What do you think?
Rate this book
Писмото на госпоѓа Вилма
Секое семејство крие свои тајни. Меѓутоа, некои, е подобро да останат закопани. Ова е роман за тајните на семејното минато и судбината на една жена која го жртвувала својот живот поради љубовта. Но, дали вреди да се жртвува љубовта за добробит на своето семејство? Во овој роман Ј.Б.Алимпиќ пишува за жената која трпи и се жртвува, мажејќи се за човекот што не го сака за да ги сочува другите од сиромаштија.
Емотивна приказна за љубовта и пријателството, сложениот однос на татко и син, осветата и невозвратената љубов, но пред се* трагична исповед за судбината на едно семејство.
Емотивна приказна за љубовта и пријателството, сложениот однос на татко и син, осветата и невозвратената љубов, но пред се* трагична исповед за судбината на едно семејство.
275 pages, Paperback
First published January 1, 2012
9 people are currently reading
253 people want to read
About the author
Jelena Bačić Alimpić
17 books179 followersJelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu.
Školovala se u Novom Sadu, Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu, na katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih TV emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu Color press group. Od 2002. godine radi kao urednik i novinar na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo.
Živi u Novom Sadu, udata je i majka dvoje dece, Marka i Dunje.
"Ringišpil" je njen prvi roman.
Školovala se u Novom Sadu, Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu, na katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih TV emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu Color press group. Od 2002. godine radi kao urednik i novinar na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo.
Živi u Novom Sadu, udata je i majka dvoje dece, Marka i Dunje.
"Ringišpil" je njen prvi roman.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 20 of 20 reviews
June 15, 2017
Kada Artur Vajs, profesor književnosti iz Virdžinije, od svog oca sazna da vuče korijene iz Srbije, ili preciznije iz Novog Sada odlučuje otputovati u zemlju predaka, zemlju koju jedva zna pronaći na karti svijeta. Tamo upoznaje rođaku koja mu predaje pisma njihove bake Vilme i izvjesnog Isaka. Iz tih pisama otkriva neobičnu sudbinu svoje porodice i dobiva odgovor na pitanje koje ga je mučilo čitav život - zašto je njegov otac tako neobičan i zašto tako teško iskazuje emocije?
Dio romana prati priču u sadašnjosti, a dio romana prati staru priču smještenu pred dolazak II Svjetskog rata u Novi Sad. Onaj dio u kojem čitamo pisma i u kojem Artur otkriva ljepote i prošlost Novog Sada je odlično napisan. Pisma su prepuna emocija, ambijent je odlično dočaran, pa sam čitajući roman mogla zamisliti lijepu veliku kuću, a o kakvoj sam još čitala u romanima Mir Jam. Ono što mi se posebno dopalo su, nazovimo ih časovi historije koje nam je Jelena ubacila u pojedine dijelove romana. U njima Arturova rođaka Gizela priča o Novom Sadu, njegovoj prošlosti i običajima. Jednom prilikom sam posjetila Novi Sad pa sam mogla zamisliti njihove šetnje kroz grad, znamenitosti i igranke koje su, možemo reći, posebne za nekoga kome je Vojvodina strana i kome su ovi običaji nešto sasvim nepoznato. Roman je na kraju malo ravučen i to je jedina mana, ali ukupan dojam je jako dobar, roman kojeg svakako preporučujem, a vjerujem da će stara priča dotaknuti svakog čitaoca i iz romana će svakako saznati nešto o teškoj prošlosti koja je zadesila stanovnike naših zemalja u velikom svjetskom ratu kojeg ne smijemo zaboraviti. Sudbina mnogih ljudi je tada uništena, životi razoreni, a o tome ćete svakako više saznati čitajući roman.
Na kraju moram pohvaliti predivan dizajn korica!
