Zelena čoja Montenegra

by Momo Kapor

Serbo-Croation

Genres: Serbian Literature

218 pages, Hardcover

First published January 1, 1992

About the author

Momčilo "Momo" Kapor was a Serbian novelist and painter from Bosnia and Herzegovina

He authored several screenplays, over forty novels, short stories, travel and autobiographic books and essays. He was introduced to the literary circles as the author of radio, TV and theater drama at the beginning of the sixties. His books have been translated to twenty languages.

Momo Kapor was a popular Serbian writer during his lifetime, His literary phenomenon spread over three decades. Kapor easily attracted the attention of the public by writing his vivid reflections on the reality of then current times.

Reviews

[Milica Stojiljkovic]

Moj standardni utisak o Kaporu je trojka, pa tako i sad.

[Srdjan Vidovic]

Meni najdraza od svih Kaporovih.

[Milena Meja]

Jedno drugo lice Knjaza i Kralja Nikole, za koje nisam znala. Ma koliko ga istorija vajala kao znamenika i pravednika, u mojim očima poslije odstupa, i plovljenja pored tijela nastradalih kod Meduna, ga ne čini pomenikom uopšte. Ovdje je predstavljen kao čovjek svjetskog kalibra, sa manirima, sa čojstvenim pristupom prema zatočeniku, sa magijom čoje koja i se i dan danas zeleni Crnom Gorom. Maestralnim likovima nedostaje ona zera dubine ličnosti. A opet na ovoliko malo stranica ovako veliki boj, svijet, nafaka...odlično su pasali, nekako taman.

[Mother]

Trebalo je da napišu da je i Zuko Džumhur radio na knjizi.

[kikoslav]

... sve je to mirisalo na jednu malu, slobodnu prestonicu, Bogu iza leđa

Nikad nisam bolje osjećala Brkovića i njegovu Babilonsku:
"sve teže je napisati pismo, izgubljena je nepovratno jasnoća riječi..." pa i poslije neumornog vraćanja ovom djelu ne znam tu ljubav prenijeti u riječi. A ne mogu biti ni toliko subjektivna i reći da je najbolje djelo ikad, ali miriše na dom i slobodu, na svu (ne)sreću ljudskog roda zarobljenu u kršu. U stranicama čuva čestice prašnjavih sjećanja iz tako bremenitog vremena i stoji kao dokaz da je život samo beskrajna mreža u vremenu i prostoru i da se i najsitniji talasi prenose vjekovima i generacijama. Na neki veoma čudan način me je pronašla, ispresjecana fragmentima knjiga koje sam čitala, priča koje sam oduvijek slušala i znala kao što se zna sopstveno ime. Možda je zato, kao što je i Zogovićeva maslina ribaru što žar razgrće rukama i ona meni - svoja.
I možda sam u njoj našla riječi kojima vjerujem.

[Jovana Boskovic]

Postoje te neke knjige koje te citavog zivota prate u razgovorima, spiskovima, preporukama, i nekako uvijek kazes da ces ih procitati a taj dan nikako da dodje. E pa za Zelenu coju Montenegra je dosao i tesko da se moze rijecima opisati osjecaj citanja ovog romana.
Postoji nesto iskonsko u svakoj recenici, nesto nase, narodno, sto cetinjske razgovore i dan danas krasi. Odzvanjaju ovi krsi i danas tadasnjim cojstvom i hrabroscu, a vazduh je i dalje pun ljudske pomirljivosti i ranjivosti.
Kapor mi ranije nije legao, ali ovom cojom se duboko urezao i tu ce ostati.

[Hana Kazazovic]

Uzela sam je čitati zbog toga što me zanimalo Momino prijateljevanje sa Zukom i to kako on piše o njemu. I to mi i jeste najjači dio knjige, onaj kojem ću se vratiti sigurno.
Ali je i sve ostalo odlično i zanimljivo i baš sam uživala.

[Vera Jelovac Mihailović]

Само могу да кажем – жао ми је што раније нисам чула за ову књигу.

[Lazar Šćekić]

Fenomenalna priča o prijateljstvu Kralja Nikole i Osman-paše Sarhoša, Moma Kapora i Zuka Džumhura i jednom vremenu koje je sad samo dio crnogorske i jugoslovenske istorije.

Iz tog vremena je preživio samo vic koji Cetinjani i danas pričaju:

"Pita jedan jednoga na Cetinje, kad ide vapor za Kotor, a ovi mu reče, oko podne ako bude vode!"

[Jovana Delic]

Vrlo sam prijatno izenadjena time koliko mi je prica bila zanimljiva i dubinom likova. Falilo mi je malo jasnije definisanog sukoba. Ali znajuci o kakvim temama inace citam i da je ovo nesto potpuno drugacije, knjiga je oborila sva moja ocekivanja.

[Jelena Antic]

Bzv

[David Kastratović]

osman-paša davidenković

[Tamara Komnenović]

Not my cup of tea honestly

[Andrea Pantelić]

Možda najbolja Kaporova knjiga. Pročitala sam je na "iskap".

[Arsenovic Nikola]

Momo Kapor vrhunski pripovedac. Knjiga koja ima jako puno pararelnih prica. Uživanje