What do you think?
Rate this book
Istromancer: zbirka priča o Davoru Šišoviću
Darko Macan: Ošišana balada 9
Ed Barol: Otac svih priča 11
Danijel Bogdanović: Permafrost 23
Danilo Brozović: Adrenalin 2 38
Ivana Delač: Uspjesi prikupljača Šiška 57
Ernie Gigante Dešković: Kviz 65
Mirko Grdinić: Josip sam kršten 75
Irena Hartmann: O Pričama ili kako su Hrčci spasili Zbirku 79
Adnadin Jašarević: Gastronomska priča 88
Adnadin Jašarević: I bi opereta 95
David Kelečić: Nakon smrti dolazi slava 106
Zoran Krušvar: Tri kralja jahahu 117
Igor Rendić: Urednik 157
Vanja Spirin: O piramidama i tajanstvenim svicima 161
Zoran Vlahović: Oko za oko! 174
Ed Barol: Otac svih priča 11
Danijel Bogdanović: Permafrost 23
Danilo Brozović: Adrenalin 2 38
Ivana Delač: Uspjesi prikupljača Šiška 57
Ernie Gigante Dešković: Kviz 65
Mirko Grdinić: Josip sam kršten 75
Irena Hartmann: O Pričama ili kako su Hrčci spasili Zbirku 79
Adnadin Jašarević: Gastronomska priča 88
Adnadin Jašarević: I bi opereta 95
David Kelečić: Nakon smrti dolazi slava 106
Zoran Krušvar: Tri kralja jahahu 117
Igor Rendić: Urednik 157
Vanja Spirin: O piramidama i tajanstvenim svicima 161
Zoran Vlahović: Oko za oko! 174
- GenresScience FictionFantasy
Paperback
First published January 1, 2012
10 people want to read
About the author
Antonija Mežnarić
26 books39 followersAntonija Mežnarić is a Croatian writer and editor who lives and breathes speculative fiction. She writes queer horror and fantasy, mostly inspired by South Slavic folklore, which is evident in her collection of queer folk horror stories Mistress of Geese, two published horror novellas, various short stories in anthologies and magazines, and one dark urban fantasy novel in Croatian, Od kolijevke pa do groba, English translation coming in Fall 2024. You can follow her book ramblings on hauntednarratives.com or on Instagram and TikTok @antonijamezni.
In 2012 she got the Protosfera award for the best published speculative fiction story by a young author.
The project she ran as an editor, alongside Vesna Kurilić and Ana Cerovac,“Decameron 2020: Priče iz karantene” (Stories From the Quarantine) won the ESFS award in 2021 for Best Internet Publication.
In the same year, the publishing house she founded with Vesna Kurilić, Shtriga, also won the ESFS award in 2021 for Best Publisher (joint winner).
In 2012 she got the Protosfera award for the best published speculative fiction story by a young author.
The project she ran as an editor, alongside Vesna Kurilić and Ana Cerovac,“Decameron 2020: Priče iz karantene” (Stories From the Quarantine) won the ESFS award in 2021 for Best Internet Publication.
In the same year, the publishing house she founded with Vesna Kurilić, Shtriga, also won the ESFS award in 2021 for Best Publisher (joint winner).
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
Read
December 4, 2023Kako Bog vidi ovu knjigu?
Istina je najbolje nadahnuće. Demonsko je glavno nadahnuće većine ovih priča. Umjetnost mora uzdići čovjeka na višu razinu, a ne mučiti njegovu dušu. Iznimka su Jašarevićevi uradci koji, manje više, imaju politiku u pozadini. Hartmannina priča je basna. Pisac bi trebao zanemarivati Vraga a ne stavljati ga u prvi plan svog razmatranja. Čak i onda kad ga želi razotkriti. Zlo je često u književnosti, osobito u fantastici.
S ljudskog stajališta ovo je prijateljski duhovita zbirka pripovijedaka, koju su sastavili pisci o svojem živućem kolegi. Slava pripada Stvoritelju. On je jedini zaslužio veličanje, nasuprot djelima ljudskog uma koja Bogu žele preoteti slavu. Slavljenje čovjeka osobina je modernizma. Vrag baca svoje zamke posvuda. Umjetnici često podlegnu ovom zavođenju. Povod čitanju knjige bila je tragična smrt Davora Šišovića, glavnog lika ove zbirke. Život je donio ozbiljnost. Bog želi ljudsku dušu jednako kao i Zli. Pravo je pitanje: tko je glavni lik u ovoj zbirci? Je li Šišović sporedan ovdje?