Dio romana prati priču u sadašnjosti, a dio romana prati staru priču smještenu pred dolazak II Svjetskog rata u Novi Sad. Onaj dio u kojem čitamo pisma i u kojem Artur otkriva ljepote i prošlost Novog Sada je odlično napisan. Pisma su prepuna emocija, ambijent je odlično dočaran, pa sam čitajući roman mogla zamisliti lijepu veliku kuću, a o kakvoj sam još čitala u romanima Mir Jam. Ono što mi se posebno dopalo su, nazovimo ih časovi historije koje nam je Jelena ubacila u pojedine dijelove romana. U njima Arturova rođaka Gizela priča o Novom Sadu, njegovoj prošlosti i običajima. Jednom prilikom sam posjetila Novi Sad pa sam mogla zamisliti njihove šetnje kroz grad, znamenitosti i igranke koje su, možemo reći, posebne za nekoga kome je Vojvodina strana i kome su ovi običaji nešto sasvim nepoznato. Roman je na kraju malo ravučen i to je jedina mana, ali ukupan dojam je jako dobar, roman kojeg svakako preporučujem, a vjerujem da će stara priča dotaknuti svakog čitaoca i iz romana će svakako saznati nešto o teškoj prošlosti koja je zadesila stanovnike naših zemalja u velikom svjetskom ratu kojeg ne smijemo zaboraviti. Sudbina mnogih ljudi je tada uništena, životi razoreni, a o tome ćete svakako više saznati čitajući roman.
Na kraju moram pohvaliti predivan dizajn korica!
August 29, 2016
Iz principa nikada ne odustajem od knjige koju sam započela čitati, čak ni kada je u pitanju ovo "delo". Čini mi se da je na početku romana trebalo da piše "Televisa presenta", jer kroz šta sve prolaze junaci gospodje Bačić Alimpić nema ni u telenovelama. Od ugovorenog braka, zabranjene ljubavi, samoubistva arsenikom (x2), slave i uspeha, do čudesnih trudnoća, pomirenja i alkohola. Junaci ovde vole "nepatvorenom ljubavlju", "očima ko u srne", "gordim držanjem" i "neumitnom hrabrošću". Oni stvari kupuju u "antikvarnici starina" i govore engleski "prelazeći na ti". Jedva sam čekala da se roman završi, ali me autorka maltretirala krajem priče kojoj nema kraja. Jedino na čemu moram da odam priznanje spisateljici jeste očigledan novinarski rad uložen u prikupljanje istorijskih podataka vezanih za Srem i vojvođanske Jevreje prve polovine dvadesetog veka.
December 3, 2020
Rekavši bibliotekarki da mi se svidjela knjiga "Sarin ključ" Tatjane de Rozne, ona mi je preporučila ovu. Promašaj, šta da vam pričam. Kome treba duže obrazloženje ove tvrdnje, neka nastavi čitati.
Unuk Artur, Arpadov sin, profesor komparativne književnosti, odlazi u Novi Sad i čita dnevnike svoje babe Vilme, ne bi li saznao nešto o svojim precima, te saznaje sljedeće:
Vilmu protiv njene volje udaju za Aladara, zbog para. Vilma rodi Arpada i zavoli ga više od bilo čega na svijetu. Vilma na zabavi ugleda Pitera i zaljubi se do ušiju na osnovu tog jednog pogleda. Aladar pred bankrotom. Vilma rodi Artura, ali joj je on nešto bezveze, ni blizu drag kao njen "prvenac". U kuću im, direktno s bojišta, dolazi Isak, Aladarov polubrat. Isak se u Vilmu zaljubi do ušiju i glumi joj najboljeg prijatelja, kad je već ne može imati.
Vilmu Aladar zaposli kod Pitera i ne uprati (ili se bar pretvara da je tako) da su se počeli vucati čim im je Piterova žena okrenula leđa. Isak svoju čežnju za Vilmom liječi u bordelu i onda liječi zarazu iz bordela kod doktora. Isakova najdraža prostitutka podliježe nakon podnošenja većeg broja uboda nožem u predjelu prsa i on je skrhan. Aladar se ubija od pića zbog bankrota. Isak je pred samoubistvom zbog Vilme, a ona sumnja da je tužan zbog neuzvraćene ljubavi i čudi se "kakva bi to duša bila koja ne bi mogla da prepozna njegove jade i patnju predobrog mu srca". I ode Piteru.
