Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgarskih kuća, budio gospodu na Kaptolu i dopro čak u spavaće odaje gričkih plemkinja. Bogatiji su ljudi slali svoje sluge, plemići inoše da vide što se dogodilo, zašto je u gradu nastala tolika graja i tko leži pod Krvavim mostom. Napokon su se kod zida pojavila dva gradska čuvara s bakljama. Znatiželja poraste do vrhunca. Svatko je htio biti što bliže mrtvacu, da ga što bolje vidi. Čuvari su se približili s bakljama i osvijetlili ga. Sve su oči bile uprte u čovjeka što je ležao pod mostom. - Plemić je! - prošapću ljudi začuđeno.
Marija Jurić Zagorka was a Croatian journalist, novelist and dramatist, the first female journalist and second in the list of most popular Croatian writers of all time (by the 2005 poll compiled by Vjesnik, a Zagreb daily newspaper). Many of her works have been adapted to film.
She was born in the village of Negovec near Vrbovec, to a well-standing family, which allowed her a good education, but in spite of her talent and many gifts, her parents decided to end her education early and, soon after leaving school, married her off to a man whom she barely knew, a Hungarian railway clerk 18 years her senior. The marriage ended abruptly with her escape from the house, first to Sremska Mitrovica and then to Zagreb, due to her husband's and mother-in-law's abuse.
It was in Zagreb that she began her career as a journalist, which was a highly unusual career for a woman in those days, and because of that, she was frowned upon, humiliated and prejudiced against her entire life. She was forced to write anonymously, under pseudonyms that hid her gender, and hide herself at work so nobody would notice there was a woman writing for (and later running) a newspaper. This didn't stop her from being politically involved, fighting against the Germanization and Magyarization of Croatia, and fighting for the rights of women, which caused her considerable problems in life, both professionally and privately.
Urged by Bishop Strossmayer, Zagorka began writing historic novels, usually set in 16th, 17th and 18th century Croatia. She instantly became popular amongst the people, who endearingly called her "The Fairy of Zagorje" (upon publishing Grička vještica) and "Queen of Croatians" (upon publishing Gordana: Kraljica Hrvata). The critics and her colleagues, however, constantly put her down, ridiculed her work, slurred her as a person and as a writer, and deliberately ignored her in literary magazines and almanacs. Still, she kept on writing and published her works as a part of her newspaper so they would be affordable to the general public, adapted her own and the works of August Šenoa for theater, ran two magazines "Ženski list" (1925- 1938) and "Hrvatica" (1938-1940) addressed to the female public, and with her young female colleagues formed the Society of Croatian Female Writers.
Upon the formation of Independent State of Croatia, the magazine "Hrvatica" was forcibly canceled and her entire estate is taken from her, leaving her without means to support herself. Desperate, Zagorka attempted suicide, but luckily survived. Living in Zagreb, she saw the end of WWII thanks to the financial help and care of her loyal public. Despite her age and weak health, she continued fighting for the rights of women, even though it earned her the ridicule and animosity of her male colleagues, who repeatedly called her "a madwoman" and "mannish old hag", until the day of her death.
None of her novels have been translated into English, but two are available in German: Grička vještica and Malleus maleficarum. 11 of her novels, published in Croatian, are found in the Library of Congress. The exact number of the novels she has written is unknown, but it is presumed that she wrote around 35, some of which are lost forever.
A sort of a prequel to one of Zagorka's most famous series Grička Vještica (The Witch of Grich), it's a very interesting historical mystery that includes action, unrequited love, intrigue and descriptions of beautiful Croatian landscape. This is only the first book (which I didn't know prior to finishing this one, because I didn't expect the publishers to divide the story), so I do not know yet how the story ends. The characters are definitely two-dimensional and, at times, so exasperating, that you want to hit them on the head with a frying pan, but the story still grabs you and doesn't let go until you reach the end. I've already ordered the next book, because I do not want to wait too long to finish the story and I want to start reading "The Witch of Grich" series.
