Primamljivostima potrošačkog načina života teško je odoleti. U supermarketu je svako od nas, kaže Erih From, kralj-kupac za čijom pažnjom vape na stotine proizvoda. Između rutiniranog, monotonog rada od čije smo svrhe potpuno odvojeni, i potrošačkog raja koji nam se nameće na sve načine, koliko smo sposobni da prepoznamo svoje suštinske želje i životni smisao koji bismo voleli da ostvarimo? U Umeću življenja From je naznačio neke osnovne načine na koje je moguće dovoljno razbuditi sopstvenu svest da bismo se trgli iz „velike obmane“ ostvarili sve one mogućnosti za razvoj i sreću kojima smo obdareni na rođenju.
Erich Fromm, Ph.D. (Sociology, University of Heidelberg, 1922) was a German-American social psychologist, psychoanalyst, sociologist, humanistic philosopher, and democratic socialist. He was a German Jew who fled the Nazi regime and settled in the United States. He was one of the founders of The William Alanson White Institute of Psychiatry, Psychoanalysis and Psychology in New York City and was associated with the Frankfurt School of critical theory.
Fromm explored the interaction between psychology and society, and held various professorships in psychology in the U.S. and Mexico in the mid-20th century.
Fromm's theory is a rather unique blend of Freud and Marx. Freud, of course, emphasized the unconscious, biological drives, repression, and so on. In other words, Freud postulated that our characters were determined by biology. Marx, on the other hand, saw people as determined by their society, and most especially by their economic systems.
”Onaj ko nije u potpunosti otuđen,ko je ostao prijemčiv i sposoban da osjeća,ko nije izgubio osjećaj za dostojanstvo,ko još nije ”na prodaju”, ko još može da pati zbog patnji drugih, ko još nije u potpunosti usvojio imanje kao način postojanja - ukratko, ličnost koja je ostala ličnost , a nije postala stvar - ne može da se u današnjem društvu ne osjeća usamljeno, nemoćno, izdvojeno, da ne sumnja u sebe i vlastita uvjerenja, ako ne i u mentalno zdravlje, da ne pati čak i ako doživljava trenutke radosti i jasnoće kakvih nema u životu njegovih ”normalnih” suvremenika ”.
”Ali je krajnje nužno da se kaže nešto o negativnoj strani kulta individualnosti i o njegovoj povezanosti s psihologijom. Jedan razlog ovog kulta je očigledan: što individualnost više iščezava u stvarnosti, to se više uzdiže na riječima. Suvremena psihologija potiče i zadovoljava ovo zanimanje za ”individualnost”. Ljudi misle o svojim ”problemima”, pričaju i o najsitnijim pojedinostima iz povijesti svog djetinjstva, ali je to što govore često samo uljepšani trač o sebi i o drugima, uz upotrebu psiholoških pojmova i koncepata umjesto manje prefinjenog, staromodnog jezika tračarenja. Osim što podržava ovaj privid ”individualnosti pomoću trivijalnih razlika”, suvremena psihologija ima još važniju ulogu; učeći ljude kako bi trebalo kako reagirati na različiti poticaje,psiholozi postaju važno oruđe za manipulaciju drugima i sobom. Biherviorizam je stvorio čitavu nauku koja podučava umijeću manipuliranja. Mnoge poslovne firme postavljaju testiranje osobnosti kao uvjet svojim budućim zaposlenima. ” ”Umijeće čitanja i pisanja je još jedan primjer iskrivljene procjene umnih aktivnosti civiliziranog čovjeka. Suvremeni čovjek vjeruje da je ovladavanje ovim umijećem neosporan znak napretka. Uloženi su najveći napori da se iskorijeni nepismenost, gotovo kao da je ona znak nekakvog mentalnog poremećaja; napredak nacije mjeren je - osim brojem automobila -procentom ljudi koji umiju čitati i pisati. Ovakvi vrijednosni sudovi zanemaruju činjenicu da narodi kod kojih je čitanje i pisanje monopol malobrojnih krugova svećenika ili učenjaka imaju izvanredno pamćenje. Modernom čovjeku je teško shvatljivo da su čitave književnosti - Vede, budistički tekstovi, knjige Starog zavjeta, kasnije židovsko usmeno predanje - stotinama godina vjerno prenošene s koljena na koljeno prije nego su zapisane. ja sam zapazio upravo suprotno: ljudi koji moža i ume čitati i pisati, ali se ovim znanjem rijetko služe - na primjer meksički seljaci - imaju odlično pamćenje, jer ništa ne zapisuju.” ”Za suvremenog čovjeka se tako može reći da živi u simbiotskom odnosu sa svetom mašinom. Moćan je - ili izgleda da je moćan - utoliko što je dio njih. Bez njih, kad se sam služi samo onim čime raspolaže, bespomoćan je kao malo dijete. ” ”Prema legendi, Prometej je donio čovjeku vatru da bi ga oslobodio vladavine prirode. U toj točki svoje povijesti čovjek je postao rob te iste vatre koja je trebalo da ga oslobosi. Danas je, pod maskom diva, čovjek postao slabašno, bespomoćno biće zavisno od mašina koje je sam stvorio, a otud i od vođa koje mu garantiraju valjano funkcioniranje društva koje proizvodi mašine, zavisan od uspješnog odvijanja biznisa, na smrt preplašen da će izgubiti svaku potporu, da će biti ”čovjek bez čina i zvanja”, i od samog bivanja, od izazova pred koji bi ga stavilo pitanje ”ko sam ja”?” ”Ako pretpostaviš čovjeka kao čovjeka, a njegov odnos prema svijetu kao ljudski odnos, ljubav možeš zamijeniti samo za ljubav, povjerenje za povjerenje itd. Ako želiš uživati u umjetnosti, moraš biti umjetnički obrazovan čovjek itd. Svaki od tvojih odnosa prema čovjeku - i prema prirodi - mora biti određeno izražavanje tvog zbiljskog individualnog života koji odgovara predmetu tvoje volje.”