Između pisama, unuk Artur se ne umara od podsjećanja čitalaca da je profesor. Nosi profesorsku pidžamu (kakva je to pidžama?), njegova je usredsređenost profesorska, njegova profesorska mašta uporedila je Vilmu s Anom Karenjinom... Shvatate.
Aladaru dosadi ženina preljuba, trijezni se i odluči da je "pusti da ide", ali ona neće bez djece. Trči Isaku i moli ga za pomoć. Isak je u ratu pobio puno ljudi, pa ga se Aladar boji i iz tog straha dopušta da Vilma nastavi živjeti s njim i djecom.
Artur (unuk, ne drugi Vilmin sin, znam, zovu se isto) je Amerikanac, pa je pisma, koja su pisana na mađarskom, morala prevesti Marija, drugarica Arturove (drugog sina) kćerke, Gizele, koja se, opet, zove po Vilminoj sestri. Imamo dva Artura i dvije Gizele, pratite li me?
Marija je, prevodeći pisma, shvatila da je Isakova prostitutka zapravo njena baba. Arturu se sviđa Marija, ali on kod kuće ima trudnu ženu i trogodišnjeg sina, pa odlučuje da ne bude na babu i odustaje od flertovanja.
Vilma zna da je Isak lud za njom, pa ga moli da je odvede na posljednji sastanak s Piterom, koji s porodicom odlazi u Ameriku, bježeći od rata. Tek je polovina knjige, a naša protagonistkinja već razmišlja o samoubistvu, prevrćući bočicu arsena, izvučenu iz dubine ormara, po rukama.
Ah, "opor zadah smrti ispunio je sobu", Vilma se otrovala, opuručujući Isaku da joj "čuva sinove" i ostavivši mu pismo.
Rat. Isak brine za Arpada i Artura i priča im o majci, čije pismo otvara nakon što shvati da mu je silni alkohol ozbiljno narušio zdravlje. U pismu piše da se ubila jer je nosila Piterovo dijete, a on je ostavio kao govno na prtini i otišao u Obećanu zemlju. I kako, kaže, da ona toliku sramotu nanese sinovima?
Aladar sklapa "formalni brak" s Gizelom, Vilminom sestrom. Isak odlazi u bolnicu da umre, da ga dječaci ne pamte bolesnog.
Unuk Artur, nakon kraćeg platonskog (ako se poljubac u obraz ne računa) sastanka s Marijom, vraća se u Ameriku, spreman da pisma podijeli sa svojim ocem, Arpadom. Arpad je puno patio za majkom nakon njene smrti, a izrastao je u hladnog čovjeka i oca, pa se Artur nada da će ga pisma promijeniti. Ne spominje ženi Mariju.
(O Bože, da li je to pravopisna greška? "Držeči sveske"? I joj, razumijem da dijete misli da mu je mama lijepa, ali da kaže da joj "nijedna nije bila ni prineti"? Nema šta, pregavljala sam preko pola, valja mi sad i završiti. Drži se, Amila. Možeš ti to. Čitala si i gore. Valjda.)
"Vilma je bila sačinjena od dobrote i plemenitosti. Za dobrobit drugih, a na svoju štetu. Zato je tako i skončala."
Čitamo li mi ista pisma, Arpade?
Arpad, skupivši dovoljno novca, sa osamnaest godina kreće u Ameriku (da ubije Pitera?). Ne baš dovoljno, zapravo, jer je morao spavati s nekakvom starom Italijankom da "plati" prenoćište dok je čekao brod za dalje.
