Knjiga Cudnovate zgode segrta Hlapica, klasika su hrvatske djecje knjizevnosti koju citaju mnogi narastaji citatelja uzivajuci u zgodama segrta Hlapica i djevojcice Gite.
Within her native land, as well as internationally, she has been praised as the best Croatian writer for children.
She started writing poetry, diaries and essays rather early but her works were not published until the beginning of the 20th century. Her book Croatian Tales of Long Ago (Priče iz davnine), published in 1916, is among the most popular today.In the book Mažuranić created a series of new fairy-tales, but using names and motifs from the Slavic mythology of Croats. It was this that earned her comparisons to Hans Christian Andersen and Tolkien who also wrote completely new stories but based in some elements of real mythology.
Brlić-Mažuranić was nominated for the Nobel Prize in Literature four times. However, she never won the prize due to the fact that, in her time, the prize was not accustomed to be given to women.
Nakon dugo godina vratila sam se šegrtu Hlapiću i iznenadila se kako je dobar dio priče do dan danas čvrsto ostao u mom sjećanju (ne događa se to baš s velikim brojem knjiga, čak niti onima koje mi se jako svide). Koliko je samo mašte, divnih misli i optimizma Ivana Brlić-Mažuranić sabrala u ovom divnom dječjem romanu... Radujem se iznova mu se vraćati, sada kad i vlastitu djecu upoznajem s hrabrim Hlapićem.
CRO/ENG Od svih pročitanih djela, ovo je jedino koje sam imao priliku upoznati kroz niz različitih adaptacija. Prvo sam pogledao animirani film, pa ju preslušao na audio kaseti i, napokon, pročitao u izvornom obliku (igrani film još nisam pogledao, nap.). Da ne zaboravim i činjenicu kako je animirani lik Hlapića maskota za promociju zaštite u prometu. Ako uzmem u obzir i kako je ovo prvi roman za djecu proizašao iz hrvatske književnosti, onda je i više nego dovoljno argumenata da se nađe na listi najboljih hrvatskih romana ikada napisanih. Vjerujem kako i danas ima svoje draži kroz zgode na putovanju i ishode na kraju svake epizode u poglavljima ili poruke koje šalje čitateljima (dobrota, pomaganje, odrastanje i promjene na bolje). Svakako vrijedi spomenuti i atmosferu koja prevladava u knjizi, a koja se izmjenjuje danju (kada je sve veselo, živahno i radno) i noću (tajanstveno i zastrašujuće), kao i tonovi u bojama odjeće glavnog protagonista (crvena i zelena) i antagonista (crna). Ukratko, jedno od najljepših djela hrvatske književnosti koje svatko treba pročitati, ili poslušati, ili pogledati. Izbor je raznolik i nema krivog odabira, jer svaka verzija nudi svoje specifičnosti i divne doživljaje, kako za djecu, tako i za odrasle kojima može pobuditi stare uspomene.
Out of all the works that I've read, this is the only that I had the opportunity to get to know through various adaptations. First I saw an animated movie, then I listened to it on an audio tape, and, finally, read it in it's source material (I didn't see the movie yet). I mustn't forget the fact that the animated character of Hlapich is used as a mascot for a promotion of safety in traffic. If I take into the account that this is the first ever written novel for children from our literature, then there are more than enough arguments to make onto the list of the best Croatian novels of all time. I trust that it still has it's charm through various events during the journey and conclusions of each episodes within it's chapters and messages which sends to readers (of good, helping, coming of age and changes towards better). It's worth nothing the atmosphere which dominates in book, and which switch during day (when everything is cheerful, lively and active) and night (mysterious and frightening), as well as tones of the color of clothes between main protagonist (red and green) and antagonist (black). In short, one of the most beautiful works of Croatian literature that should be read, watched or listened by everyone. The choices are plenty and there's no wrong choice between them, because each of the version offers it's specific and wonderful experiences, as much as for the adults, as well as for the adults to awaken old memories.
