What do you think?
Rate this book
Ničiji sinovi
472 pages, Hardcover
First published October 1, 2012
3 people are currently reading
50 people want to read
About the author
Ivana Šojat
74 books45 followersRođena u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam je godina živjela u Belgiji, gdje je završila studij francuskoga jezika. Godinu dana radi kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već šest godina aktivno se bavi književnim prevođenjem. Suradnik brojnih književnih revija. Napisala zbirku poezije na francuskome jeziku Saint Espoir koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) zbirku je proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine. Godinu dana pisala kolumnu u Magazinu osječkog Glasa Slavonije. Kolumne su kao eseji objavljene u knjizi I past će sve maske. Članica DHK.
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 10 of 10 reviews
January 10, 2013
Kada sam uzela ovaj roman u ruke, nisam očekivala da će me se dojmiti kao Unterstadt. Ali i ovaj put se IŠK dokazala kao vrhunska književnica. Zanimljivom naracijom, autorica nas uvodi u sve skrivene probleme jedne osječke obitelji. Alkoholizam, abortus, smrti i pokopi, samoubojstva, šutnja ... na koncu svega i sam rat kao uzrok svih drugih problema koji uvijek dolaze u valovima. Ivana Šojat-Kuči je ovim romanom uspjela opisati kompleksnosti međuljudskih odnosa (posebno između muža i žene). Romane IŠK najviše volim upravo zbog vjerodostojnosti onoga o čemu piše. Čitam o nečemu što znam da se događa oko mene, čitam o problemima koji postoje i s kojima se ljudi svakodnevno pokušavaju izboriti. A drugi razlog je upravo što se radnja odvija u Osijeku, likovi romana šetaju ulicama i trgovima kojima ja svakodnevno prolazim čime mi još više poručuje da se upravo drama nekog Marka i neke Sanja odvija možda upravo i mojoj zgradi.
March 14, 2013
Pridobila me I.Š. Kuči :) Iako joj je ovaj roman cijeli u teškoj temi, dosta često se prikazuje smrt. Sveukupno mi je roman za čistu 5-cu. Ima na momente oscilacija al najviše me zaokupirao lik Sanje i Marka i njihov brak i odnos. Lijep prikaz iz dana u dan koji pokazuje kako se brak u kojem je bilo ljubavi naočigled rasipa te kako krizne situacije, od smrti bližnjih do otkaza, razorno djeluju na ljubav. Samo mi je kraj bio malkice bezveze, zar je stvarno potrebno ''dići'' ruku na sebe pa da druga strana shvati da je ova druga strana nesretna?!? i tek tada je spremna otići svatko svojim putem bez puno halabuke?
August 23, 2013
Iako nisam udana žena, a rata se gotovo ni ne sjećam, IŠK je i u meni probudila empatiju za ljude koje do sada možda nisam razumjela, pa možda u svojoj glavi i osuđivala po principu "sami su si krivi, ne žele ostaviti prošlost iza sebe". Knjiga je emotivna i potpuno te proguta, iscrpi (ja možda nisam toliko cmizdrila, ali majku sam dva, tri dana zaredom, dok je čitala, pronalazila kako rida).
December 14, 2019
This is a novel about one family living their lives, approximately 10 to 15 years after croatian civil war ended.
Writing style is plain, description of land and people is not that long but makes the whole picture reader imagines. Atmosphere is dark, war and its consenquences are still mentioned a lot.
Reader is shown traditional croatian marriage where wife does all the work, and husband hangs out with his buddies in bars, drinking and reminiscing. Some chapters show Markos view and story from his side of view and way of thinking and others are Sanjas experiences and desires, life she wants and the one she lives.
Wife Sanja is left all alone, facing everyday difficulties all alone, trying to be good mom, wife and worker. But on the inside she is falling apart, more and more especially after she lost her baby having to go trough all that pain alone. Her desires are so well shown, I find them so easy to solve, but she isn't that strong person, at least from the start.