U Americi, umjesto da odmah ubije Pitera, arsenom kako je naumio, Arpad mu prvo oženi kćerku, koja ga nije podnosila jer je bio ženskaroš. Zaljubio se. Kad je zaprosio, iznenadio je samog sebe, te su se "posmatrali ubrzanog daha, kao dva ovna na brvnu koji oštre rogove pripremajući se za napad". Piterova kćerka saznaje istinu, da su njen otac i majka njenog muža bili ljubavnici, i muž joj se zgadi. Arpad je onda, osjećajući se "odbačeno i prezreno", vara sa "svakom ženom koja bi ušla u njegov atelje" (Arpad je umjetnik). Žena ga zatiče u besramnom činu i poredi s njegovom majkom. On joj onda otruje oca. I udalji se od Artura, ostavivši ga da raste uz majku, kako mu ne bi otkrio mračnu tajnu njegovog porijekla??? Ali evo, sad kad zna sve, mogu biti najbolji prijatelji.
Arpad umire. Gizela (Vilmina unuka, Arturova kćerka) saznaje da je, nakon godina pokušavanja, trudna.
Ja ne znam jesam li pošla ili došla, boli me glava, ali sam pročitala ovu knjigu do kraja; razmišljam da upitam bibliotekarku šta sam joj skrivila u životu da mi je preporuči.
Unuk Artur, Arpadov sin, profesor komparativne književnosti, odlazi u Novi Sad i čita dnevnike svoje babe Vilme, ne bi li saznao nešto o svojim precima, te saznaje sljedeće:
Vilmu protiv njene volje udaju za Aladara, zbog para. Vilma rodi Arpada i zavoli ga više od bilo čega na svijetu. Vilma na zabavi ugleda Pitera i zaljubi se do ušiju na osnovu tog jednog pogleda. Aladar pred bankrotom. Vilma rodi Artura, ali joj je on nešto bezveze, ni blizu drag kao njen "prvenac". U kuću im, direktno s bojišta, dolazi Isak, Aladarov polubrat. Isak se u Vilmu zaljubi do ušiju i glumi joj najboljeg prijatelja, kad je već ne može imati.
Vilmu Aladar zaposli kod Pitera i ne uprati (ili se bar pretvara da je tako) da su se počeli vucati čim im je Piterova žena okrenula leđa. Isak svoju čežnju za Vilmom liječi u bordelu i onda liječi zarazu iz bordela kod doktora. Isakova najdraža prostitutka podliježe nakon podnošenja većeg broja uboda nožem u predjelu prsa i on je skrhan. Aladar se ubija od pića zbog bankrota. Isak je pred samoubistvom zbog Vilme, a ona sumnja da je tužan zbog neuzvraćene ljubavi i čudi se "kakva bi to duša bila koja ne bi mogla da prepozna njegove jade i patnju predobrog mu srca". I ode Piteru.
Između pisama, unuk Artur se ne umara od podsjećanja čitalaca da je profesor. Nosi profesorsku pidžamu (kakva je to pidžama?), njegova je usredsređenost profesorska, njegova profesorska mašta uporedila je Vilmu s Anom Karenjinom... Shvatate.
Aladaru dosadi ženina preljuba, trijezni se i odluči da je "pusti da ide", ali ona neće bez djece. Trči Isaku i moli ga za pomoć. Isak je u ratu pobio puno ljudi, pa ga se Aladar boji i iz tog straha dopušta da Vilma nastavi živjeti s njim i djecom.
Artur (unuk, ne drugi Vilmin sin, znam, zovu se isto) je Amerikanac, pa je pisma, koja su pisana na mađarskom, morala prevesti Marija, drugarica Arturove (drugog sina) kćerke, Gizele, koja se, opet, zove po Vilminoj sestri. Imamo dva Artura i dvije Gizele, pratite li me?
Marija je, prevodeći pisma, shvatila da je Isakova prostitutka zapravo njena baba. Arturu se sviđa Marija, ali on kod kuće ima trudnu ženu i trogodišnjeg sina, pa odlučuje da ne bude na babu i odustaje od flertovanja.
