The novel "Ugursuz" (1968. Unfortunate) announced Nedžad Ibrišimović to Bosnia and Herzegovina's literary elite. Not yet 30, Ibrišimović, a veritable literary discovery, became a laureate of the prestigious Sarajevo April 6 city prize.
Nedžad Ibrišimović je rođen 1940. godine u Sarajevu. Kada je imao tri godine, ostao je bez oca i s majkom odlazi u Žepče. Osnovnu školu završio je u Žepču, a Srednju školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je završio studij filozofije. Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život” od 1995. do 1998. godine. Neko vrijeme je radio kao nastavnik u Goraždu, ali se uglavnom bavio profesionalnom književnošću. Njegov roman Vječnik oborio je sve rekorde čitanosti. Osim književnim radom, Nedžad se bavio i kiparstvom, te je od 1982. do 2000. godine imao desetak samostalnih izložbi.
Djela Nedžada Ibrišimovića prevedena su na: engleski, njemački, španski, češki, arapski, turski i albanski jezik.
Son zamanlarda en çok sıkılarak okuduğum kitap; karakterleri takip etmek zor, sadece isimler var, karakterleri tanıyabileceğiniz, bağ kurabileceğiniz derinlikten yoksun kalmış bana göre, seveni çok olmuş ancak ben sevmedim, sevemedim. Uzun bir süre çeviri kitap okuyabilecegimi de sanmıyorum, bir sıkıntı var bizim yayıncılık anlayışımızda, kitapların düzeltisini gerçekten Türkçe bilen birilerine yaptırmakta sorun yaşıyor sanırım yayinevlerimiz; buna en iyilerden diyeceğimiz Iletişim'i de en berbat olan 6:45'i de dahil. Bu kitap da yanıltmadı, bir paragrafta 3-4 hata ile karşılaştığım, cümleden neyin ne olduğunu anlamadığım bölümler oldu. Okumak isteyen olursa bence Ivo Andriç okusun, Meşa Selimovic okusun.
Vako neke knjige kad procitam drago mi bude sto nisam upisala knjizevnost jer me mnogo manje boli sto sam bila glupa za inzenjersku matematiku 2 nego sto bih imala zvanicnu potvrdu da sam glupa za visoku knjizevnost.
Kitabı tam olarak anlayabildiğimi düşünmüyorum, uğursuzluk bir endemik durum mu, yoksa bir taşra sıkıntısı mı yoksa olay örgüsündeki mitsel bir unsur mu bilmiyorum.
Yine de yazarın anlatımına, çevirinin akışına hayran kaldım. Sanırım hayatım boyunca yeniden ve yeniden raftan indireceğim bir kitap olacak. Muzafferi de özleyeceğim. Pessoa’nın huzursuzluk’unu okurken hissettiğim bir duygu var, bir benzerini bu kitapta buldum. Rüya gibi bir şeydi.
Yine de başı sonu belli akışı olan bir kurgu arıyorsanız onu bulamayabilirsiniz. Cümlelerin arasında iri boşluklar var ve kurgudaki dönüm noktası olaylar simgesel bir üslupla birkaç cümle içinde gerçekleşebiliyor. Tarzına alışana kadar hayli zorlanmama rağmen yazarın üslubu, cümleleri ve Muzaffer’in iç sesinden etkilendim.
Ketebe harika işler çıkartıyor, ona da buradan teşekkür etmiş olayım.
Knjiga me dojmila. Ibrišimović je vjerovatno najveći književni majstor ovih prostora. Sklop rečenica, kombinacija rijeci prilikom opisa - neprocjenjivo!
"Samo, malo je zla na ovome svijetu koje na dobro ne izađe, i malo je dobra koje se u zlo ne prometne"
Život ugledne begovske porodice Abazović na Herdekovcu odvija se bez problema, sve dok njeni članovi ne počnu slutiti zlo. Ta slutnja svakim danom sve je jača. U potpunosti poremeti život Abazovića i ostalih stanovnika Herdekovca. Događaje koji poremete život na Herdekovcu pratimo iz perspektive lude i ugursuza Muzafera. On je nijem i psihički bolestan. Svi u Muzaferu vide samo ludu i misle da ništa ne shvata pa ga čak i žene puštaju u svoje odaje. "Moja kob je moja ličnost u očima drugih i ja sam samo luda, a kada im ne trebam za igru, u samoći priberem se i ponovo činim ono što me jedino spašava od toga da se ne odvojim od stvari i svijeta: upirem pogled i pamtim sve što me okružava, pa ponekad znam više nego oni, a kada bih imao dar govora, zanijemjeli bi od čuđenja." Obzirom da je Muzafer nijem, u knjizi čitamo njegove misli. Ovakav način pripovijedanja se naziva "tok svijesti." Preporuka! Citati: "Istina se poznaje sama po sebi i ne treba joj mnogo." "Mudrost je slijepa kada je potrebna, a lijepa kada je nepotrebna." "Sine moj, ne valja što sve jasno i glasno kažeš; dobro je da ljudi lažu pa ne vjeruju kad im istinu kažeš; ne vjeruj ljudima; oni ti nikad neće reći više od onoga što osjete da i sam znaš. Uvijek govori istinu; nema ništa ljepše za uho od istine; ali nikad ne reci istinu koju sam ne možeš da podneseš, izgubićeš se, osjetićes da si bestjelesan i na tebe će sa svih strana popadati laži teške kao kamenje, ne strahuj, ali njeguj svoj strah."
Knjiga mi je ok, samo ne shvacam simbol vode u cijeloj prici kao i njegovo skidanje pred zenama da pronade svoju majku? Moze li mi ko objasniti ta 2 simbola