Jure, alias Krt, nekadašnji bubnjar benda Crveni alarm, a sad već dugo uzoran državljanin, suprug i otac, s nostalgijom se sjeća zlatnih dana ljubljanske scene s početka osamdesetih godina, kad je buntovna generacija "djece socijalizma" straćila mladost uz hladne žene, mlako pivo i vruće ritmove panka. Oi! Oi! Oi!
Nakon Magne purge prvi klasik naše moderne stripovske literature. Zrelo za Kresnikovu nagradu. Zrelo za lektiru. -- Igor Vidmar
A beautiful, nostalgic examination of the past and of the way it haunts the present, forcing us to continually struggle with everything that is lost and gained in the process of growing older. There are passages in there that never fail to make me tear up. Definitely recommended.
Aging may make us all less cool than we (thought) we were as youths but, more importantly, living long enough to reminisce about our teenage tomfoolery is a gift.
Siguran sam da bi mi, da sam bio dio tog vremena i te scene, Crveni alarm bio odličan. U njemu se ipak prije svega osjeća nostalgična nota, iako se ne može reći da s njom pretjeruje. Ovako, kao netko tko je u to doba tek rođen, mogu samo pokušati povući paralele s mojim tinejdžerskim godinama no, iako neke sličnosti postoje, ne mogu se baš pronaći u ovoj Lavričevoj priči. U pitanju je simpatičan strip dobrog i dopadljivog crteža, koji ipak ima i neke, meni neuvjerljive, pomalo klišejizirane detalje te daje više-manje stereotipnu sliku mjesta i vremena (i prošlog i sadašnjeg).