Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš

by Momčilo Popadić

Knjiga "Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš" ima jasne i precizne koordinate zbivanja, ali svojom pojavom ne spada u kontekst nikakvih dominantnih tendencija, trendova ili grupnih orijentira hrvatske proze.

Pojavivši se u drugoj polovici osamdesetih godina (protekloga vijeka) ona je ostala osamljenom, iznimnom, teško usporedivom, gotovo izvanvremenskom (…)

Momčilo Popadić je vješto i uvjerljivo ispričao etape svojega odrastanja, odužio se baki i djedu za svu primljenu ljubav i poduke, oživio genius loci Blata na Korčuli i signum temporis pedesetih godina prošloga stoljeća, stvorio mikrokozmos po mjeri dječjeg pogleda, progovorio neposredno i toplo te zaslužio povjerenje čitalačke javnosti. Sve to doista nije malo i čini ovo djelo jednim od nemimoilaznih ostvarenja hrvatske proze – ne samo one iz osamdesetih godina, kad je tekst nastao, nego i unutar višedesetljetne produkcije – pa s razlogom zahtijeva prevrednovanje nudeći neporeciv čitateljski užitak.

Tonko Maroević

146 pages, Hardcover

First published January 1, 2005

About the author

Novinar, putnik i poet.

Pamte ga kao pjesnika, i to onog “na laku dobu“ ... čije su pjesme ostale skupljene i u zbirkama “Igračke mutnog uma”, “Gospodin O i njegova ljubav”, “Sunce šafranove boje”, “Pučke svečanosti” i “Finski nož”.

Objavio je i knjigu proza “Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš”, prvotno objavljivanih kao reminiscentni podlistak u "Slobodnoj Dalmaciji". K tomu, napisao je i nekoliko tekstova za lutke, odigranih u Zadru i Splitu.

No, za mnoge je poznat i kao vrstan novinar, osobito kao pisac reportaža, žanra u kojem se novinarstvo i književnost dodiruju i prožimlju. Budući da je bio zakleti hedonist riječi, osim u onom formalnom žanrovskom smislu, gotovo da i nije bilo razlike u naravi njegovih tekstova, bez obzira na to je li riječ o poeziji, prozi, reportaži, crtici, bilješci, podlistku...

Uz pisanje, Popadić je obožavao putovati pa su i mnogi tekstovi nastali kao rezultat njegovih “skitnji“, pribivanja na važnim događajima i razgovorima s ljudima raznih profila i profesija koje je imao prilike sresti i s njima se družiti. Bolest ga je prerano oduzela od života, ali ne i od onog optimističkog duhovitog traga koji je iza sebe ostavio.

source text: Jakša Fiamengo

Reviews

[Martina Gašpar · Rating 5 out of 5]

Predivna autobiografska proza sačinjena od fragmenata iz autorovog djetinjstva. Momo nas vodi u Korčulu 1950-ih godina, dočaravajući dijalekt, društvene prilike i obiteljske odnose. Jedno od djela koje je nedovoljno vrednovano u domaćoj književnosti i koje jednostavno treba pročitati!