Tragedija Genija

by Vladimir Stanojević

Ova knjiga je drugo dorađeno izdanje knjige "Ludilo i kultura" koja je prvi put objavljena 1924. godine.Nakon uvodnog dela o stvaralaštvu slede poglavlja posvećena genijima kao što su Napoleon, Šopenhauer, Šekspir, Bajron, Volter, Gete, Puškin, Niče, Tolstoj i drugi.

Ispitujući duhovnu kulturnu proizvodnju sa svog gledišta, lekari kao biolozi i patolozi upućuju svoju pažnju i misao najpre na samu ličnost, na tvorca tvorevine, a tek potom i na njegovo delo, tragajući pri tom za uzajamnim odnosima i uzročnim vezama između ličnosti i dela.

Na taj način lekari isituju najpre materijalnu, anatomsko-fiziološku osnovu stvaraoca, a u prvom redu svojstva moždane građe i njene funkcije, na čemu počiva i čime se uobličava duševni sklop stvaraoca, sklop koji neposredno proizvodi duhovne kulturne vrednosti.

Genres: Biography

453 pages, Unknown Binding

First published January 1, 2009

Reviews

[Dragan Nanic · Rating 5 out of 5]

Pročitana u teenage danima po preporuci ćaleta, prvi put otkrio povezanost genijalne nadarenosti i borbe da se kontroliše, obuzda, pokori, kao i čestih nuspojava.

Ova knjiga pripada vremenu u kojem je pisana.

[Knjigočatac · Rating 3 out of 5]

Genijalnost je božanska kategorija koja izrasta – i baždarenog nadrasta – na sopstvenim apodiktičnim simptomima, njom se pridaje, dariva, i štošta od čistine psihičkog otima; ne dâ se naći genijalnosti bez primjese ludila, ne dâ se naći nadahnuća a da ono nije udahnuto bolesničkim duhom kao konsekvencom približenja onostranom. Ubližavanje Tajni korača uvijek uz eho tih koraka što odjekuje, najedared, simfonijsko koračanje premeće se i preobražava u glas transcendentalnog koje u jednom času traži sagovornika, ovaj počne da govori, opijen slušanjem tog tamošnjeg glasa, i počinje neprikosnoveni dijalog kao spona nižeg i višeg, a prolaznik se poplaši vidjevši da taj, eto, govori sam sa sobom, i ne znajući čemu svjedoči. A vrlo mogućno da ne zna ni ovaj koji "govori sam sa sobom" (ili s nekim Drugim?)!

"Tragedija genija" peripatetička je knjiga, njen pripovjedač prošetao je bijelim, sterilnim hodnicima duševne bolnice zvane Istorija, i razgledao po sobama, pritom oslušnuvši o sudbinama, udesima, unutarnjim i vanjskim kretanjima genijalnih umova. Ova studija daje informacije o znamenitim ličnostima i njihovim neobičnim trajanjima, ona tvrdi da kulturno stvaralaštvo uvijek i skoro bez izuzetka nastaje uz bol, nemir, bolest, patnju, mučeništvo.

Genijalni su mučenici u čijim glavama, iz neuređenosti (haosa) dolazi do umjetničkog stvaranja, ili bilo kojeg drugog vida aktivnog delanja (niz je tu državnika, vojskovođa, neumjetnika), čime nastaje svojevrstan uspon, čija stihijska priroda neopozivo, svojim kretanjem, subverzivno djeluje, ostavljajući posljedice kako socijalne tako individualne.

Stanojevićeva studija nastala je kao dogradnja prethodno napisane studije "Ludilo i kultura" (iz 1924. godine, ako se ne varam), koju je, to se ovdje valja pomenuti, čitao i Miljković. Laćajući je se u svom nadahnutom pjesničko-umjetničkom maniru, zbunjen odnosom genija i ludila, i pitanjem šta genijalnost sa sobom vuče, Miljković kazuje: Od koje bolesti trebam da obolim da bih postao veliki pesnik? (Parafraza.) Kao što se ovdje govori da je Balzak jednom uzviknuo da će biti besmrtan, da će se vječno o njemu i on čitati, tako je i Miljković – nisu ga bez razloga prozvali Balzak u školskim danima – jednom uzviknuo u punoj učionici u kojoj su đaci vikali, prebacujući vršnjacima što mu ne daju da čita: Ne date mi da čitam, a vaša će deca učiti o meni! (Parafraza.)

Biografski podaci o Šopenhaueru, Napoleonu, Balzaku, Dostojevskom, Gogolju, Tolstoju, Volteru, Pou, Mopasanu, Bajronu, Ničeu, pa i Kantu, Lotreku, Van Gogu, Zoli, i plejadi drugih genijalaca-ludaka, degenerika (kako ih autor naziva), sklonih hipohondriji, psihozama, halucinacijama, mizantropiji, mazohizmu, samotnom životu, otuđenju, a sve u svrhu stvaralaštva u čiju je materiju unijet duh genija nastao iz stradanja.

Ne daje se konačan odgovor na pitanje: Ima li genijalnosti bez ludosti, bolesti koja se odražava kako na fizičko tako i na psihičko tijelo?, ali se čini da, zaista, i to se prihvata sa gorkim ukusom, onim koji osjećaju i genijalni koji ispijaju pune čaše gorkog pića života, genija nema bez nemira, duševne poremećenosti čiji se nokti duboko zarivaju, a vrijedi (li) uzvišena stvaralaštva, nadahnutosti koja oporavlja ali umara i pokorava. Ipak, čini (li) se, vrijedi!

Treba napomenuti da ova knjiga pripada vremenu u kojem je objavljena, i ne zahvata mnoge potonje genijalne umove, ona, ako ne griješim, završava u granicama XIX vijeka, čime je neobrađen odista velik komad Istorije. Pritom, neka psihološka i psihijatrijska razmatranja posve su paralelna sa vremenom u kojem su izrečena, stoga ih ne valja uzimati kao nužno akuratne.

Ipak, "Tragedija genija" je svojevrsna subkutana istorija, ona je nosilac ideja i fenomena koje bi valjalo nadalje razraditi, e da bi se nova saznanja na tom polju postavila, ako već nisu.

[Jelena · Rating 3 out of 5]

Neobična knjiga. Navikli smo da se o velikim svjetskim imenima piše samo u superlativu. A ova knjiga pruža uvid u to da su ti velikani imali i svoju dušu, koja je proživjela svašta. I da su zapravo u najtežim trenucima stvarali najplodonosnijie.