Abelard
Fibra, 2017.
Wow... Abelard je najljepši strip koji sam pročitala u zadnje vrijeme!
Ovo je slatko-tužna priča o vrapčiću Abelardu, neiskusnom malcu, koji, kako bi osvojio srce lijepe Epilie, odlazi iz svoje močvare, jedinog mjesta koje zna, put daleke Amerike kako bi joj skinuo zvijezde s neba. Divna je ovo priča o čistom srcu koje ne vidi zlo, ali ga, nažalost, putem upoznaje.
Crtež je prekrasan, gotovo dječji, ��to paše uz priču i opis glavnog junaka. Jer Abelard i jest poput djeteta, on tek upoznaje svijet i svemu se čudi otvorena srca. Sa sobom nosi čaroban šešir iz kojeg svakodnevno izvlači mudre misli i pronalazi ljepotu u malim stvarima gdjegod se nalazio.
"-Kiša je zvjezdana prašina koja se pretvara u vodu kad prolazi kroz oblake. Dragi moj seljo, svaka kap kiše je dijete zvijezda. Upravo zato jezera i rijeke svjetlucaju, čak i noću.
-A suze? I one svjetlucaju. A one ne padaju s neba.
-To je zato što i mi dolazimo sa zvijezda. Naše suze čuvaju sjećanje na vrijeme kad smo živjeli gore. One su uspomena na svemir.
-Uskoro ću se vratiti među zvijezde. Zato idem u Ameriku."
Neću vam ispričati koga je sve putem sreo, što je od njih naučio i što mu se na kraju dogodilo, to vam ostavljam da saznate kad pročitate strip, samo ću završiti Abelardovom rečenicom:
"Lijepo nam je ovdje, zar ne?"