videćeš, dobro će se završiti, jer posle sam do kraja tu knedlu u grlu nosila.
Mnogo, mnogo će Vam se knjiga dopasti, videćete!
Preporučujem je gromkim glasom, čujete li!?
Od mene, od sveg srca, preporuketina, sa velikim P i poruka : nemojte sebi ovo delo uskratiti. Vizuelno, biće ukras u Vašoj biblioteci, a sadržaj će obogatiti vaš duh i percepciju za neobično lepo napisano štivo. Uživajte!
Moj prvi susret sa Zoranovim pisanjem bio je upravo odlomak iz ovog romana, u kome opisuje Homolje i usnule varoši i sela. Kako uživam u opisima predela i atmosfere, jedva sam čekala da pročitam "Kletvu".
Najzad je i stigla u moje ruke. Na samom početku - kvalitet izrade - tvrd povez, prelepe ilustracije u boji, kvalitetan papir, krupan font, elegantno izdanje, definitivno jedna od, ako ne i najkvalitetnija knjiga fantastike štampana u Srbiji.
"Kletva usnule varoši" je višežanrovski roman, triler sa elementima gotskog horora i folklora. Od samog početka gradi jezivu i mističnu atmosferu koja, ako pažljivo čitate, ne može da vas ostavi ravnodušnim.
Uživala sam čitajući ovo delo. Zoranov stil i način pripovedanja vas polako uvlači u priču, a onda drži do samog kraja. Radnja nije preterano zamršena, rasplet je interesantan i nepredvidiv. Sviđa mi se što je sve neizvesno, do poslednje rečenice knjige. Dijalozi su odgovarajući i služe narativnom toku. Likovi su dovoljno razvijeni za potrebe glavne radnje, mada mi je nedostajalo još malo pozadinske priče o Đorđiju (na momente me je podsetio na Mofatovog sveznajućeg Šerloka, superheroja među detektivima). Likovi narednika i upravnika su pun pogodak.
"Kletva usnule varoši" je odlično napisano delo i definitivno preporuka za one čitaoce koji se do sada nisu susretali sa ovim žanrom, a koji bi voleli da se u njemu oprobaju.
"Nežni glasić povijao se kao jasika pod gornjačkim vetrom, a svaka otpevana nota bridela je od straha. Nije to bio onaj strah što ga u ustima otopi krik buđenja, što iščili zajedno sa poslednjim obrisima protekle noćne more koje razbije svetlost tek upaljenog fenjera, niti nalik na tragove koje prirodno nestaju poput neubedljivog snega što se topi u prvom zagrljaju proleća. Taj strah bio je tu sa namerom da ostane i to dete obeleži doveka."
Roman ostavlja bez reči. Imala sam utisak da sam sena koja prati glavne junake i sve što oni vide ili dožive ja proživljavam sa njima. Preoruke od ❤❤❤.
Odličan folk horor. Prvi put čitam ovog pisca, malo je reći da sam prijatno iznenađen.
Priča od nekih 220 str. lako i brzo se čita, razvoj i odnosi između likova lepo napreduju kroz knjigu. Iako tema nije revolucionarna, jako dobro odrađeno iščekivanje i napetost. Duh i govor vremena savršeno prikazani.
Samo izdanje knjige je odlično. Od mene petica i preporuka.
📜''Kao što osvit novoga dana nosi pesmu ptica daleko i daje joj poseban smisao, tako tama sumraka opseda čula i najsitniji zvuk oseća se kao da je nadohvati ruke'' ✒️Kada tama obgrli sela i zaseoca braničevskog okruga, što tihuju zaštićeni gromadom moćne Gornjačke klisure, te u san utone Bistrica, Veliko Svitanje, Krvije i Laole, velika se tajna bešumno približava u domove nevinih, običnih ljudi. Tu je tajnu ,poslat , da otkrije doktor Đorđije Rafailović koga je sam knez Mihajlo Obrenović poslao . 🌔Godina je 1864.. a narodne su priče ulile jezu u kosti. Novorođenčad nestaje iz svojih kolevki bez traga i glasa. Priča se o avetima, priča se o zmajevima, sve što su crkvene spise zabeležile, sve je po malo tačno. No, čovek čistoga , zdravog razuma, teško poveruje u nestvarno dok nestvarno ne počne da prodire u stvaran život. A kako se treba boriti sa nečim što nije stvarnost a nije ni iluzija...čuvaju tajnu Homoljske planine i nekoliko porodica, nekoliko legendi. Svaka legenda jezivija od druge, jedna od njih je tačna. Ili su tačne sve.
