I actually read an earlier edition of this, but the text is the same. A great set of memoirs by a true gentleman. What comes through in these memoirs of the man who was probably Serbia's greatest military commander during World War One is his sense of honor, loyalty, and gallantry, particularly when so many other officers around him were playing politics and compromising themselves with secret cabals or political parties. His memoirs paint a less than flattering portrait of Vojvoda Putnik as a political opportunist and a man who would not stand up for his subordinates. Mišić comes across as an old school officer with a sense of duty and honor. His insights into the politics of the era prior to the outbreak of the First World War are indeed required reading for any scholar of the period.
Живот је дуга и тешка борба- тако почињу мемоари једног од најславнијих српских војвода- Живојина Мишића које велики број нас неће схватити у слободи и лагодностима које уживамо захваљујући Мишићу и њему сличнима. Његови мемоари причају нам сваком страницом о честитости, поштењу, храбрости и правичности по сваку цијену па и уз три дана затворске ћелије које је војвода Мишић више пута посјећивао за рад ових вриједности. Предавач на вишој војној академији, написао књигу из стратегије вриједну и данас.
Резолутан, храбар и скроман овај српски официр приказ је оних коријена на које требамо да се враћамо и читамо како би упознали прави карактер вриједног и поштеног нашег народа.
Прави приказ због којег су Срби историјски и велики народ иако нас често обмањују да смо мали и неважни! Одрицао се службе ради образа и поноса, продао своје војне униформе и често живио у биједи али српски народ, Србија је увијек била светиња. Да ли смо и како смо се одужили Живојину Мишићу, требамо размислити.
“Бићеш у мојим очима и у очима свих својих пријатеља најгори човек ако се будеш примио без ранга који си раније имао пошто си без икаквог разлога пензионисан. Трпи као што си и до сада трпео, а ја те уверавам да ће ускоро доћи твоје време- тако ми дословно реће овај честити човек.”
“Из свих мојих досадашњих службених искустава дошао сам до закључка да код великог броја наших официра, нарочито на већим положајима, недостаје довољно мушкости да по важнијим питањима кажу своје право мишљење у присуству старијих или претпостављених старешина. “
“Ко сме тај може, ко не зна за страх тај иде напред.”Слава му !
Imala sam osjećaj da slušam vlastitog djeda dok mi priča o svojim ratnim pohodima. Jednostavan i razumljiv stil pisanja jednog patriote i poštenog čovjeka. Šteta što knjiga nije dovršena jer da jeste, mislim da bi se tu, iz prve ruke, vidjela prava veličina vojvode MIšića. Nije džaba završio u vojnim knjigama na različitim kontinentima.
U ovoj knjizi nećete puno saznati o privatnom životu Živojina Mišića, ali o njegovom vojnom uspinjanju i uspjesima hoćete. Pored toga ove uspomene Živojina Mišića donose nam sliku i predstavu jednog vremena, kako se tada razmišljalo i radilo, a možemo kroz čitanje ove knjige i da stvorimo sliku kako se u to doba i živjelo. Početak knjige donosi opis života na selu, kako se tada živjelo na selu, kako se razmišljalo i kakva je uopšte seoski život bio tada. Mislim da ovaj dio iako je kratak odlično dočarava sliku tadašnjeg života i takođe daje odličan opis zašto su naši predci bili tako neustrašivi i hrabri. Nastavak knjige donosi nam vojni put Živojina Mišića. Njegovo školovanje, učešće u dva Srpsko-Turska rata, Srpsko-Bugarski rat i na kraju opet Srpsko-Turski rat i pripreme za Srpsko-Bugarski rat. Ostaje žal što nema uspomena iz Prvog Svijetskog rata. Kroz ove uspomene Živojina Mišića možemo da vidimo kakvi su to ratovi bili, kako se ratovalo, kakva su razmišljanja bila tada vodećih ljudi u Srbiji a takođe i uticaj stranih sila na te ratove. O privatnom Živojina Mišića nema mnogo samo jedan mali dio između ratova može da vam dočara kakav je bio njegov privatni život. Na kraju možda će vam se ova knjiga učiniti kao neka više vojna knjiga koja donosi opise bitaka ali mislim da je ona više od toga, mislim da donosi opis jednog vremena, jednog razmišljanja, hrabrosti i odanosti naroda za borbu za svoju slobodu, jednog zanimljivog pogleda na život i svijet. Mislim da i sam Živojin Mišić daje najbolji opis svega kada ga strani generali pitaju kako su u takvim vremenskim uslovima i po tako ne baš pristupačnim terenu srpski vojnici u "opancima" uspjeli da naprave takve uspjehe. Pročitajte njegov odgovor i mislim da će biti jasnije zašto smo danas u ovakvoj situaciji u kakvoj jesmo. Postavlja se samo pitanje a gdje se to izgubilo? Sve preporuke.
Odmah na početku čitanja sam bio pozitivno iznenadjen stilom, preciznošću i jasnoćom izražavanja. Takav pristup možda potiče od vojničkog obrazovanja i iskrene nepokolebljive pravdoljubivosti. Vrlo pitka knjiga koju preporučujem svakome ko želi da sazna kako je razmišljala jedna od najznačajnijih ličnosti srpske vojničke istorije, čak i novije srpske istorije uopšte.