"Kroz arabeske od leda na prozorskom staklu slutio se bezbojni duh novoga dana na koji, nažalost, još uvijek nismo imali odgovor. I u tom kratkom intermecu iznenada sam dobio potrebu da kažem nešto općenito i primjereno situaciji, procijenivši da se od mene možda takvo što i očekuje. Puno toga mi se zapravo rojilo u glavi, ali moja silna želja pretvorila se u samo još jednu u nizu obeshrabrenih replika. Svijet je tada još uvijek bio nekako mlad i vrckav i bilo ga je zapravo šteta prespavati."