Bilo je zaista čudno iskustvo čitati ovu knjigu. Od propagande budizma do kritike industrijalnog društva a la Marks, od metoda i tehnika meditacije i samoanalize do neke kratke analize Frojdovih misli. Želim da napomenem da mi se konkretno svideo njegov pristup pisanju, ova knjiga je maltene mentorsko pismo studentu, kao i gradacijsko prikazivanje unutrašnjeg oslobađanja u vidu poglavlja "Biti budan", "Biti svestan", "Usredsrediti se". Bilo je zaista čudno čitajući o tome kako čulno da opažaš sebe i okolinu bivajući da se to znanje "podrazumeva". Ali baš zato što je tako čudna knjiga koju želiš da ispratiš, mogu da se nauče neke stvari, pa čak iako si iskusan u "bivanju", podseća te na stvari koje se vrlo lako zaboravljaju i pomoglo mi je u tome da promenim perspektivu i jednostavno više obratim pažnju na sebe kao i na okolinu. Neki mogu da se ne slože sa Fromovim mislima i to je u redu, ali svakako ga treba isprobati kao što sam ja uradila i ispostavilo se da mi, od svih psihologa koje sam upoznala napismeno ili teorijski, on najviše leži i, time, najviše i pomaže. Jedina zamerka koja je minorna jeste u nekim određenim njegovim tezama u vezi potrošačkog društva koje nisu preživele test vremena, ali to mu se može, naravno, "oprostiti", pošto je knjiga pisana u 70-im godinama i tehnologija koja se razvijala od tada je na mnogo načina promenilo viđenje potrošačkog društva.
I nakon stranica “popular science” literature i valjda neke potrage za odgovorima na izazove modernog doba, misleći o istima kao jedinstvenim i posebnim - naiđeš na ovih 100tinjak stranica univerzalnih i sve vremenskih razmišljanja o svrsi postojanja iz pera evropske elite filozofije i humanizma sredine 20tog vijeka. Pisano iz perspektive sopstvenog iskustva, otvoreno i često veoma praktično djelo o pitanjima bivanja, samoanalize kao putu do osvješćivanja, svojini i potrošačkom bivstvovanju kao lažnoj svrsi i prepreci na putu do prave svrhe i mira koji ona donosi pojedincu i time ustvari cijelom društvu.
The Art of Living is a small book that talks about life between having and being: it is a collection of writings, interviews and teachings from the last few years before the author, Erich Fromm died.
240 pages thick, like translation books in general which are quite "heavy" for the brain to digest, this book also contains terms that we often hear or hear every day, but do not really understand in depth the meaning they adhere to: "like having, being , productivity or activity and others.
“With all its comforts and conveniences, modernity which is fully supported by capitalism never stops seducing people to live in accumulating possessions. Erich Fromm called it a "have" oriented way of life. False beliefs arise: "I am what I have, I am what I have, I am my job, I am my social status, I am my thoughts, and so on." A person's identity and self-awareness lie in something outside of him. The result is truly heartbreaking: alienated, cut off from the Source, not connected to oneself and others based on sincerity.”
In the first paragraph of the synopsis of this book, it clearly shows that modernity is moving forward under the shadow of capitalism. Thus, modern human behavior is generally material oriented, social recognition, even worse is being an intellectual criminal – modern life operates on that terrible destiny!
Jako zanimljiv deo ove knjige je i onaj kada se pisac osvrće na samoanalizu, prethodno nas upozoravajući na njenu težinu.
Daje nam i pet metoda samoanalize koje zahtevaju da smo prethodno morali naučiti biti mirni, usredsrediti se i osvestiti.
Iz ove sam knjige izvukla mnogo korisnog , a sa vama delim i par rečenica koje su ostavile naročit utisak na mene.
Jačina čovekovog položaja u svetu zavisi od stepena primerenosti njegovog opažanja stvarnosti. Utoliko ukoliko je primerenije on je više u stanju da stoji na vlastitim nogama i da pronađe centar u samom sebi.
Nestrpljivost je često ishod namere da se nešto uradi silom.
Čovek će radije poslušati one koje mu navodno žele dobro nego priznati sebi da sluša iz straha i nemoći.
Bez truda i volje da se iskuse bol i teskoba niko ne može da raste niti zapravo da postigne nešto postizanja vredno.
Krajnji cilj imanja je imati sebe. Imam sebe znači ispunjen sam sobom. Ja sam ono što imam i imam ono što sam.
Le ena zadeva se mi je zdela pomembna iz te knjige. Načelo, da naj bi bil cilj življenja premagati pohlep, sovraštvo in nevednost.
Vse drugo je precej poenostavljeno po eni strani iz nekih strokovnih razlag. Zato deluje neprepričljivo sploh, ker so v precejšnji meri uporabljeni tipični stereotipi.
Längenmäßig ein Witz. Nahezu jeder Blog-Artikel ist länger. Inhaltlich durchaus interessant, ist Erich Fromm doch eine bewegende Persönlichkeit. Durch die Kürze ist ein Tiefgang allerdings nicht möglich. 3 Gedanken und schon ist das Buch vorbei
Wenn es so einfach wäre „zu leben“, würden wir keine Fehler machen. Das Buch geht der Frage auf den Grund „wie man richtig lebt“. Natürlich rein philosophisch.
Terkesan untuk hidup lebih produktif dari pada konsumtif. Kreatif dari pada sibuk atau pasif. Banyak kata-kata yang mereferensikan bahasa seperti bahasa Ibrani.