⚔️Ovo, posve gotsko delo , sa elementima srednjovekovne etikete ali sa potpunim prisustvom očuvanja kvaliteta srpskog jezika ,te i oživljavanja posebne srpske legende koja počiva u misterijama Gornjaka, donosi osveženje u savremenoj književnosti davajući na značaju kulturi i predelu istočne Srbije.
♟Radnja je potpuni triler u ruhu fantastike i prati put doktora i istraživača, te njegovih saradnika kmeta Svetozara i mladog kapetana Živote. Oni po svaku cenu moraju ući u trag nestanku dece a u tome će im pomoći seljani, pop i popadija, od samih crkvenih zapisa ,preko svedoka i narodnih predanja, do mesta i ljudi za koje bi se najmanje očekivalo da znaju nešto o tome.
✍️Ponekad čovek namerno izgubi razum, ne bi li spasao život a ponekad je razum iovako izgubljen jer jedan život staje više tuđih. Vodenice će sakriti aveti. Snovi će progovoriti istinu. Ljudsko lutanje, naizgled slučajnost, zapravo je namenski pripremljena sudbina. Jedan će mladi devojački život poneti ključ oslobođenja od nepoznate utvare, jedan dnevnik i jedan medaljon.
No, putevi istine su strmi i neprohodni. Nije pitanje koliko će vremena trebati dok se staza otkrije i utaba nego ko će preživeti da ima sa čime da osvešta i pridrži istinu u njenom otkriću.
🎩Gornjak ljubomorno čuva svoje misterije, pa čak i kada su to bića noćnih košmara. Ova knjiga povešće vas na jedno putovanje puno zanosa, traganja, treperenja srca. Na ponekim delovima ćete sklopiti oči , i poželeti da posetite ove predele koji su inspirisali piščevo pero na stvaranje, a predele u kojima ja uživam već pune tri godine od kad su moj novi dom. Uto više, ove legende dobijaju dušu, vatrenost i nadahnuće da ušetaju u srce čitaoca poput mene i da prodrmaju temelje, pomere granice.
⏳Zoran je umeće pisanja i pripovedanja podigao na jedan viši nivo, pitak svakom načitanom čoveku, veličanstvem apsolutno svima. Akcenat stavljam na rečitost, kvalitet izražavanja, opise predela, ličnosti, događaja i samu strukturu ali moram da napomenem koliko i sama knjiga i njene korice, najkvalitetnija izrada ilustracija, pa i sam papir svake stranice -oduše jednom gotskom elegancijom, marljivim odabirom detalja. To zaista jeste naše trenutno najkvalitetnije i najreprezentativnije književno delo u domenu fantastike u zavičajnom okviru. Svako ko ovu knjigu uzme u ruke, biće siguran da je uneo duh Homoljske snage i stavio ga baš na svoje police.
🌒''Pisanje mi donosi preko potreban mir i unapred mu se radujem. Moj uzburkani duh i slike svakodnevnice što mi optaču sećanja nečim moraju biti sputane, a to mi upravo donosi drugovanje s perom''
⚜️Tama se šunja i iza mojih vrata. ''Planinski venci Braničeva nalik na ponosne neme stražare, ispraćaju....(koga, ostaje da se vidi...)
🕸️ Od momenta uzimanja knjige u ruke probudio se u meni osjećaj prefinjenog luksuza. Listanjem stranica, vidjevši opise, ulomke, kratke najave, ukrase, osjećala sam se tako elegantno, ali i mistično, zagolicane mašte, istraživački, arheološki... Naprosto knjiga miriše na antikvitet, iako o (pre)dalekoj prošlosti znam samo iz knjiga i filmova, tokom fizičkog upoznavanja ove knjige osjećala sam se nekako vjekovima daleko sa tamo nekim precima. A sakrivena rečenica na dnu naslovnice, tako univerzalna, realistična budi pomalo bespomoć i zebnju...
🪶 Knjiga je pisana nesvakidašnjim književnim jezikom i potkrepljena predivnim ilustracijama, da čak i oni sa manje mašte mogu da se pomognu i smjeste tačno u one slike koje su obojene riječima bogatog rječnika autora. Iako sam ove godine pročitala knjiga iz žanra fantastike sigurno više nego za pola života, ovo je hrabri izlazak iz zone komfora.
