Karika koja nedostaje u biografiji Prljave Inspektorke Harijete.
Nakon sedam godina provedenih u fundusu, na svetlost dana konačno je isplivala jedna stara avantura najpoznatije srpske detektivke – Prljave Inspektorke Harijete. Mirjana Đurđević ovaj put vodi čitaoce u pozorište, iza kulisa Male komedije, u središte kreativne drame kojom upravlja kontroverzna rediteljka Olga Mašina. U tome je ometaju glumačke sujete, dileri kokaina, crni džipovi, policajci sa radnim iskustvom u oblasti kriminala i građanskog ratovanja, vremešna upravnica Knedla i jedan službeni pas koji se ne zove Milica.
Mirjana Đurđević (1956), doktorka tehničkih nauka. Profesorka Visoke građevinsko geodetske škole u Beogradu. Napisala seriju od sedam parodija na kriminalističke romane sa detektivkom Harijetom kao glavnom junakinjom: „Ubistvo u akademiji nauka“, Žagor, 2002, Agora, 2007; „Parking svetog Savatija“, Samizdat, 2003, Agora, 2008; „Deda Rankove riblje teorije“, Čigoja štampa, 2004, Laguna 2010 – nagrađena Ženskim perom za 2004; „Leš u fundusu“, Laguna 2012; „Jacuzzi u liftu“, Čigoja štampa, 2005; „Prvi drugi, treći čovek – srpske legende“, Agora, 2006, 2007; „Čim preživim ovaj roman“, Agora 2008, 2009. Takođe „Čas anatomije na Građevinskom fakultetu“, Viktor, 2001, non-fiction; romane „Treći sektor ili sama žena u tranziciji“, Žagor, 2001, Agora, 2006 i „Aždajin osmeh“, Čigoja štampa, 2004; istorijsku metafikcije „Čuvari svetinje“, Agora, 2007, 2008; „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“, Agora 2009, Laguna 2010, 2011. - regionalna nagrada „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne gore u 2009. godini i „Bremasoni“, Laguna 2011, 2012. Živi i piše u Beogradu, Srbija.
Totalno sam razočarana ovom knjigom. Dve zvezdice dajem samo zato što se nisam kompletno smorila čitajući je.
13 od 15 poglavlja priča govori o tome kako glavna junakinja, detektivka, čuva neku plastikanerku, kvazi glumicu i kako oni pripremaju predstavu. Dva do tri poglavlja pred kraj počinje zaplet s lešom i rasplet je nagjluplji rasplet koji sam ja ikada pročitala. Izgleda kao da je autorku mrzelo da detaljno piše dalje, pa je sve smuljala u dva pasusa.
3,5✨ ,,Leš u fundusu" je parodijski roman. Tačnije jedan od nekoliko naslova iz serijala parodijskih detektivskih romana čija je glavna junakinja bivša beogradska policijska inspektorka Harijeta zvana Hari.
Dobra stvar u vezi samog serijala je što knjige ne morate čitati po redu, mada da budem sasvim iskren nigde nije pisalo koji je redosled tačan. Te je čitanje njenih knjiga prepušteno slobodnoj volji čitaoca, mada svaka knjiga kritikuje određenu granu našeg društva ili određenu granu nekog ministarstva, kako se uzme.
Radnja romana nas vodi u Beograd i ne tako davno prošlost. Privatna detektivka Hari usled lošijeg poslovanja mora da prihvati slučaj bodigarda jedne mlade, zgodne ali izuzetno netalentovane glumice, ćerke jednog već tada pokojnog ratnog profitera. Tokom bebisitovanja mlade glumačke nade Hari će imati priliku da se iz prve ruke upozna sa svetom iza kulisa, besne rediteljke, nesposobnih radnika, glumačke sujete i proste publike. Mada je takav svet ruku na srce Harijeti više bio smešan nego interesantan.
,,Leš u fundusu" je prvi roman autorke sa kojim sa se susreo i moram priznati da je bila sasvim prijatna "vožnja". Knjiga zasigurno "puca" od humora, čak i ako je autorka pripadnica neke druge generacije, njen smisao za humor mi je jako zabavan i nekako blizak (moguće da su tome doprinela moja ranija druženja u detinjstvu sa starijim ženama).
Autorka na jako suptilan način, tera šegu sa institucijama u državi, stanjem u kulturi, kvazi vernicima, mafijom ali i organima reda. A da tu je i famozni leš, malo se duže na njega čekalo. I tu nažalost nastaje problem. Nakon otkrivanja tog famoznog leša nekako sve malo postaje dosadno, komedije više nema u tolikoj meri kao ranije, osim u par uzbudljivih scena. Dok je kraj nekako malo bizarniji od uobičajenog. Imam izvestan utisak da je u jednom momentu i sama autorka shvatila da se malo više upetljala u celu priču te je kraj na brzinu privela kraju. Što bi se reklo drži bure vodu dok majstori odu.
U suštini da li je ovo ozbiljna knjiga? Naravno da ne. Da li je duhovita? Zavisi od onoga ko je čita. Da li je treba pročitati? Zašto da ne ako imate vremena i želje da se upoznate sa parodijom na domaći način.
Iznenađenje! Očekivala sam triler ili makar "detektivski" roman sa ubistvom i razrešenjem. Dobila sam parodiju, ali i lepu kritiku društva u kojem živim. Uživala sam i lepo sam se nasmejala.
Drugi put sam pročitala odmah posle prethodne knjige, Deda Rankove riblje teorije, i sad mi je tek jasan kraj, tj zašto je akcenat na postojanju i nepostojanju raspleta xD