Vreme promena (roman) / A Time of Changes / Robert Silverberg (Robert Silverberg) 1972 Jedino povoljno rešenje / The Only Neat Thing to Do / Džejms Tiptri mlađi (James Tiptree jr) 1985 Sećanje na Siri / Remembering Siri / Den Simons (Dan Simmons) 1983 Njutnov san / Newton Sleep / Gregori Benford (Gregory Benford) 1986 24 pogleda na brdo Fuji, od Hokusaia / 24 Views of mt. Fuji, by Hokusai / Rodžer Zelazni (Roger Zelazny) 1985 Trojanski konj / Trojan Horse / Majkl Svonvik (Michael Swanwick) 1984 Kirinjaga / Kirinjaga / Majk Resnik (Mike Resnick) 1988 Dubrava / Zoran Jakšić Nema mesta za svilene bube / Radmilo Anđelković Bufalo cure, nećete li izaći večeras / Buffalo Gals, Won't You Come Out Tonight / Ursula Legvin (Ursula K. Le Guin) 1987 Reka Hatrak / Hatrack River / Orson Skot Kard (Orson Scott Card) 1986 Noćna kretanja / Night Movies / Tim Pauers (Tim Powers) 1986 Sin celuloida / Son of Celluloid / Klajv Barker (Clive Barker) 1984 Portreti njegove dece / The Portraits of His Children / Džordž R.R. Martin (George R.R. Martin) 1985 Bekstvo iz Katmandua / Escape From Kathmandu / Kim Stenli Robinzon (Kim Stanley Robinson) 1986 Teoevanđelje prema Gamalielu Crucisu / The Gospel According to Gamaliel Crucis / Majkl Bišop (Michael Bishop) 1983 Zeleni dani u Bruneju / Green Days in Brunei / Brus Sterling (Bruce Sterling) 1985
Boban Knežević je jedan od najistaknutijih domaćih pisaca fantastične proze. Krajem sedamdesetih godina prošlog veka započeo je spisateljsku karijeru klasičnim hard SF pričama u žanrovski specijalizovanim časopisima, pre svega Siriusu i Galaksiji, da bi taj period kulminirao romanom Smrt na Neptunu u X-100 ediciji. Krajem osamdesetih okrenuo se domaćim tematikama i nekoj vrsti mešavina žanrova, pa slede: roman Crni cvet (1993, reprintovan pet puta u Srbiji i u USA - Black Blossom, 2004), roman Čovek koji je ubio leptira (1996) i zbirka priča “Slutnja androida” (2003) kojom je zaokružio taj početni period stvaralaštva sakupivši praktično sve kraće radove nastale u XX veku. Zatim slede romani Poslednji srbin/Živosahranjeni (2009), Slobodanida (2014), kratki roman Vampirijada (2017) i roman Paganin (2020). Autor je (zajedno sa Vladimirom Zavadovskim) Lavkraftijane, enciklopedijskog leksikona pojmova vezanih za Lavkrafta (2020). Pored spisateljskog rada, Knežević se bavio i uredničkim i izdavačkim poslom i od 1981. godine do sada potpisuje više od 300 raznih izdanja, almanaha, zbirki, časopisa i knjiga.
Born in 1959 in Belgrade, Boban Knežević, is a writer, editor, publisher and graphic novels writer.
He's been active in the Yugoslavian literary scene ever since 1978, when his first science fiction story was published. This was followed by over forty other stories and novelettes in various magazines and anthologies, as well as four novels: Death on Neptune (1986), The Black Blossom (1993, 2000, 2003, 2008), The Man Who Killed A Butterfly (1996) and The Last Serb (2009). In Triffides (2001), a three-author anthology, he participated with three novelettes. His new story collection Android's Premonition (2002) marks 25 years of his writing. In the beginning of the 1980s a number of his comics were published in magazines of Former Yugoslavia. As an editor, he made his greatest impact through Dark Vilayet (1988, 1992, 1993, 1996), a series of four voluminous anthologies of Yugoslav authors, as well as the Anthology of Alternative Serbian Fantasy (1994). Many Yugoslav authors have had their debut and subsequently reached prominence in two Knežević-edited magazine, Alef (1986-1991) and Znak Sagite (1993-2020). He also brought out from his Znak Sagite imprint, between 1988 and 2020, thirty books of Yugoslavian authors.