Ocekivala vise jer je jako hvaljeno. :( Starinski jezik na koji u danasnje vrijeme nisam naucena mi je malo usporilo citanje. Voljela bih da su neki dogadjaji bolje ili cak drugacije privedeni kraju. Bas me zanima drugi dio.
Ponekad nisam sigurna da li volim njezine knjige ili mi se samo sviđaju... Kći Lotršćaka pročitala sam dva puta i bila mi je bolja od ostalih knjiga koje sam pročitala iz tog razdoblja. Uz tu, još sam samo pročitala prvi dio Gordane (koji mi se stvarno svidio i izgleda kao epska pustolovina). Zagorkine knjige imaju gotovo sve žanrove - uvijek ima intrige, misterija, ubojstva i pogotovo romanse. Osobno, romantične knjige mi se uopće ne sviđaju, idem toliko daleko i reću ću da ih mrzim. Nikad ih ne čitam, ali zbog svih tih različitih elemenata u Zagorkinim knjigama, romantični zaplet i nije toliko loš.
Ova knjiga mi se čini malo tamnija od ostalih koje sam pročitala - dogodilo se ubojstvo kod Krvavog mosta i nađena je poruka kojom se prijeti smrt još osmero ljudi te se kroz knjigu otkriva tko je kriv i zbog čega to radi. Knjiga ima nekoliko likova kroz koje pratimo radnju i ponekad ih je malo teško zapamtiti, ali radnje se dost brzo razvija i zanimljivo ju je pratiti. Neki likovi su dosta stereotipični, ali Zagorka kroz svoju radnju i likova kritizira sve - od društva do politika, morala itd. pa je njezine knjige jako zabavno i dan danas čitati jer dosta stvari vrijedi i za ovo vrijeme.
Teška srca dajem 4⭐. Super mi je knjiga i priča samo mi nije ono 100% kao kod prijašnjih Zagorkinih knjiga, a uz to sam ju i ja malo nepotrebno rastegla.
Početak neverovatne priče o vešticama, iluziji, zavaravanju i potkradanju ljudi. Priča o zavisti, željom za moći i vratolomnim ljubavima. Upoznaćemo se sa Gričem, gradićem u Hrvatskoj. Prvi prizor na koji ćemo naići u knjizi je ubistvo plemića koji je pronadjen ispod mosta. Uboden iglom , poput neke vradžbine, pravo kroz srce, ostao mu je plašt na kome je izvezeno da je on jedan od devetorice. U trenutku pronalaženja leša u tornju nedaleko od kamnog mosta pojavljuje se sablasno svetlo i senka žene sa dugom kosom koja se prekrstila tri puta i nestala. Misterija dobija svoje novo ruho jeze i radoznalosti te Meško, jedan od glavnih junaka, kreće u potragu za ubicama. Jedan po jedan, ubijeni plemići bivaju ostavljani kraj krvavog mosta i svi počinju verovati da je ovo delo veštica. Pojavljuje se i Stanka koja kreće u službu moćne i opasne barunice Lehotske, ali tako da je preodevena u muškarca. Ubrzo ona se zaljubljuje u grofa Meška ,postaju prijatelji a on je nesvestan da mu je prijatelj jedna žena.
Knjiga je propraćena tajnama, zapletima seljaka sa plemićima. Njihova naivnost osudjuje nevine žene na lomaču. Samo visoki slojevi društva mogu da kontrolišu nevolje i izazivaju ih po potrebi. Da li je dovoljno biti hrabar da bi skinuo veo misterije i zlodela moćnih ? I da li čovek koji ne pripada eliti ima šansi protiv nje ? Stanka i Meško će nam pokazati kroz ovu vrlo uzbudljivu knjigu napisanu 1912. godine od strane Marije Jurić Zagorke koja je buntovno odlučila da postane istraživački novinar i kasnije spisateljica iako je njen otac zabranjivao da se školuje.
Zagorka je oličenje ove knjige- hrabra ,dostojanstvena, ratoborna žena protiv sveta i stigme.
