"Vi ste – vi, mali, porobljeni, balkanski narodi, a naročito Srbi – bezočno ukrali našu muziku, našu kuhinju, naš orijentalni mentalitet i sada u otmenim frankfurtskim restoranima, uz zvuke otete turske muzike, po skupe pare prodajete lakovernim Nemcima ćevape, burek, sarmu, sač kavurmu, musaku i sogan dolmu, dakle tekovine naše tradicionalne kuhinje, dok Turci u Nemačkoj i dan-danas čiste kanalizacije, sakupljaju sekundarne sirovine i rintaju na građevinama. Vi ste – vi mali, porobljeni, balkanski narodi – temeljno urnisali Osmansku imperiju, a kako stvari stoje, na dobrom ste putu da urnišete i Evropu i samo se prostranstvu Atlantskog okeana može zahvaliti što, bar još neko vreme, nećete biti u stanju da urnišete Ameriku... "
Nov Basarin roman, nesvakidašnja alegorija o srpskim naravima, današnjim i svagdašnjim, odvija se kroz razgovor glavnog lika, Nastasijevića, sa svojim zemljakom Maslaćem, koji kao gastarbajteri obavljaju posao hranitelja majmuna u frankfurtskom zoološkom vrtu. Glavni lik je ozlojeđeni kritičar srpskog turbo-naciona, Maslać je zaluđeni srpski patriota; iz sukoba njihovih mišljenja rađa se jedna od najgrotesknijih priča u novijoj srpskoj književnosti, prepuna urnebesnih hiperbola, fantastičnih porodičnih priča i pervertovanih istorijskih epizoda, koje će u duhu najuspelijih komediografskih ostvarenja nasmejati čitaoce do suza i još jednom, u Basarinom maniru i besprekornom pripovedačkom stilu, nepogrešivo razotkriti lice i naličje našeg mentaliteta.
Svetislav Basara (Serbian cyrillic: Светислав Басара) is a Serbian writer and columnist. He is the author of more than forty literary works, including novels, story collections, and essays. For his novel Fuss about Cyclists (Fama o biciklistima) David Albahari said: "After the appearance of The Fuss about Cyclists, one can safely say, the Serbian prose has never been the same, just like Basara has never been the same author, just like I have never been the same reader again."
Basara received the NIN Prize, a prestigious Serbian literary award for the best novel, twice. In 2006 for 'Uspon i pad Parkinsonove bolesti' (The Rise and the Fall of Parkinson's Disease). and in 2020 for the novel Kontraendorfin (Counter-endorphin).
He was the ambassador of FR Yugoslavia (Serbia and Montenegro) in Cyprus from 2001 to 2005.
Počinjem osvrt sa ogradom da je roman iz 2012. pa da postoji opasnost od tumačenja iz današnje perspektive i možda stvari nisu bile toliko očigledne tada. No, osnovna premisa gdje pozicije u romanu zauzimaju kritičar nacionalizma i turbonacionalista i prave se da ne postoji ništa između je toliko stara, izlapjela, izanđala i trula.
Književni stoni tenis sa samim sobom u kom loptica rijetko pogađa sto, ali sudija (isto Basara) uporno dodjeljuje svojoj omiljenijoj verziji sebe poene. Likovi su maltene glasovi u glavi koji pokušavaju da u svakoj rečenici istaknu prezir prema političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj eliti, ali sa elitističke pozicije.
Ima par dobrih fora, ali rečenice koje počinju obećavajuće se završe u nekoj paralelnoj dimenziji gdje je ironija jedina valuta. Tekst vozi kao da je tastatura spojena direktno na mozak, bez filtera, bez zareza, bez milosti prema čitaocu. Nekad se zapitaš da li on uopšte piše ili samo naglas govori, dok neki nesrećni stenograf pokušava da pohvata sve to.
Nisam uspjela da ispratim sve alegorije, poređenja i reference na političke i istorijske ličnosti u Srbiji. Isto tako, poslije prvih nekoliko strana sam imala osjećaj da sam usred pijanih djedovskih kafanskih preganjanja o politici. Ali ima nekih super fora.
This entire review has been hidden because of spoilers.