Istinski klasik hrvatske dječje književnosti, Čudnovate zgode šegrta Hlapića je roman kakav se poželjeti može. Jezik kojim je pisan tako je milozvučan, a u isto vrijeme blizak i drag. Roman je to koji nosi u sebi nešto osjećaja i tradicije starih bajki, a u isto vrijeme je dosta realan i poučan i za svakodnevni život. Ovaj roman ne nudi životne lekcije samo u prenesom smislu, već i na moderniji način pa tako upozorava djecu na stvarne opasnosti u kojem se mogu sresti u svakodnevnom životu. Upozorava na zlo u ljudima, ali potiče vjeru u dobro i u to da se dobro dobrim vraća. Stil pisanja ima u sebi svježinu, a opet zadržao je tradicijske vrijednosti i jezično bogatsvo bajkovitih priča. Šegrt Hlapić divan je protagonist, dječak kojeg je nemoguće ne voljeti. Međutim, zapravo je njegova hrabra prijateljica Gita taj lik kojeg najbolje patim iz djetinstva i koji me se najviše dojmio. Nedavno sam imala priliku ponovo pročitati dio ovog romana i bilo je to lijepo iskustvo. Čudnovate zgode šegrta Hlapića je roman koji me ponovo oduševio.
First published in 1913, as Čudnovate zgode šegrta Hlapića - alternately translated as The Brave Adventures of Lapitch, The Marvellous Adventures of Hlapić the Apprentice, and The Brave Adventures of a Shoemaker's Boy - this classic of Croatian children's literature presents the tale of a runaway shoemaker's apprentice named Lapitch, who spends seven days on the road, meeting with many extraordinary people and adventures, before finding his happy ending. Driven out by one too many hard words and hard beatings from Master Scowler, Lapitch sets out to find a new life, helping all those he meets along the way, from a crippled old milkman to a beautiful young circus-girl named Gita, separated from her own master. Accompanied by Master Scowler's dog Bundash - who naturally prefers Lapitch - and by Gita, he makes his way through countryside and village, foiling the plot of a particularly villainous thief, converting a slightly-less-villainous thief to a better way of life, and reuniting a long-separated family. When you're a goodhearted young boy who isn't afraid of hardship or work, there's little you can't accomplish...
I enjoyed this story immensely, and can only regret that more of Ivana Brlić-Mažuranić's work is not available to English language readers. I regret that this, The Brave Adventures of Lapitch, is so long out-of-print, and so difficult to obtain! My edition, the American edition, is a "version" by Lorna Wood (whatever that means), based upon Theresa Mravintz and Branko Brusar's translation, and is illustrated with Harold Berson's charming artwork. An orphan story, a tale of adventure and of travel, and a story of a charming boy and girl character: this book has a little something for everyone! The notions of gender here are very traditional - Lapitch is the protector, Gita cries and is rather lazy - but that is not to be wondered at, in a book first published in 1913, and did not bother me unduly. I suspect that, were I reading this as a child, I would consider myself Lapitch.
In any case, this is just a charming little story, one that deserves to be better known and more frequently read, in the English-speaking world! I highly recommend it to young readers who enjoy adventure stories and tales of orphans, and to anyone looking for Croatian children's books.
"Uzme li se da kod nas ljudi što dobro pišu nemaju ideja, dok ljudi s idejama obično zlo pišu, da se dalje kod nas ni danas ne traži od dobre knjige jedino što odlikuje dobru knjigu - dobar stil - ove 'Čudnovate zgode' mogu se ubrojiti u one rijetke i prerijetke naše prozne knjige, što se idealizmom svog shvaćanja životnog, prostotom naravnog izraza i delikatnošću rijetkog humora mogu već sada smatrati klasičnima u gomili loše savremene naše proze. Ta pripovijetka je dostojna klasičnog imena Ivana Mažuranića, boljih nema baš mnogo na našem jeziku. Napisati je mogaše samo genij matere. Genij hrvatske majke upućuje našu djecu, sitnu i bradatu, na jedina dva načina našeg spasa i održanja: na rad i poštenje. Ta prekrasna knjižica je demokratska, preporučujući nam radost i energiju, vjeru u sebe i zadovoljstvo sa siromašnim, ali radinim i poštenim životom." A. G. Matoš
I like her name: Gita. It is hard to say great things about something that you constantly hear about while growing up. I wish I remember that first feeling when I read it... I know it was good, but I just can't say how deep, how good, how anything.