Bog traži svoj odraz u duši svakog čovjeka. Priče će prohujati, ostat će duh što je utkan u njih bio, a duša ljudska koja je tražila iznenađenja, lako propadne u ponor.
Uvodni komentar jedne od priča (str. 65):
"Meni ovdje fali malo više Isusa."
Raščlamba
Macanova pjesma je odlična,
premda je glavni lik poentiran kao čudovište.
Barolova priča je stavljena na prvo mjesto zbog vještog pripovijedanja, a vjerojatno i zbog uvjerljive atmosfere. Zorno predočavanje zbivanja zahtijeva veći čitateljski napor. Završetak je frajerski ležeran.
Bogdanovićeva priča je nadahnuta slavenskom mitologijom, s neusklađenim završetkom. Zanimljiva je za čitanje, iako pojedini dijelovi nisu uvjerljivo posloženi. Jedna rečenica je predvidjela pandemiju kovida.
Brozovićeva priča je gotovo pa savršena. Do kraja priče ne mijenja ispovjedni ton glavnog lika, iako se radnja mijenja. Odličan pisac. Nejasan je odnos ove priče i dužeg djela Bojno polje Istra? Doima se kao skraćena verzija navedenog djela, prilagođena ovoj zbirci?
Deškovićeva je priča došla blisko u predviđanju Šišovićeve smrti.
Spirin plete priču oko tipičnih pojava fantastike, obilujući sarkastičnim humorom. Nadrealni trenutci djeluju groteskno: stjuardesa od putnika traži umak za kuhanje čovjeka, a likovi osjećaju okus voća prilikom otvaranja portala. Priča počinje i završava komentarom, ne radnjom.
Priča Ivane Delač se najljubaznije odnosi prema Šišoviću. Kvizomane opisuje kao nadmoćne vanzemaljce. Nepotrebne psovke ne pristaju voditeljima kvizova, čime priča gubi na uvjerljivosti. Unatoč tome, ovo je ozbiljnija priča u zbirci. Kvizomani su opisani kao vanzemaljci koji prikupljaju kreativnu energiju i šalju je na svoj planet. Šišović je jedan od njih.
Grdinićeva priča je dobra u žanru stravičnih priča. Samo što u njoj pobjeđuje zlo kao u čitavom žanru. Đavlu nije dobro praviti reklamu.
Priča ni činjenično ne stoji dobro. U završetku glavni lik pokušava pobijediti vampira koji mu se predstavio krsnim, ne pravim imenom. Zbog toga je pretrpio njegov ugriz. Demon ima samo jedno ime. Proklete se ne može krstiti. Egzorcizam je učinkovit kad je ime otkriveno. Stvarni doživljaji egzorcista su najbolje priče uopće o upoznavanju i poražavanju zloduha.
Priča Irene Hartmann je nadrealna basna, jednim dijelom pisana u kurzivu, što otežava čitanje. Originalnost priče se gubi u nedorečenosti završetka.
Krušvarova priča, iako dobro napisana, prijeti da će se zbog izvrsno razrađenih pojedinosti raspršiti u djeliće. Zbog toga pati cjelina, čemu doprinosi i turbulentan, superioran stil. Duhovitost je uvjerljiva.
Radnja je odbojna da bi se prepričavala.
Jašarevićeva opereta ima neuobičajen završetak u promjeni kuta gledanja. Ne nameće svoju logiku, već je iznosi dobronamjerno. Njegova gastronomska priča je interna sprdnja.
U Rendićevoj priči jedan obožavatelj neimenovanog pisca iz budućnosti dolazi kod urednika u sadašnjosti kako bi on uvrstio priču tog pisca u zbirku. Ovaj čitatelj je htio biti kao junak njegovih priča, premda se priče ovog pisca ne opisuju. Pod utjecajem njegovog djela ovaj čitatelj postaje znanstvenik koji konstruira vremenski stroj. Nelogičnost putovanja kroz vrijeme ni ova priča nije uvjerljivo razriješila. Situaciju pogoršava i korištenje sprave zaboravljanja koja je izravno preuzeta iz filma Ljudi u crnom.