Vilma zna da je Isak lud za njom, pa ga moli da je odvede na posljednji sastanak s Piterom, koji s porodicom odlazi u Ameriku, bježeći od rata. Tek je polovina knjige, a naša protagonistkinja već razmišlja o samoubistvu, prevrćući bočicu arsena, izvučenu iz dubine ormara, po rukama.
Ah, "opor zadah smrti ispunio je sobu", Vilma se otrovala, opuručujući Isaku da joj "čuva sinove" i ostavivši mu pismo.
Rat. Isak brine za Arpada i Artura i priča im o majci, čije pismo otvara nakon što shvati da mu je silni alkohol ozbiljno narušio zdravlje. U pismu piše da se ubila jer je nosila Piterovo dijete, a on je ostavio kao govno na prtini i otišao u Obećanu zemlju. I kako, kaže, da ona toliku sramotu nanese sinovima?
Aladar sklapa "formalni brak" s Gizelom, Vilminom sestrom. Isak odlazi u bolnicu da umre, da ga dječaci ne pamte bolesnog.
Unuk Artur, nakon kraćeg platonskog (ako se poljubac u obraz ne računa) sastanka s Marijom, vraća se u Ameriku, spreman da pisma podijeli sa svojim ocem, Arpadom. Arpad je puno patio za majkom nakon njene smrti, a izrastao je u hladnog čovjeka i oca, pa se Artur nada da će ga pisma promijeniti. Ne spominje ženi Mariju.
(O Bože, da li je to pravopisna greška? "Držeči sveske"? I joj, razumijem da dijete misli da mu je mama lijepa, ali da kaže da joj "nijedna nije bila ni prineti"? Nema šta, pregavljala sam preko pola, valja mi sad i završiti. Drži se, Amila. Možeš ti to. Čitala si i gore. Valjda.)
"Vilma je bila sačinjena od dobrote i plemenitosti. Za dobrobit drugih, a na svoju štetu. Zato je tako i skončala."
Čitamo li mi ista pisma, Arpade?
Arpad, skupivši dovoljno novca, sa osamnaest godina kreće u Ameriku (da ubije Pitera?). Ne baš dovoljno, zapravo, jer je morao spavati s nekakvom starom Italijankom da "plati" prenoćište dok je čekao brod za dalje.
U Americi, umjesto da odmah ubije Pitera, arsenom kako je naumio, Arpad mu prvo oženi kćerku, koja ga nije podnosila jer je bio ženskaroš. Zaljubio se. Kad je zaprosio, iznenadio je samog sebe, te su se "posmatrali ubrzanog daha, kao dva ovna na brvnu koji oštre rogove pripremajući se za napad". Piterova kćerka saznaje istinu, da su njen otac i majka njenog muža bili ljubavnici, i muž joj se zgadi. Arpad je onda, osjećajući se "odbačeno i prezreno", vara sa "svakom ženom koja bi ušla u njegov atelje" (Arpad je umjetnik). Žena ga zatiče u besramnom činu i poredi s njegovom majkom. On joj onda otruje oca. I udalji se od Artura, ostavivši ga da raste uz majku, kako mu ne bi otkrio mračnu tajnu njegovog porijekla??? Ali evo, sad kad zna sve, mogu biti najbolji prijatelji.
Arpad umire. Gizela (Vilmina unuka, Arturova kćerka) saznaje da je, nakon godina pokušavanja, trudna.
Ja ne znam jesam li pošla ili došla, boli me glava, ali sam pročitala ovu knjigu do kraja; razmišljam da upitam bibliotekarku šta sam joj skrivila u životu da mi je preporuči.
This entire review has been hidden because of spoilers.
October 9, 2012
Па слободно можам да кажам дека оваа книга повеќе ми се допадна од претходната нејзина - Рингишпил!Не дека и таа беше лоша но сепак оваа ми остави поголем впечаток!
