tri kratke priče u čijem su središtu tri žene - carlotta, matilde i livia - predstavljaju žensku ljepotu kao objekt obožavanja, zasljepljenosti, požude, divljenja i nerazumnosti. pisane krajem XIX. stoljeća, po stilu i atmosferi odstupaju od suvremenog načina doživljavanja žene (i, općenito muško-ženskih odnosa), a boito prezentira žensku ljepotu (fizičku, estetsku) kao neodoljivu čar, kao dar kojom žena manipulira i diktira svoju volju.
priče su toliko kratke da se sve tri pročitaju u jednom danu... s obzirom na svoje literarne mogućnosti, boito je mogao od svake od njih napraviti cijeli roman.