Marko is Sanjas husband, I called him "drinkaholic". He is living in past, reliving all that death he came across in the war. Trying to escape images in his head when drinking but not so successfully. He founds consolation in his buddies, leaving his family behind. Unaware of Sanjas needs and requests. Thinks woman always nagging about stuff. He was used always getting what he wants and he thinks he is giving all he can to his family.
Death is twisted with this plot a lot, that gives some dark aspect to all stories. In some chapters reader is trown back into the past, just to get a glimpse how it was before the war occured, and how it was while it lasted. Abortion, everyday struggle, death, suicide and marriage falling apart are main themes.
I liked this novel lets say 3.4 stars, but needed something cheerful after I read it.
Quotes
"Došli su moji iz razreda, razrednica je plakala, plakale su djevojčice iz razreda. Sigurno su između jecaja zamišljale kako bi njima bilo da pokapaju svoje očeve. Ljudi drukčije ne mogu. Sve mogu proživjeti samo, isključivo kroz sebe same. Drukčije ne ide."
"-Kad se napiješ, Marko, onaj pametni i dobri Marko kao da ode. Bude mu pun kufer svega, pa ode. I ostaneš prazan. U tebe se useli neki uličar: neko neobrazovano, podlo, lopovsko biće koje mi se ruga, koje mrzim i prezirem (...)
- Stvarno si blesava-rekao mi je. Onako ležerno, kao da nisam govorila o njemu.-Kako ti nije jasno da se svaki normalan muškarac povremeno mora opustiti!"
"Kad ti je dvadeset, nema straha, nema smrti. Samo srljaš, znaš."
"Najgore je, najteže čovjeka spasiti od njega samoga."
"Zapitala sam se kako bi bilo da odem, bi li Marko uopće primjetio da mene nema, bi li žalio. Neke ljude primjetimo tek kada odu."
"Nije važno kakav se rodiš, nego u što te pretvore."
"-Svi smo sami-htjela sam mu reći-Samo, ti imaš svoga Matiju i sebe, imao si i mene. Imao si.-Najgore je kada čovjek odustane, pomislila sam, kada mu više nije stalo hoćeš li ili nećeš doći, kada ćeš doći. Nije me više bilo briga."
"-Mi žene vas trpimo dok smo zaljubljene, prelazimo preko svega, sve gutamo, a onda...-Slegnula je ramenima te i sama dohvatila svoje pivo, ispila dug gutljaj i nastavila:-Onda skinemo glupe ružičaste naočale i ugledamo vas, vidimo vas konačno onakvima kakvi jeste, vidimo sebe, shvatimo da smo zbog vas odustale od svega."
"Nije mi bilo jasno zašto ljudi ne govore ono što misle, ne čine ono što žele. Bezbroj sam puta mamu htjela pitati kako može živjeti s tatom, kojeg je očigledno prezirala, je li to bilo to? Ili je to bilo gnušanje? Jednostavno izostanak ljubavi, one na koju se ljudi zavjetuju u crkvama, ljubavi koja prevladava i dobro i zlo, i zdravlje i bolest, neimaštinu, sve što u valovima dolazi i prolazi, naposlijetku prođe u krdima mršavih i debelih krava."
"S vremenom, nakon debilno dugog vremena shvatila sam da je svijet prepun brakova koje drži na okupu otužna isprika u liku djece ili strah od onoga što će svijet reći. -Bože, nekad imam osjećaj da se roditelji, da se svi mi osvećujemo djeci zato što smo zbog njih ostali s ljudima koje ne volimo."
"-Nesretnica, nema muža?-čula sam mamu i neke žene kako šapuću. Kao da prepričavaju sramotu, stide se tog stanja bez muža stare Slavice. Kao da je sramota biti sam. Kao da žena želi li biti poštena, mora imate muža i djecu. I šutjeti. Trpjeti. Uvijek u plimnim valovima."
"Na kraju krajeva, sve nas nekamo odvezu."
Writing style is plain, description of land and people is not that long but makes the whole picture reader imagines. Atmosphere is dark, war and its consenquences are still mentioned a lot.