April 8, 2016
Odusevljena sam brdom emocija u ovoj knjizi. Potpuno neplanirano citala sam nesto domace i sada zelim da procitam sve njene knjige.
November 19, 2017
Drago mi je što knjiga ne počinje sjećanjima osobe na samrtnoj postelji iako je opet prepuna sjećanja. Izgleda da je to stil g-đe B. Alimpić.
Pohvalno je to što je uz opise mijesta dala dosta istorijsko-geografskih činjenica tako da se može ne samo mnogo naučiti nego čovjek i poželi prošetati ulicama Novog Sada, obići Frušku goru i popiti piće sa pogledom na Petrovaradin.
Radnja romana ima odličan zaplet. Pomalo me je, bez pretjerivanja, podsjetila na Den Brauna. Odlično odrađen posao. Vidi se zrelost i ozbiljnost u odnosu na prvu knjigu. I konačno neki normalan i sretan kraj.
Napetost i radoznalost drže oči budnima do iznemoglosti i tjeraju da se pročita u jednom dahu i prosto je žao čovjeku da ugasi čitač i kaže sebi da i sutra ima dana.
Pohvalno je to što je uz opise mijesta dala dosta istorijsko-geografskih činjenica tako da se može ne samo mnogo naučiti nego čovjek i poželi prošetati ulicama Novog Sada, obići Frušku goru i popiti piće sa pogledom na Petrovaradin.
Radnja romana ima odličan zaplet. Pomalo me je, bez pretjerivanja, podsjetila na Den Brauna. Odlično odrađen posao. Vidi se zrelost i ozbiljnost u odnosu na prvu knjigu. I konačno neki normalan i sretan kraj.
Napetost i radoznalost drže oči budnima do iznemoglosti i tjeraju da se pročita u jednom dahu i prosto je žao čovjeku da ugasi čitač i kaže sebi da i sutra ima dana.
December 12, 2017
Sve rekla:
Aug 04, 2016 Sanja Kanazir rated it it was ok
"Iz principa nikada ne odustajem od knjige koju sam započela čitati, čak ni kada je u pitanju ovo "delo". Čini mi se da je na početku romana trebalo da piše "Televisa presenta", jer kroz šta sve prolaze junaci gospodje Bačić Alimpić nema ni u telenovelama. Od ugovorenog braka, zabranjene ljubavi, samoubistva arsenikom (x2), slave i uspeha, do čudesnih trudnoća, pomirenja i alkohola. Junaci ovde vole "nepatvorenom ljubavlju", "očima ko u srne", "gordim držanjem" i "neumitnom hrabrošću". Oni stvari kupuju u "antikvarnici starina" i govore engleski "prelazeći na ti". Jedva sam čekala da se roman završi, ali me autorka maltretirala krajem priče kojoj nema kraja. Jedino na čemu moram da odam priznanje spisateljici jeste očigledan novinarski rad uložen u prikupljanje istorijskih podataka vezanih za Srem i vojvođanske Jevreje prve polovine dvadesetog veka. (less)"
Aug 04, 2016 Sanja Kanazir rated it it was ok
"Iz principa nikada ne odustajem od knjige koju sam započela čitati, čak ni kada je u pitanju ovo "delo". Čini mi se da je na početku romana trebalo da piše "Televisa presenta", jer kroz šta sve prolaze junaci gospodje Bačić Alimpić nema ni u telenovelama. Od ugovorenog braka, zabranjene ljubavi, samoubistva arsenikom (x2), slave i uspeha, do čudesnih trudnoća, pomirenja i alkohola. Junaci ovde vole "nepatvorenom ljubavlju", "očima ko u srne", "gordim držanjem" i "neumitnom hrabrošću". Oni stvari kupuju u "antikvarnici starina" i govore engleski "prelazeći na ti". Jedva sam čekala da se roman završi, ali me autorka maltretirala krajem priče kojoj nema kraja. Jedino na čemu moram da odam priznanje spisateljici jeste očigledan novinarski rad uložen u prikupljanje istorijskih podataka vezanih za Srem i vojvođanske Jevreje prve polovine dvadesetog veka. (less)"
January 30, 2020
Vistinska prikazna, sto ke pobudi sigurno emocii kaj sekoj sto ke ja procita. Prikazna za sudbinata na edno semejstvo i nivniot zivot. Prikaznata ja raskazuva vnukot na Vilma koj e vo potraga po svoite koreni i rodnini koi so godini se skriena semejna tajna. Vilma e devojka koja nejziniot tatko ja mazi so 20 godini postar bogat trgovec zaradi toa sto zapadnal vo dolgovi. Vilma zivotot ke go pomini vo zivot lisen od ljubov i koga nejziniot maz ke propadne i ke ja zatvori pivnicata, Vilma ke se vraboti kaj trgovecot Petar taa ke se zaljubi vo nego i toa ke bide pocetok na nejziniot tazen kraj. Nejziniot dever Isak i nejzinata sestra Gizela se edinstveni koi ke i pomagaat vo nejziniot tezok zivot. Nejzinite pisma i svedostva ke gi izmenat zivotite na site sto ke gi procitaat. Ocenka cista 10.