But when it comes to Croatian literature, Ivana B. Mazuranic is unique.
Čudi me ako je ovo prvi stripovski uradak Čudnovatih zgoda Šegrta Hlapića. Ne sjećam se da sam ikada vidio nekakav strip - ako je i bio, ja se ne sjećam. I meni je drago što Hlapić više nije miš(koji je to klinac bio!?) već dječak, iz starog Broda na Savi koji je mukotrpno radio kod strogog majstora pokraj Ivanine kuće.
Nisam stručnjak za crtež ili stripovsku formu, ali po meni je ovo odlično i sve u superlativima. Drži se knjige kao pijan plota i prati Ivanine riječi. Izvrsna je to prilika da se najmlađe uvede u Svijet Bajki i da pristupe čitanju kao nečemu zabavnom. Jer, kako i sam Hlapić kaže Giti na kraju romana: "Zato je najbolje, da se sad naigramo a poslije ćemo narasti kao i drugi ljudi."
Čudnovate zgode šegrta Hlapića hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić, unuke pjesnika i bana Ivana Mažuranića, prvi je hrvatski dječji roman, ali i njegov prototip. Navedeni roman koji možemo svrstati u dječji pustolovni roman, objavljen je prvi puta prije nešto više od sto godina, točnije 1913. godine. Prvi hrvatski dječji roman označava prekid s dotadašnjim pravilima, ali i načinom pisanja dječje književnosti.
Autorica nastoji ispreplesti realistične događaje i likove s neobičnim događajima koji imaju obilježja bajke, primjerice dobre i loše figure, konkretan rekvizit koji junaka osposobljava za izvršenje radnje (čizmice), uporaba slijepih motiva (papiga tri puta govori dobro jutro), stalni atributi (Crni čovjek). Hlapićev bijeg od kuće isprva je lagan, a zatim se pretvara u niz dogodovština, pretvara se u putovanje na kojem nailazi na mnogo neprilika i opasnosti u kojima život pokazuje svoje pravo lice. Uz likove Hlapića, Gite, majstora Mrkonje, Grge i Crnoga čovjeka, u romanu ponekad intervenira i sama autorica; ponekad tumači misli i postupke svojih likova, pojačava napetost radnje, upozorava na slijed nekih događaja, što sve zajedno nije obilježje bajke, već romana. U bajkama se radnja prikazuje bez slika, bez opisa pejzaža ili unutrašnjih proživljavanja junaka, dok na primjeru Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića vidimo da Brlić-Mažuranić daje opise prirode, no navodi i poslovice i izreke koje preciziraju pojedine situacije.
Jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, prikazom svojih junaka i najprije jednostavnim stilom, oslikala je ljudske pogreške, vrline i mane. Roman krasi vedrina i uzbudljivost, on je slika tipičnog dječjeg svijeta (bezbrižnog i razigranog), roman želi izreći humanost i vjeru u dobro, ali i kako u stvarnom životu ne završi sve tako lijepo kao u književnoj mašti.
Što reći o ovoj divnoj knjizi, nego to da ju treba čitati, a ne pročitati. Knjiga za svakoga i za svaku dob, čitala sam ju skupa sa svojom djevojčicom i obje smo baš baš uživale u ovom divnom dječjem klasiku 🥰
Još je glavnije da Hlapić ne zna, koliko ga dobra, a koliko zla čeka na tom putu.
Gdje se lud sa mudrijim bije, tu jednaka borba nije.
Gita nije kriva što ne zna raditi, kad je niko nije učio poslu. A sada, kad već zajedno putujemo, moram se ja brinuti za nju, pa ću jojdati polovicu svoje večere.