🪨 Knjiga je pitka, dinamična i ako ste dokoni sigurno ćete za tili čas saznati čime se istražitelj Rafailović bavio u ime kneza, ili bolje rečeno u ime svoje porodice u selima u blizini usnule varoši. Ali i ako niste, radnja glatko teče, nije obimna i nestrpljivo ćete gutati red po red i krasti svaki slobodan trenutak samo za nju...
👀 Vjerujete li u kletve, vampire, predskazanja, prokletstva, hamajlije? Da vas neko drvo moze zaštiti od demona? Nije važno... Ovdje ćete čuti muk noći, osjetiti nevidljivi dah na vratu, naježiti se i pitati gdje nestaje java a počinje san?
🗣️ Šta je svjetionik duše? Kakve tajne krije kamenolom? Je li vampir podvaljuje lažne tragove? Ima li razlike između utjehe i lažne nade? Mogu li se sprijateljiti onaj koji ne vjeruje i onaj koji vjeruje? Što se mrtvacu odsijeca glava pa posipa solju? Može li nepokretna djevojčica prohodati? Mogu li sjene pjevati? Da li postoje čarobne riječi? Šta kad je kletva miraz od stoljetnog nespokoja?
🔦 Izdvojeni redovi
🫧"Što teža vremena, to lakše čovek postane naopak, čak i kada mu narav nije takva..."
🫧"Lepa žena i žandar uvek misle da imaju pravo na sve."
🫧"Dobar žandar uvek vidi kada čovek pred njim govori manje nego što na pameti nosi."
🫧"Nema tih sila, gospodine, što takvo zlo mogu učiniti, kakvo čovek može drugom čoveku."
🫧"Kaže narod, uvek pričaj priču iz početka..."
🫧"U žurbi se, naredniče, najčešće i pogreši."
🫧"I žandarskom prangijom i perom mastiljavim čovek može sebi nevolju na vrat navući."
🫧"Tvoja nemoć da nešto zamisliš ne daje ti pravo da tvrdiš da to ne postoji. Ni u jednu borbu se ne ide leđima, ni u jedan okršaj sputanog ima. I upamti, nikad ne daj na sebe, ni čovjeku, ni ma kakvom zakonu."
🫧"Ljudi, kada im je nešto nedostižno, od zavisti će na svaki način gledati da im to pokvare."
🫧Opisi za zapamtiti "Na udaru užarene bakarne zvezde što je nemilice tukla sa nebesa..."
"Osloniti se na toga čoveka ravno igranju mačem sa dve oštrice... Ipak sve više ga je doživljavao kao mesingani vojnički durbin - bio je težak, ali pouzdan."
Neke knjige ne izabereš sam, ali one nađu put do tebe 💛
📜 Roman nas uvodi u mračni svet Braničevskog okruga 1864. godine, gde deca mlađa od tri godine nestaju bez traga. Đorđije Rafailović, istražitelj kneževe garde poslat je od strane kneza Mihaila Obrenovića da istraži ove nestanke. On kreće na put koji ga vodi u selo Veliko Svitanje, gde je nestalo najviše dece. Ovo selo takođe predstavlja mesto gde se rodila i pre desetak godina preminula njegova supruga. Istraga postaje lična kada shvati da su u opasnosti svi stanovnici, ali i njegova ćerka.
📜 Briljantan stil pisanja, pitki dijalozi, đavolski dobar zaplet. Autor gradi atmosferu tajanstvenosti i misterije. Opisuje okolinu kroz tamne i jezive pejzaže. Kroz jezik koji odaje patinu vremena, autor uspešno dočarava istorijski kontekst i društvenu klimu jednog vremena.
📜 Vešto je izabrao područje Homolja i u njega utkao istorijske likove, činjenice, dodajući folklorne elemente, narodna verovanja. Zoran slika seoski ambijent, svet prepun vradžbina, bajalica, duhova, mitskih bića, demona, koji se pojavljuju na mostovima, pored vodenica čiji kamen kada zastane je znak za susret sa vampirom. Napisana autentičnim jezikom govornog područja uspela je da dočara mentalitet ljudi iz ruralnih sredina, njihova verovanja, strahove.
"Pod Malim Vukanom, Veliko Svitanje, Veliko Svitanje, velika nevolja! Velika nevolja od silne sramote, Od silne sramote, Mlava vam krvava!"
📜 Zoran je neko ko pazi i na najsitnije detalje, polagano gradeći jezivu atmosferu koja te zarobi i ne pušta ni na trenutak. Roman će vas držati u neizvesnosti od prve do poslednje stranice. Budite spremni da se naježite od glave do pete.
