Zbirka otrova

by Goran Tribuson

"Ujak je živio u potkrovlju naše kuće i rijetko je izlazio iz svoje sobe u koju ja po nekoj kućnoj nepravdi nisam imao pristupa. Otamo su se širili čudni mirisi, klokot uzavrele tekućine i zvuk palucanja vatre, a kroz prorez pri dnu vrata znao bi se gdjekad provući i plavičast ili ružičast dim, tako da je po svemu, onako izvana, njegova soba djelovala poput čarobnjačkog brloga ili vještičjeg legla. Kad bih pitao što se to u ujakovoj sobi događa, svi bi samo stavili prst na usta kao da se radi o najvećoj tajni o kojoj nije pametno ni zucnuti."
"Zbirka otrova" iz naslova romana nalazila se u ujakovoj sobi a dječak koji je htio odgonetnuti tajnu njegov je nećak Vladimir čiju životnu priču pratimo od rođenja do starosti u staračkom domu. Vladimir je rođen u obitelji koju su činili nepoduzetni otac, dominantna baka, majka s nimfomanskim potrebama i ujak, farmaceut sa specijalizacijom za toksične tvari.
Odgoj u toj obitelji zauvijek će odrediti Vladimirov život i sudbinu koja je biti sve zamršenija i, za neke tragična, kad dječak a kasnije i muškarac počne posezati za sadržajima bočica iz ujakove sobe.
Neobičan i duhovit, roman istovremeno je i krimić i začudan povijesni roman koji našu neposrednu povijest donosi na majstorski ispričan način kako to već godinama čini Goran Tribuson. Bizaran život jednog zagrebačkog umirovljenika ispričan je na iznimno zanimljiv način koji se ne izbjegava narugati ijednoj prošlostoljetnoj nacionalnoj frustraciji.
"Zbirka otrova" svježe je štivo iz pera koje se ne može usporediti ni s jednim njegovim ranijim naslovom iako je istodobno sve ono zbog čega kao autor ima toliko obožavatelja, i u ovomu romanu nepogrešivo na svome mjestu.

243 pages, Paperback

First published January 1, 2010

About the author

Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.

Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.

Reviews

[Elena Petrinec]

Nažalost, kad jednog dana naučimo kako uobličiti pravo pitanje, onda nam više prava pitanja ne padaju na pamet. To je bila osnovna nevolja s ovim svijetom i glavna gnjavaža odrastanja.