Kelečićeva priča ima okrutan ton kao svaka stravična priča. Ujedno donosi i zanimljivo viđenje pakla.
Vlahović se ruga s vampirima.
Osobitost ove zbirke i njen najbolji dio su urednički komentari svake pojedine priče. Iza njih stoje urednica i autori. Ovo se ne čita često, bez obzira na neozbiljan ton čitave knjige. Također je iznimka posvećenost čitave zbirke kolegi, o čemu se više govori u predgovoru. Svakako da je ova zbirka u tom smislu jedinstvena. Međutim, ukupan dojam kvari velika doza autoreferencijalnosti. Pisati o vlastitoj zbirki uvijek je iritantno.
Istina je najbolje nadahnuće. Demonsko je glavno nadahnuće većine ovih priča. Umjetnost mora uzdići čovjeka na višu razinu, a ne mučiti njegovu dušu. Iznimka su Jašarevićevi uradci koji, manje više, imaju politiku u pozadini. Hartmannina priča je basna. Pisac bi trebao zanemarivati Vraga a ne stavljati ga u prvi plan svog razmatranja. Čak i onda kad ga želi razotkriti. Zlo je često u književnosti, osobito u fantastici.
S ljudskog stajališta ovo je prijateljski duhovita zbirka pripovijedaka, koju su sastavili pisci o svojem živućem kolegi. Slava pripada Stvoritelju. On je jedini zaslužio veličanje, nasuprot djelima ljudskog uma koja Bogu žele preoteti slavu. Slavljenje čovjeka osobina je modernizma. Vrag baca svoje zamke posvuda. Umjetnici često podlegnu ovom zavođenju. Povod čitanju knjige bila je tragična smrt Davora Šišovića, glavnog lika ove zbirke. Život je donio ozbiljnost. Bog želi ljudsku dušu jednako kao i Zli. Pravo je pitanje: tko je glavni lik u ovoj zbirci? Je li Šišović sporedan ovdje?
Bog traži svoj odraz u duši svakog čovjeka. Priče će prohujati, ostat će duh što je utkan u njih bio, a duša ljudska koja je tražila iznenađenja, lako propadne u ponor.
Uvodni komentar jedne od priča (str. 65):
"Meni ovdje fali malo više Isusa."
Raščlamba
Macanova pjesma je odlična,
premda je glavni lik poentiran kao čudovište.
Barolova priča je stavljena na prvo mjesto zbog vještog pripovijedanja, a vjerojatno i zbog uvjerljive atmosfere. Zorno predočavanje zbivanja zahtijeva veći čitateljski napor. Završetak je frajerski ležeran.
Bogdanovićeva priča je nadahnuta slavenskom mitologijom, s neusklađenim završetkom. Zanimljiva je za čitanje, iako pojedini dijelovi nisu uvjerljivo posloženi. Jedna rečenica je predvidjela pandemiju kovida.
Brozovićeva priča je gotovo pa savršena. Do kraja priče ne mijenja ispovjedni ton glavnog lika, iako se radnja mijenja. Odličan pisac. Nejasan je odnos ove priče i dužeg djela Bojno polje Istra? Doima se kao skraćena verzija navedenog djela, prilagođena ovoj zbirci?
Deškovićeva je priča došla blisko u predviđanju Šišovićeve smrti.
Spirin plete priču oko tipičnih pojava fantastike, obilujući sarkastičnim humorom. Nadrealni trenutci djeluju groteskno: stjuardesa od putnika traži umak za kuhanje čovjeka, a likovi osjećaju okus voća prilikom otvaranja portala. Priča počinje i završava komentarom, ne radnjom.
Priča Ivane Delač se najljubaznije odnosi prema Šišoviću. Kvizomane opisuje kao nadmoćne vanzemaljce. Nepotrebne psovke ne pristaju voditeljima kvizova, čime priča gubi na uvjerljivosti. Unatoč tome, ovo je ozbiljnija priča u zbirci. Kvizomani su opisani kao vanzemaljci koji prikupljaju kreativnu energiju i šalju je na svoj planet. Šišović je jedan od njih.