Reader is shown traditional croatian marriage where wife does all the work, and husband hangs out with his buddies in bars, drinking and reminiscing. Some chapters show Markos view and story from his side of view and way of thinking and others are Sanjas experiences and desires, life she wants and the one she lives.
Wife Sanja is left all alone, facing everyday difficulties all alone, trying to be good mom, wife and worker. But on the inside she is falling apart, more and more especially after she lost her baby having to go trough all that pain alone. Her desires are so well shown, I find them so easy to solve, but she isn't that strong person, at least from the start.
Marko is Sanjas husband, I called him "drinkaholic". He is living in past, reliving all that death he came across in the war. Trying to escape images in his head when drinking but not so successfully. He founds consolation in his buddies, leaving his family behind. Unaware of Sanjas needs and requests. Thinks woman always nagging about stuff. He was used always getting what he wants and he thinks he is giving all he can to his family.
Death is twisted with this plot a lot, that gives some dark aspect to all stories. In some chapters reader is trown back into the past, just to get a glimpse how it was before the war occured, and how it was while it lasted. Abortion, everyday struggle, death, suicide and marriage falling apart are main themes.
I liked this novel lets say 3.4 stars, but needed something cheerful after I read it.
Quotes
"Došli su moji iz razreda, razrednica je plakala, plakale su djevojčice iz razreda. Sigurno su između jecaja zamišljale kako bi njima bilo da pokapaju svoje očeve. Ljudi drukčije ne mogu. Sve mogu proživjeti samo, isključivo kroz sebe same. Drukčije ne ide."
"-Kad se napiješ, Marko, onaj pametni i dobri Marko kao da ode. Bude mu pun kufer svega, pa ode. I ostaneš prazan. U tebe se useli neki uličar: neko neobrazovano, podlo, lopovsko biće koje mi se ruga, koje mrzim i prezirem (...)
- Stvarno si blesava-rekao mi je. Onako ležerno, kao da nisam govorila o njemu.-Kako ti nije jasno da se svaki normalan muškarac povremeno mora opustiti!"
"Kad ti je dvadeset, nema straha, nema smrti. Samo srljaš, znaš."
"Najgore je, najteže čovjeka spasiti od njega samoga."
"Zapitala sam se kako bi bilo da odem, bi li Marko uopće primjetio da mene nema, bi li žalio. Neke ljude primjetimo tek kada odu."
"Nije važno kakav se rodiš, nego u što te pretvore."
"-Svi smo sami-htjela sam mu reći-Samo, ti imaš svoga Matiju i sebe, imao si i mene. Imao si.-Najgore je kada čovjek odustane, pomislila sam, kada mu više nije stalo hoćeš li ili nećeš doći, kada ćeš doći. Nije me više bilo briga."
"-Mi žene vas trpimo dok smo zaljubljene, prelazimo preko svega, sve gutamo, a onda...-Slegnula je ramenima te i sama dohvatila svoje pivo, ispila dug gutljaj i nastavila:-Onda skinemo glupe ružičaste naočale i ugledamo vas, vidimo vas konačno onakvima kakvi jeste, vidimo sebe, shvatimo da smo zbog vas odustale od svega."
"Nije mi bilo jasno zašto ljudi ne govore ono što misle, ne čine ono što žele. Bezbroj sam puta mamu htjela pitati kako može živjeti s tatom, kojeg je očigledno prezirala, je li to bilo to? Ili je to bilo gnušanje? Jednostavno izostanak ljubavi, one na koju se ljudi zavjetuju u crkvama, ljubavi koja prevladava i dobro i zlo, i zdravlje i bolest, neimaštinu, sve što u valovima dolazi i prolazi, naposlijetku prođe u krdima mršavih i debelih krava."
"S vremenom, nakon debilno dugog vremena shvatila sam da je svijet prepun brakova koje drži na okupu otužna isprika u liku djece ili strah od onoga što će svijet reći. -Bože, nekad imam osjećaj da se roditelji, da se svi mi osvećujemo djeci zato što smo zbog njih ostali s ljudima koje ne volimo."