Mala radost u životu svakog čitaoca naučne fantastike je izlazak novog broja almanaha Monolit, beogradskog privatnog izdavača Bobana Kneževića. Pocev od prvog broja, koji se pojavio 1984. godine i koncepcijski se nadovezao na poznati almanah Andromeda, koji je krajem sedamdesetih izlazio pod pokroviteljstvom časopisa Galaksija, Monolit je postao ključno mesto za predstavljanje najkvalitetnijih ostvarenja moderne svetske naučne fantastike. Sada, kada se Sirius, dugo vremena vodeći časopis posvećen naučnoj fantastici, ugasio, a Alef trza u samrtnim mukama, značaj koji ima Monolit još više je porastao, jer trenutno predstavlja praktično jedino mesto gde možete pročitati duže SF priče. Monolit 6, koji se pojavio pre nekoliko dana, predstavlja knjižurinu od 520 stranica srednjeg formata, sa jednim romanom i sedamnaest novela ili pripovedaka. Do sada, Monolit je, gotovo uvek, sadržavao i deo posvećen teoriji žanra, ali ovoga puta on izostaje, jer je, po recima izdavača, pokrenut besplatan specijalizovan časopis, Perpetuum mobile, u kome ce mnogo više prostora moći da bude posvećeno ovoj oblasti. Prvi deo svakog Monolita je roman. Ovoga puta u pitanju je roman Vreme promena Roberta Silverberga, poslednji neobjavljeni roman iz najplodnije njegove godine 1972, kada su, pored njega, izašli i poznati i višestruko nagrađivani romani Knjiga lobanja i Umiranje iznutra. Međutim, ono što je najvrednije u Monolitu 6, jesu novele i priče. Retko kad i retko gde je i u svetu na jednom mestu skupljen toliki broj izuzetno kvalitetnih ostvarenja. U našoj zemlji se sa ovim brojem može meriti još samo jedan broj iz iste serije, Monolit 2. Raznovrsnost je druga značajna osobina koju ovaj broj poseduje. Prisutne su tu i klasične svemirske pustolovine radene na jedan moderan način, preispitujući, i ponekad se sa nostalgijom vraćajući na same početke žanra, kao u izvrsnim pričama Jedino povoljno rešenje Dzejms Tiptri, ili Secanje na Siri, nove zvezde svetskog SF-a, Dana Simonsa, koga ovde prvi put naši čitaoci imaju priliku da sretnu. Tu su i Ursula Legvin sa predivnom pričom na samim rubovima žanra Bufalo cure, nećete li izaći večeras, Rodzer Zelazni, sa za njega krajnje nekarakterističnom, ali ipak jako zanimljivom pričom o tradicionalnom Japanu u kiberpankovskom okruženju, 24 pogleda na brdo Fudži, od Hokusaia. Gregori Benford nudi nam priču iz istog sveta iz koga je i priča Gilgameš u Pograničju Roberta Silverberga, ovogodišnjeg dobitnika nagrade "Lazar Komarčić". Prica se zove Njutnov san, a govori o svetu posle smrti u kome, u traganju za smislom sveta u kome se nalazi, glavni junak sreće Isaka Njutna, Hemingveja, Hadrijana i mnoge druge slavne ličnosti. Orson Skot Kard je predstavljen uvodnom pričom iz u svetu čuvene fantazi serije o Alvinu Mejkeru, Reka Hatrak, a još jedna od odličnih priča koje su potaknule njihove pisce da ih pretoce u serijale, jeste Kirinjaga, kod nas malo poznatog Majka Resnika. Standardno su dobre priče Brusa Sterlinga Zeleni dani na Bruneju, Sin celuloida, novog idola ljubitelja horora Klajva Barkera, Portreti njegove dece Džordža Martina i beskrajno zabavna priča Bekstvo iz Katmandua Kim Stenli Robinsona o jetiju koji na biciklu juri ulicama nepalske prestonice. Kao i u svakom broju Monolita, tu je i jedna priča koju niko osim prevodioca nije uspeo da pročita, Teoevandelje prema Gamalielu Cruciusu, koju cuvam za trenutke nervnog rastrojstva, a tek nešto slabije su od ostalih priče Trojanski konj Majkla Svonvika i Noćna kretanja Tima Pauersa. Prijatno je iznenađenje pojava prvih domaćih priča u Monolitu. To su dve prvoplasirane priče sa Konkursa edicije Znak Sagite: Dubrava Zorana Jakšića i Nema mesta za svilene bube Radmila Anđelkovića. Pročitajte ih, pa onda pročitajte strane priče, najbolje koje se u ovom trenutku pišu u svetu, pa ćete videti da se nemamo čega stideti. (tekst pročitan na radiju B92 1991. godine)