Grdinićeva priča je dobra u žanru stravičnih priča. Samo što u njoj pobjeđuje zlo kao u čitavom žanru. Đavlu nije dobro praviti reklamu.
Priča ni činjenično ne stoji dobro. U završetku glavni lik pokušava pobijediti vampira koji mu se predstavio krsnim, ne pravim imenom. Zbog toga je pretrpio njegov ugriz. Demon ima samo jedno ime. Proklete se ne može krstiti. Egzorcizam je učinkovit kad je ime otkriveno. Stvarni doživljaji egzorcista su najbolje priče uopće o upoznavanju i poražavanju zloduha.
Priča Irene Hartmann je nadrealna basna, jednim dijelom pisana u kurzivu, što otežava čitanje. Originalnost priče se gubi u nedorečenosti završetka.
Krušvarova priča, iako dobro napisana, prijeti da će se zbog izvrsno razrađenih pojedinosti raspršiti u djeliće. Zbog toga pati cjelina, čemu doprinosi i turbulentan, superioran stil. Duhovitost je uvjerljiva.
Radnja je odbojna da bi se prepričavala.
Jašarevićeva opereta ima neuobičajen završetak u promjeni kuta gledanja. Ne nameće svoju logiku, već je iznosi dobronamjerno. Njegova gastronomska priča je interna sprdnja.
U Rendićevoj priči jedan obožavatelj neimenovanog pisca iz budućnosti dolazi kod urednika u sadašnjosti kako bi on uvrstio priču tog pisca u zbirku. Ovaj čitatelj je htio biti kao junak njegovih priča, premda se priče ovog pisca ne opisuju. Pod utjecajem njegovog djela ovaj čitatelj postaje znanstvenik koji konstruira vremenski stroj. Nelogičnost putovanja kroz vrijeme ni ova priča nije uvjerljivo razriješila. Situaciju pogoršava i korištenje sprave zaboravljanja koja je izravno preuzeta iz filma Ljudi u crnom.
Kelečićeva priča ima okrutan ton kao svaka stravična priča. Ujedno donosi i zanimljivo viđenje pakla.
Vlahović se ruga s vampirima.
Osobitost ove zbirke i njen najbolji dio su urednički komentari svake pojedine priče. Iza njih stoje urednica i autori. Ovo se ne čita često, bez obzira na neozbiljan ton čitave knjige. Također je iznimka posvećenost čitave zbirke kolegi, o čemu se više govori u predgovoru. Svakako da je ova zbirka u tom smislu jedinstvena. Međutim, ukupan dojam kvari velika doza autoreferencijalnosti. Pisati o vlastitoj zbirki uvijek je iritantno.
This entire review has been hidden because of spoilers.
November 23, 2012
Istina da sam ja jedan od autora iz ove knjige te jedan od inicijatora njenog nastanka, što će reći da sam krajnje subjektivan, ali mislim da je već samo postojanje zbirke priča o nekome kao što je Davor Šišović od iznimnog značaja ne samo za znanstvenu fantastiku, nego i za hrvatsku kulturu u cijelosti.
Zato odmah dajem peticu, kako bih vas potaknuo da potražite i pročitate ovu knjigu.
Napominjem kako postoji samo šezdeset otisnutih primjeraka pa će vjerojatno biti izazov doći do jednog od njih, ali utoliko veća ekskluzivnost, zar ne? :-) Čitatelj treba svojim angažmanom dokazati da je vrijedan zbirke priča o
Davor Šišović
evo i fotkica
UPDATE: Dostupna je potpuno besplatno ovdje: http://www.scribd.com/doc/114223617/I...
Zato odmah dajem peticu, kako bih vas potaknuo da potražite i pročitate ovu knjigu.
Napominjem kako postoji samo šezdeset otisnutih primjeraka pa će vjerojatno biti izazov doći do jednog od njih, ali utoliko veća ekskluzivnost, zar ne? :-) Čitatelj treba svojim angažmanom dokazati da je vrijedan zbirke priča o
Davor Šišović
evo i fotkica
UPDATE: Dostupna je potpuno besplatno ovdje: http://www.scribd.com/doc/114223617/I...
Displaying 1 - 2 of 2 reviews