Odlaganje. Parezija

by Andrej Nikolaidis

First published January 1, 2012

About the author

Andrej Nikolaidis was born in 1974 in Sarajevo, to a mixed Montenegrin-Greek family. Until the age of six, he lived in the city of Ulcinj, where he returned in 1992 after the war in Bosnia erupted. Since 1994, he has written for regional independent and liberal media, as well as for cultural magazines. He is considered by many to be one of the most influential intellectuals of the younger generation in the region, known for his anti-war activism and for his promotion of the rights of minorities.

Nikolaidis also publicly defended the victims of police torture, which resulted in his receiving many threats, including a death threat during a live radio appearance. He has often stated that he considers freedom of speech to be the basis of freedom.

He has worked as a columnist in the weekly magazine Monitor and for publications including Vijesti (Montenegro), Dnevnik (Slovenia), Slobodna Bosna (Bosnia-Herzegovina), E-novine (Serbia), and Koha Ditore (Kosovo). Since 2010, he has been employed as an advisor for culture and free society in the parliament of Montenegro.

Reviews

[Irena · Rating 4 out of 5]

"Za početak, najbolje je ne roditi se, kako je tvrdio Sokrat.
Ako smo već rođeni, najbolje je ne ustajati iz kreveta, što su smatrali mnogi, ali o tome, dosljedno slijedeći vlastita uvjerenja, nisu ostavili trag, osim prljave posteljine.
Ako smo već ustali, uputno bi bilo ne izlaziti iz svoje sobe, jer tako počinju sve nevolje, kako je držao Pascal.
Ako smo već rođeni, ustali i izašli iz sobe, najbolje bi bilo vratiti se u sobu, po mogućnosti u sobu u kolibi, duboko u šumi, kako je smatrao Heidegger.
Čini mi se da je to sasvim pristojan sažetak historije zapadne filozofine [...]"

Solidna knjiga, ali ne očekujte Mimesis (u smislu: ne poredite ih). Treba nam više ovakvih pisaca, manje prdaca, i više ovog svega u nama.

[Blazz J · Rating 5 out of 5]

5/5. Ko je Nikolaidis v knjigi Mimesis razbil mit o Njegošu, je naletel na zgražanje črnogorskih nacionalistov, brezkompromisno označevanje pol-idiotov v črnogorski politični smetani pa ga je pripeljalo na listo teroristov in vlačenje po državnih medijih. Roman je roman o odlašanju pisanja romana, pa čeprav ima zanj že zbrano gradivo, dnevniške zapise izginulega duhovnika mu je pridal znanec, ki je postal priložnostni literarni agent. Nikolaidis je močno vplival tudi na prevajalkin roman Zakaj nočem pisati. (Zaenkrat še ni bila označena za teroristko).

[aLena · Rating 3 out of 5]

Je li "Odlaganje. Parezija" piščev dnevnik, roman u romanu, zbirka kojekakvih kolumni sabranih u jednu cjelinu, ko će znati. Samo znam da ne volim kad se politika umiješa u književnost. Shvatila sam da je hajka na Nikolaidisa počela kad je napisao tekst o proslavi dana republike Srpske, ali na momente je teško pohvatati o kome pisac piše. Nekoliko imena sam morala guglati, čak i sporni tekst, pa me zanima za koga je ova knjiga pisana, jer za prosječnog čitatelja definitivno nije... "Mimesisom" me kupio prije nekoliko godina, tada sam rekla da ću pročitati sve što mi dođe pod ruku, ali ovaj bućkuriš me se nije naročito dojmio, mada tu i tamo ima nekoliko zanimljivih zapažanja. Da ne budem pogrešno shvaćena, volim antifašiste i jasno mi je šta Nikolaidis zamjera i pokušava da objasni cijelom regionu, ali moje skromno mišljenje je da politici nikako nije mjesto u nečem što se naziva romanom. Ajmo se kao ljudi prepucavati po dnevnoj štampi i društvenim mrežama.

Ocjenu podižu ovakvi momenti:

"Tako nas je Sejdić tukao i pljačkao. A onda ga jednog dana više nije bilo. Neki su pričali da ga je ubio otac, drugi i da su ga poslali u Njemačku. Danas bih volio znati šta je bilo sa njim. Tada, bilo mi je svejedno, kao i ostatku potlačenih sa kojima sam, nakon diktatorovog pada, uživao u slobodi.

Djeca nemaju razumijevanja za potlačene s margina društva. Ljevičarska sućut se razvije tek docnije, kada život pomazi nas a pregazi sejdiće. Kada mi postanemo profesori, novinari i advokati, a sejdići postanu alkoholičari koji skupljaju boce i karton i čija mladunčad po ulicama zaskaču neku drugu djecu očeva iz srednje klase...

Odrastanje u surovim sarajevskim predgrađima imalo je i dobrih strana. Nikada, na primjer, nisam sebi postavio glupavo pitanje: kako jedan čovjek može upravljati mnoštvom? Zašto se oni protiv njega ne pobune - ta on je jedan, a pogledaj koliko je njih! Ono što sam od Sejdića naučio o političkom sistemu kasnije ću obogatiti čitanjem, nešto će donijeti i iskustvo, ali sve će to biti tek varijacije onoga što sam iz prve ruke saznao o moći, sili, strahu i pokoravanju."

[Čavle Margarin · Rating 5 out of 5]

što reći, kao i sva ostala dobra umjetnost, Nikolaidisovo pismo uvijek me iznova uvjeri da su mizantropija i tzv. pesimizam jedini legitiman i ispravan svjetonazor, odnosno odnos prema ljudima i životu. čitati.

[Maif · Rating 3 out of 5]

ne ponovilo se.

[Vladimir Ruf · Rating 4 out of 5]

Malograđanština je zločin nad dobrim ukusom.