''U dubokoj noći crni oblaci. Munje sevaju po gričkim krovovima i kapitolskim kulama.Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji djeli n a brdu kod kapitola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese...''
Poslije 30 godina sam se vratila ovoj knjizi. Imam sentimentalnu vezu prema Zagorkinim knjigama. Moja mama, koja je bila profesor književnosti, provela je mnogo besanih noći čitajući Zagorkina djela, kroz njih zavoljela pisanu riječ , a i grad Zagreb , gdje je odlučila da ide na studij. I mene je očarao ovaj svijet misterije, spletki, dvorana, tajnih hodnika, balova, razbojnika i nerazjašnjenih ubojstava.. Mada se 500 stranica čini mnogo, dovoljno je da se upoznaju svi protagonisti, da se objasne njihove dobre i loše namjere. Jezik mi nimalo nije bio arhaičan, dapače, neke rijeci su mi bliže od ovih današnjih. Zagorka je naša Agatha Christie. Počinje ubojstvom i zapliće jednu za drugom misterije do samoga kraja. Interesantni su mi ženski likovi, a naravno najviše me zanimalo kako će se razviti odnos između baruna Meska i Stanke/Stanka. Preporučujem strpljivim čitaocima, koji žele utonuti u prošlost.
Osvrt: Tajna Krvavog Mosta je jedna vrlo zanimljiva i komplicirana priča koju sam napokon odlučio pročitati. Od samog početka susrečemo se s hrpom različitih likova koji dolaze iz svih slojeva društva, što sve čini zanimljivijim. Jako mi se svidjelo to što nema uobičajenog glavnog protagonista za kojeg svi navijaju, već je Zagorka na neki način dopustila čitateljima da se sami odluče za svojeg najdražeg junaka i navijaju za njega. Isto tako ne postoji samo jedan glavni narativ, već nekoliko glavnih i zatim mnoštvo sporednih koji se s vremenom divno stapaju. Radnja sama po sebi ima gomilu slojeva i dosta je lako pogubiti se između svih likova i događaja. Iako ovdje imamo mnoštvo već viđenih, odnosno stvarno jeftinih tehnika kojima se zaokuplja čitatelja (npr. ljubavni trokuti, ljubavne afere i prevare, neobjašnjiva ubojstva, duhovi, blijede žene u bijelim haljinama koje se nasumično pojavljaju...) moram priznati da mi se to sve skupa poprilično svidjelo. Sve je to napisano nekim posebnim šarmom, i iako su motivi takvi kakvi su, nisam čitajući pomišljao kako je knjiga glupasta i jeftina. Također moramo uzeti u obzir da je ovo pisano na samom početku dvadesetog stoljeća te da je vjerojatno većina takvih motiva u to vrijeme bila neviđena. Sviđa mi se kako autorica cijelom knjigom razvija radnju u nepredvidljivim, ali i logičnim smjerovima. Sve te podpriče sa strane daju doživljaj istinite radnje, a ne samo izmišljene priče. Nije mi se svidjelo koliko je duga knjiga, iako se stvarno jako puno stvari događa mislim da je mogla biti sigurno za petinu kraća i manje razvodnjena. Nije pomogla ni činjenica da ima dosta likova koji se spominju, ali zapravo nemaju neku korist u radnji, pa nakon dosta takvih čitanje postaje pomalo zbunjujuće jer se više ne zna tko je bitan a tko je samo sporedan lik. Sve u svemu, zadovoljan sam ovom knjigom iako nije baš u potpunosti ispunila sva moja očekivanja.
OK, the storyline is about everything you get here cause the characterization is really really poor.
However it is a page turner which kept me awake while I was rushing through its cca 600 pages.
Grof Jurica Mesko, barunica Lehotska, porucnik Stanko/Stanka - all these characters are totaly two dimensional, the final twist is totaly unpredictable (good thing) but also totally incredible (not so good thing)
Overall I am glad I read it but I agree - this is not a high value literature, more like beach reading.