Nešto najmilije i najmajstorskije napisano što sam ikad pročitala.
Čitala sam bebi naglas, nasreću, pa su ovakve rečenice bile tako zabavne za čitati: "Pa zaigra kolo: po ognjištu, po pepelu, pod policu, na stolicu, po ćupu, na klupu! Igraj! Igraj! Brzo! Brže! Cikću, vrište, guraju se i krevelje. Sol prosuše, kvas proliše, brasno rastepoše - sve od velike radosti. [...]"
o bjesovima: "Ele, jednoga jutra zamislio bijes novu dangubu. Popeo se on navrh stijene na kojoj bijaše strma vododreina u kamenu, zajašio glatki klipić i spustio se po vododerini kao munja.
Omili bijesu odmah ta igra kao nijedna druga, te mu se prohtije društva za nju. Uze on dakle travu i zazviždi u travu preko stijene i šume, a ono iz grmlja, kamenja, iz rakite i šaša dotrkaše, dođipaše sve mali bjesovi kao onaj prvi. On njima zapovijeda, a oni svaki uhvatiše klipić, pa na stijenu. Pa da vidiš kako sjedoše na klipiće, te kad poletješe niz vododerinu! A bilo ih je svake ruke i svakog plemena bjesovskoga. Crveni kao crvendaći, zeleni kao zelembaći, rutavi kao janje, golišavi kao žabe, rogati kao puž, šušati kao miš. Takvi oni lete niz vododerinu na svojim klipićima, kao luda vojska na ludim konjima. Lete niza stijenu, jedan drugomu na petama i ne zaustavljaše se do pol zaravanka gdje ležaše velik kamen, sav obrastao mahovinom. Tu se zaustavljaju na mahovini te se od velikog zamaha i od puste ludorije koprcaju jedan preko drugoga."
pročitajte ovo sebi i svojim dragima naglas i uživajte u majstorskom djelu I.B.M. :)