June 18, 2018
Ni sa a ne mogu da verujem da sam procitala dva odlicna romana, jedan za drugim. Jako mi se svidja stil pisanja i dubina i sirina iskazanih emocija. Svaka stranica se cita lako sa razumevanjem i saosecanjem. Nastavljam dalje sa listom naslova od ove autorke i mislim da ce ovo biti najlepse leto provedeno u svetu pisane reci.
March 25, 2021
Dirljiva priča o avetima iz prošlosti koja otkriva mnige tajne zakopane ispod površine. Svidjela mi se vjerodostojnost opisa Novog Sada u vrijeme pred II svj.rat, kao i opis položaja Jevreja i Mađara u tom vremenu.
August 5, 2022
Prelijepo!
"Čovek je nesrećno biće, draga moja. I ako ga ne pritiska sopstvena nesreća, tada ga mori tuđa"
Francuski književnik i filozof Deni Didro: "Na ovom svetu ništa ne može biti rečeno da bi bilo shvaćeno tako kako je rečeno, i što je još gore, ništa na ovom svetu ne može biti učinjeno da bi bilo shvaćeno tako kako je učinjeno."
"Čovek je nesrećno biće, draga moja. I ako ga ne pritiska sopstvena nesreća, tada ga mori tuđa"
Francuski književnik i filozof Deni Didro: "Na ovom svetu ništa ne može biti rečeno da bi bilo shvaćeno tako kako je rečeno, i što je još gore, ništa na ovom svetu ne može biti učinjeno da bi bilo shvaćeno tako kako je učinjeno."
July 6, 2019
Great book!
September 15, 2023
Beautiful love historical story but sometimes soo hard but the end almost got me crying
September 19, 2012
Ја немам читано нејзината книга Рингишпил. Оваа книга ми се допаѓа прилочно, лесна е, летна, убава приказна. Вистински избор за на плажа.
January 1, 2013
Prelijepa knjiga! =)
April 16, 2016
Иако ова и е најнепопуларната книга, барем тука, за мене и е навистина полн погодок. Помина доста време откако ја прочитав, но има еден навистина интересен сензиблитет и брзо се чита.
April 11, 2016
porodicna saga koja plijeni, tjera na stalne suze u ocima, da li stvarno vrijedi zrtvovati srecu i ljubav za porodicnu korist, kako nas korjeni iz proslosti definisu vjekovima i generacijama,...
June 29, 2018
"Zovem se Vilma Jakob Vajs. Kada su me sa 17 godina udali za bogatog jevrejskog trgovca Aladara Vajsa, na opste zgrazavanje obe porodice, insistirala sam da zadrzim devojacko prezime kao majusni bunt sto su me primirali da se udam protivno svojoj volji i bez ljubavi."
Displaying 1 - 20 of 20 reviews