Prvi deo trilogije: Astal tiš, riba friš - "Život pesnika" ima podnaslov: Political nigredo.
Knjiga je napisana u formi ja-naracije. U stilu fragmentarne lične ispovesti, Slobodan Tišma ispisuje portret umetnika u mladosti, garniran razmišljanjima o svetu, umetnosti i životu. Autor dodatno pojačava prepoznatljivu poziciju ja-naratora kao "slabog subjekta" karakterišući ga kao političkog 'nigreda', dakle člana političke zajednice na najnižem stupnju društvene relevancije. Takva pozicija pogoduje uspostavljanju psihološki oslobađajuće ravnoteže, navodeći Tišmu da povremeno bude nemilosrdan prema drugim protagonistima knjige, inače svojim savremenicima.
Slobodan Tišma je odrastao u Vojvodini. Književnost studirao u Novom Sadu i Beogradu. U mladosti se bavio konceptualnom umetnošću i rok muzikom.
Bio je urednik u Indexu, Poljima i na Tribini mladih. Kao dugogodišnji saradnik sarađivao je na Novosadskoj televiziji, u emisijama Kulturni magazin, Videopis i Sazvežđe knjiga.
1977. objavljuje svoj pesnički "masterpiece" u Letopisu Matice Srpske pod naslovom "Vrt kao to" i privremeno napušta književnost.
Krajem sedamdesetih intenzivno se upušta u rokenrol i osniva grupu "La strada". Početkom osamdesetih je pevač u grupi "Luna" koja se prilikom izdavanja debitantskog albuma "Ogledalo lune", nažalost, raspada. Sa obnovljenom "La stradom" izdaje istoimeni album 1986. godine. Kada se 1989. godine i "La strada" konačno rasformirala, Tišma se povlači iz javnosti.
Svoju prvu pravu knjigu objavljuje krajem pete decenije života. Iz štampe izlaze zbirke poezije Marinizmi (1995), Vrt kao to (1997), kao i Urvidek (2005), zbirka priča za koju dobija Nagradu Stevan Sremac. U književnim časopisima povremeno objavljuje dnevničke zapise pod nazivom "Blues diary."
Godine 2009. za izdavačku kuću Laguna objavljuje roman "Quattro stagioni", za koji 2010. dobija Nagradu Biljana Jovanović.
Godine 2011. objavljuje roman "Bernardijeva soba" (izdavač Kulturni centar Novog Sada), za koji dobija Ninovu nagradu 2012. godine.
Godine 2014. objavljuje zbirku intervjua i novinskih napisa "Velike misli malog Tišme "(izdavač GNB Žarko Zrenjanin).
Svi mi imamo fascinaciju umetnicima čija su nas dela dodirnula, obeležila. Tako je i sa mnom i Tišmom - Lunin album Nestvarne stvari su za mene i dalje jedna od najboljih ploča svih vremena, koja me nadahnjuje kroz život.
I onda dobiti priliku da se upoznamo bliže, kroz njegove lične zabeleške, kroz događaje i uvid u njegovo lično promišljanje istih i mnogo čega više. Poznat mi je njegov low profile pristup, sakrivanje iza negiranja, čak i poništavanja ega - spreman sam za to.
I početak je sjajan. Lična istorija, porodica, Novi Sad, Beograd, davno vreme i odrastanje, postajanje onoga što je sada, kroz više likova, susreta, pa čak i iskliznuća ličnosti. Pomeranje granica, otimanje smisla iz haosa.
Na žalost, nastavlja se prevelikim posipanjem pepela po sebi. Predstavljanjem jedne ličnosti koju ne mogu da prihvatim sa odobravanjem, makar bila i lažna. Da li je to provokacija? Ličilo bi na Tišmu...
U svakom slučaju, u kontekstu ove knjige prilično mi nije prijalo. I ako to znači da sam pao na testu, prihvatam. Ipak, nadam se da je pravi Tišma iza još jedne zavese.