"-Nesretnica, nema muža?-čula sam mamu i neke žene kako šapuću. Kao da prepričavaju sramotu, stide se tog stanja bez muža stare Slavice. Kao da je sramota biti sam. Kao da žena želi li biti poštena, mora imate muža i djecu. I šutjeti. Trpjeti. Uvijek u plimnim valovima."
"Na kraju krajeva, sve nas nekamo odvezu."
January 8, 2018
"Nije važno kakav se rodiš,nego u što te pretvore." ❤
August 31, 2016
Poznajete li one ljude koji vam se čine sretno, nasmijano, uhodano, ma pravi par…a onda odnekud, iz vedra neba…kiša, munje, raspad, razvod? Što mi zapravo znamo o ljudima i njihovim životima nakon što zatvore kućna vrata? “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”, zapisao je Tolstoj…a stvarni je život često najbolje izvedena tragedija te rečenice. Patimo u tišini, prelamamo se, ignoriramo i potiskujemo…taložimo riječi i emocije. Strah i sram!!! „Ničiji sinovi“ lokalna je, ali i univerzalna priča o raspadu jedne ljubavi i braka…pisana u dinamičnom dvoglasju…iz obje perspektive…Sanja i Marko…opterećeni traumama prošlosti i izazovima budućnosti: ma znate ih, tu su kraj vas…možda vrlo, vrlo blizu….! Sad vam sve ovo zvuči mračno i depresivno…međutim, ovo nije roman tuge…ovo je roman katarze, pročišćenja.
June 23, 2014
Ovo je zapravo prilično dobra knjiga, jedino je šteta što je glavni muški lik alkoholičar, jer bi bilo zanimljivije čitati o ljubavi koja se raspada i nestaje bez tako jasnog i snažnog razloga.
Moram dodati i to da se Markovo zanimanje baš i ne uklapa u njegov karakter; znam da je IŠK pjevala u opernom zboru i dobro je ubacila epizode sa proba (kakve se obične stvari događaju na mjestu gdje se proizvodi nekakva umjetnost, barem je takva opća percepcija) - ali ne vidim Marka na takvom poslu, taj dio mi djeluje totalno nakalemljeno.
Opis Sanjine obitelji, zato, čista petica.
Moram dodati i to da se Markovo zanimanje baš i ne uklapa u njegov karakter; znam da je IŠK pjevala u opernom zboru i dobro je ubacila epizode sa proba (kakve se obične stvari događaju na mjestu gdje se proizvodi nekakva umjetnost, barem je takva opća percepcija) - ali ne vidim Marka na takvom poslu, taj dio mi djeluje totalno nakalemljeno.
Opis Sanjine obitelji, zato, čista petica.
February 7, 2017
Odlična, doslovce je u komadu "ispljunula" priču čiji teren očito dobro poznaje. Prekrasno je pisana, "slavonskim jezikom" bez umotavanja u književni. Drži te do samog kraja širom otvorenih očiju
January 1, 2017
Mračna strana braka, neugodne ljudske osobine, prizemljenost i ograničenost čovjeka, stalni šumovi u komunikaciji, zatvorenost u vlastite svjetove naspram silne potrebe za ljubavlju, razumijevanjem, toplinom. Jaz generacija, nerazumijevanje roditelja spram djece, netrpeljivost djece spram roditelja, traženje spasa u poslu.
Sve to i još mnogo naših svakodnevnih istina iznosi Ivana Šojat Kuči u ovoj fascinantnoj knjizi. Svatko od nas može se pronaći u tim recima.
Sve to i još mnogo naših svakodnevnih istina iznosi Ivana Šojat Kuči u ovoj fascinantnoj knjizi. Svatko od nas može se pronaći u tim recima.
February 12, 2015
Nakon obiteljskih (ne)odnosa u "Unterstadtu", bračni (ne)odnosi u "Ničijim sinovima". Kad bi tako poznatu krilaticu/način ponašanja "O tome se ne priča" zamijenili ili (pokušali zamijeniti) s "O svemu se priča" život bi bio ljepši, a svijet/obitelj/zajednica ugodnije mjesto za život.
Displaying 1 - 10 of 10 reviews