Šta pravo ne volim kod Goodreads je to da kad želiš napisati neku opasku kod progress-a (npr. došla sam na 102 str. i ima dio malo duži od 500 characters kojeg želim zabilježiti i ne ide, e pa-!) uvijek si out of characters.
Nisam završila sa knjigom (negdje sam na pola), ali pišem review maksuz da ovo zapišem prije nego što zaboravim. Dakle, završavam priču o cuki kojeg nitko nije sebi htio uzeti nakon smrti udovice doktora koji je cijelo 'selo' liječio. Napokon ga sebi uzme neki Kasim, dok drugi muslamani ne htjedoše jer u kući u kojoj je pas nema meleka. Cuko je blentavo lajao svaki dan tačno u 9 dok ovaj ne bi otvorio vrata da cuko vidi da nema nikoga i ničega i tako u nedogled. Ljudi se i njemu i cuki smijali, nešto manje kad je počeo rat. Kasnije Kasima i cuku baš to blesavo lajanje tačno u 9 na nikoga i ništa spasi od granate. Završavam sa čitanjem te priče, sklapam knjigu, prćkam par sekundi po ipodu kad sam odletila.
Nisam u tom trenutku skontala šta se dešava, voz nam udario u kamion koji je još blentavije od cuke prelazio prugu u najgorem trenutku. Odletila sam na suprotno sjedište i kad sam došla sebi i ustala, samo sam knjigu uzela i krenula van iz voza onako izgubljeno.
Hoću reći, ako vam zvijezde predviđaju traincrash danas, ne čitajte tu priču o cuki i melecima. Totalno inapropriate. Creeps you out!
_________________
Update:
Dakle, došla je na red i ova knjiga da je završim.
Zajebi sve, odlična je. Knjiga o psima, mačkama i njihovim ljudima - sounds simple. Svaka pripovjtka ostavja smiješak na faci, bio onaj kiseli, bio vedri i ne provodim vrijeme pokušavajući skontati bit cijele zbirke ili konkretne pripovjetke. Volim Jergovićevu tečnost i jednostavnost, nema s njim natezanja i zezanja.
S obzirom da sam prije ovoga čitala Tajna džema od malina (kojoj sam, kao eto, dala 5*) dođe mi da se vratim i da joj skinem koju ocjenu jer nisu podjednako dobre.