Kletva usnule varoši je po mom mišljenju, dosad najkvalitetniji Zoranov roman. Pre nekoliko godina kada sam prvi put pročitao neke njegove priče i romane, bilo je jasno da se radi o vrlo kvalitetnom piscu, od koga u budućnosti možemo puno očekivati. To se i dogodilo, napredovao je sa svakim novim delom, i sada je već vrlo iskusan i posvećen profesionalac u pisanju. U ovom romanu je jednostavno sve kako treba. Ritam priče ni prespor ni prebrz. Svaka rečenica odmerena, izbrušena stilski, da se uživa u jeziku. Atmosfera homoljskih šuma i planina, homoljskih noći i mesečine, fascinantno dočarana. Onostrano i jezivo isto tako. Likovi dobro postavljeni i osmišljeni. Eho epohe i Srbije iz tog veka uspešno dočaran. ,,Vampirska fantastika'' da je tako nazovem, očito je ono što piscu najviše leži, tu je svoj na svome, tu mu je najača inspiracija i snaga. O vizuelnim kvalitetima knjige moglo bi se puno ispričati, ilustracije, povez, celokupna oprema knjige-vrhunski, putokaz za svakog domaćeg pisca i izdavača. Tražiti dlaku u jajetu, šta smeta ili je moglo drugačije-iskreno ništa mi ne smeta i ništa ne bih menjao u ovoj knjizi. Bravo Zorane!
Još jedan domaći roman, koji je izazvao pažnju javnosti.
1864. knez Mihailo Obrenović šalje svog specijlanog istražitelja da razreši misteriju nestanka dece u braničevskom kraju. Vrlo brzo postaje jasno da su tu na delu mračne sile.
Moram odmah da se ogradim da vampirski romani nisu moj đir i da me slabo dotiču. Što se tiče priče, iako je zanimljiva, imao sam osećaj kao da mi kao da nedostaje četvrt romana i to je umanjilo uživanje u romanu.
Ono što je takođe zanimljivo u ovoj knjizi je njen vizuelni doživljaj. Tvrdi povez, ilustracije, masan papir (koji je malo nezgodan za čitanje pod sijalicom, pogotovo za nas u godinama) su defintivno retka pojava na našim prostorima. Ilustracije su interesantne. Međutim, neke od njih kao da se ne uklapaju skroz u priču, što bi rekla jedna prijateljica, suviše su holivudske.
Mislim da bih ovaj roman mogao da preporučim i mlađim čitaocima, tamo nwgde, 12,13 godina, mada iz nekog čudnog razloga pisci kao da su uvređeni ako im kažeš da knjigu mogu da čitaju i deca. Pa ima li išta bolje nego kad možeš da priđeš najmlađoj publici?
Stilski i koncepcijski najsavršeniji roman Zorana Petrovića. Za sada. U optimalinih dvesta stranica smeštena je uzbudljiva priča o davnim zločinima koji ''bacaju duge senke'' (kako bi rekla Agata Kristi) i svežim iskušenjima za glavnog junaka, Đorđija Rafailovića, lekara i poverljivog službenika kneza Mihaila Obrenovića. Istorijski okvir je poštovan, ali je, kao i u ostalim delima ovog autora, ispričana pre fantastična istorija nego istorijska priča sa elementima fantastike. Narodna verovanja, bajke, predanja, stara magija balkanskog folklora uz autorove originalne kreacije i neočekivan rasplet. Ljubiteljima žanra je uživanje zagarantovano.
Ne preporučujem! Naslov knjige je obećavao. Pisac se gubi u povezivanju događaja, menja stil pisanja do nivoa početka. Ne pokušavate da opise u kojima se topi- zamislite, jer nemaju smisla i gubi se u predugačkim rečenicama. U suštini misli da priča o vampirici Stuhi. Jako nepotpuna priča. Dobar povez, mada pun prašine i nista više.
Pre svega bih pohvalio prelep jezik i nacin pripovedanja u ovoj knjizi. Tako pitka za citanje, a prepuna raznih arhaicnih i retko koriscenih srpskih reci. A sto se tice price, ovo je prvi put da sam se susreo sa ovakvom vrstom fikcije kod nekog srpskog autora i odusevljen sam. Preporucena mi je ova knjiga i definitivno cu dalje istrazivati autora Petrovica.
Knjiga koja se cita u dahu! Izaziva mnostvo emocija, i samim tim citanje podize na mnogo vislji nivo. Dok citate, vi prozivljavate knjigu! Sve preporuke!!