svako ko se iole interesuje ili učestvuje u polju umjetnosti i kulture bi trebalo ovo da pročita, a pošto je nevelika knjižica (manje od 90 strana) i pdf je dostupan na sajtu kustoskog kolektiva BLOK, onda je moguće : jer, kad se demontiraju zapadnoevrospki tropi o ''umjetniku-geniju'' i ''autonomiji umjetnosti'', te krene iz vizure da su umjetnost i kultura prije svega rad, pa se raspetljaju i zamke ''strastvenog rada'' i nijansiranije razluče pozicije radnika_ca u kuturi (oni koji su sigurnije zaposleni u institucijama, oni koji su mnogo nesigurnije zaposleni u organizacijama civilnog društva ili samozaposleni, oni koji pretežno zavise od (vrlo nesigurnih) projektnih i drugih atipičnih oblika zapošljavanja, oni koji volontiraju, potplaćeni su ili se samoeksploatiraju, oni koji imaju status samostalnih umjetnika i barem neku sigurnost (zdravstveno i penziono), dok nezavisni umjetnici to nemaju, onda klasna perspektiva - oni koji su klasno već u poziciji da si mogu priuštiti da obavljaju umjetnički i kulturni rad, jer recimo imaju podršku porodice ili već neku drugu sigurnosnu mrežu, dok mnogi to nemaju, pa orodnjena i druge perspektive...) onda se jasnije uviđa koliko smo najebali u svijetu u kojem je sve, baš sve (pa i umetnost i kultura), ukotvljeno u tržišne odnose : i kako bi sve moglo biti drugačije, kada bi umjetnost i kultura bili javno dobro : posebna vrednost ove studije su statistike, tabele i konkretni primeri izvučeni iz anketa, pa je sve još plastičnije prikazano : također, vrlo važan aspekt analize je solidarnost, te kako se ona onemogućava u sistemu umetnosti i kulture u kojem je već sve tako postavljeno da moramo biti jedni drugima konkurenti (kroz takmičenja za rezidencije, konkurse, nagrade...) i kako nas ta individualizacija (inače kolektivnog) rada udaljava jedne od drugih u istoj borbi