"...umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije." - S. Jesenjin
"Treba otimati radost danima što bježe.
Na svijetu umirati nije teško.
Stvoriti život daleko je teže." - V. Majakovski
U ovom eseju Majakovski piše: »Nakon što sam izmjerio i razmislio odlučujem: isprva treba zainteresirati sve slušaoce dvosmislenošću zbog koje nije jasno na čijoj sam strani, zatim treba preoteti Jesenjina od onih koji njegovu smrt iskorištavaju radi svojih interesa, treba ga pohvaliti i rehabilitirati onako kako to nisu mogli njegovi štovatelji. Osvojivši auditorij i zgrabivši pravo da govorim o postignućima Jesenjina i njegova kruga neočekivano usmjeravam čitatelja prema uvjerenju u bezvrijednost, beznačajnost i nezanimljivost Jesenjinovog kraja: preformulirao sam njegove posljednje riječi pridajući im obratni smisao.«
Na kraju ovog eseja, kao svojevrsna (o)poruka svima koji žele ući u tajne »pjesničke proizvodnje«, Majakovski u 12 točaka na primjeru Jesenjina sumira, zašto je poezija tako zahtjevna i značajna »stvaralačka djelatnost« i zašto »u paramparčad treba razbiti bajku o apolitičnoj umjetnosti«, zaključujući zašto on osobno i njegovi »lefovci« nikada ne govore kako su jedini vlasnici tajni pjesničkog zanata, ali kako jedini žele otkriti te tajne,» jedini koji ne žele stvaralaštvo spekulantski okružiti umjetničko-religijskom aurom svetosti«.