Ne može ni kruška pasti pred tebe, ako ne sjediš pod njezinim stablom, kamoli da bi čovjek pao pred tebe iznenada.
Papige nose svoje znanje na eziku, a ne u glavi.
Seljaci su uviek dobra srca naspram siromašnoj djeci. Čuda ima svuda na svijetu, i svi ljudi zajedno ne bi mogli izmisliti toliko čudesa, koliko ih se svaki dan na svijetu dogadja.
U noći svaki čovjek tiše govori, jer takav je mir, da se svaka riječ daleko čuje. Siromah čovek malo se kada boji.
A tko god ide nekome u pomoć, taj se ničega ne boji, već samo da će zakasniti. Oblaci ne idu kako ludi govore, nego kako ih vetar nosi.
Zato treba uvijek malo pričekati prije nego li se počne uzdisati. Srećni ludi naime putuju, a da i ne znau da putuju.
Kad čovjek čoveka hvali, nikad ne zna je li pogodio. Zato je najpametnije, da oboica Bogu zahvale. Jer svako je pismo još strašnije dok je zatvoreno i dok se ne zna šta je u njemu.
Svaki život je u malome opetovanje sveopćeg života. Svaki čovjek od zametka i poroda pa do smrti prolazi u minijaturi kroz repeticiju opće ludske historije. Tko je zadržao djetinju dušu svoju?
Ionako ima više onih koi deru cipele, nego onih koi ih deru. I koni postaju siedi, premda nemaju takvih briga kao ljudi. Ljudi se ne poznaju po odijelu nego po očima.
Genij hrvatske majke upućuje našu djecu, sitnu i bradatu na na jedina dva načina našeg spasa i održana: rad i poštenje, preporučuući nam radost i energiju vjeru u sebe i zadovoljstvo sa siromašnim, ali radnim i poštenim životom.
Nakon vjerovatno stotog čitanja "Šegrta Hlapića", od čega posljednjih recimo pet puta čitanja svojoj djeci, još čekam da se pojavi moćnija, toplija i jezikom tako bogata i prosta, tako silna, knjiga.
This is one of my favorite stories from my childhood. My mom used to read this to my siblings and me when we got old enough to sit still for intervals of longer than 5 minutes, and I remember being just blown away by Hlapic's good heart and his steadfast adherence to kindness even when the world was cruel to him. I needed to open the new year with something uplifting and nostalgic. This was the perfect choice. 4.5/5, and it would be a full 5 if Gita (the female lead) had more agency.
Lapitch, the apprentice shoemaker, runs away and gets involved in many dangerious situations. Even as an adult, I was intriqued as to what was going to happen and how Lapitch was going to succeed. Like all folktales, alls well that ends well. Great little stories, morally appropriate for all children (and adults).
HRV: Jedna od meni apsolutno najdražih priča, "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" i dan-danas ostaje najvažnija knjiga za djecu (a i za odrasle!) koju apsolutno svi moraju pročitati.
ENG: One of my favorite books, "The Marvelous Adventures and Misadventures of Hlapić the Apprentice" remains, even today, as the most important book for children (and adults!) which absolutely everyone has to read.
The most famous Croatian children's book, written by a famous Croatian author, known as the Croatian Hanson Christian Andersen. Truly a fun and heartwarming read.
A sweet, lovely children’s book about a cobbler’s apprentice who leaves his abusive master and sets out to seek his fortune, having many adventures along the way. As the story explains, Lapitch is cheerful as a bird, brave as a knight, as wise as a book, and as good as the sun. I can see why this is a Croatian classic.
It's a great children's book. Everyone from Croatia read it. This book was our childhood. I recommend it to everyone. You can even find the English version. It might not be good as original, but it's totally worth it. The book has really great characters and plot.
I read this for one of my classes and it was so nice to read. I loved all the (good) characters. This was really a emotional roller coaster for me. The book is very heart-warming, and if you like children's literature you should read this!!!