ESEJI

by Miloš Crnjanski

O našoj književnosti
O stranim piscima
Pozorište
O slikarima
Zapisi

Paperback

First published December 1, 2013

About the author

Miloš Crnjanski (in Serbian Cyrillic: Милош Црњански, pronounced [mîlɔʃ t͡srɲǎnskiː]) was a poet of the expressionist wing of Serbian modernism, author, and a diplomat. He initially wrote poetry but later turned to prose fiction and drama, as well. He wrote about his disillusionment, the futility of war and the destruction of his country.

Crnjanski was born in Csongrád, present day Hungary in 1893. His father was a municipal notary. The family moved to Temesvár (now Timisoara in Romania), where he grew up in a Serbian environment, favouring Serbian nationalism. After high school, he studied in Rijeka and then Vienna. After the assassination of Franz Ferdinand, he was persecuted like other Serbs and then drafted into the army to fight the Russians. He was wounded in 1915, spending time in a hospital in Vienna. He was later sent back to the Italian front. He then studied art history and philosophy in Vienna and graduated from the University of Belgrade, where he had edited the student newspaper. He later worked as a teacher, a newspaper editor and an embassy press attaché in Berlin and then in the Yugoslav Embassy in Rome. He also worked as reporter in Spain during the Spanish Civil War. In World War II, he escaped to London, where he remained after the war, becoming a British citizen. He worked in Hatchards, the bookshop, while his wife sewed dolls dresses for Harrods. He returned to Belgrade, Serbia in 1965, where he died in 1977.

Reviews

[Nikola Jankovic · Rating 3 out of 5]

37 izabranih eseja Crnjanskog iz 1920-ih, o domaćoj i stranoj književnosti, slikarstvu i pozorištu. Većina ih je kratkih, verovatno namenjenih da izađu u nekom glasilu, ali "Shakespeareovi soneti" i "Tajna Albrechta Durera" su predugi, prave studije, koje je slobodno mogao izdati i kao posebne knjige.

Tekstovi o našim autorima su ipak najbolji (naterao me da prvi put u odraslom životu tražim Zmaja). Eseje o stranim piscima sam nekako poredio sa Nabokovljevim esejima o Tolstoju koju paralelno čitam, i Nabokov je bolji. "Salamba", ipak, o tom Floberovom romanu na temu Kartagine, je odličan tekst. Nisam čuo za taj roman, a sad mi se čini da ga moram negde naći. O pozorištu govori sa stanovišta predstava kakve su se igrale u njegovo vreme, a tih tekstova je 10.

Sve u svemu, dosta solidno, ali što se mene tiče, da se uzme i probere.

[Srdjan · Rating 4 out of 5]

Skoro da nema teme u ovoj knjizi koja me iskreno interesuje ili o kojoj dovoljno znam da je mogu kvalifikovano apsorbovati. OK, zanimljivo je bilo naučiti ponešto o književnom životu u Zagrebu i Beogradu krajem Prvog svjetskog rata i u godinama poslije njega, čitati o mladom Andriću, ili o starom Bori Stankoviću i Šantiću, ali većina toga o čemu Crnjanski ovdje piše je sasvim izvan mog polja interesovanja.

Međutim, sve to nije važno. Nisam ovu knjigu uzeo zbog Ive Vojnovića ili Njegoša. Uzeo sam je zbog Crnjanskog. Uželio sam se njegovog jezika, poetičnog, lirskog, prijatno arhaičnog, njegovog temperamenta, melanholije i patriotizma koji uvijek djeluje pomalo razočarano. I tog stila koji skoro da ne varira od poezije preko proze do eseja, novinskih tekstova.

Izbor je rađen 1966. g, za ono Prosvetino izdanje Sabranih dela, nedugo poslije povratka Crnjanskog iz Londona i sigurno je da je kompromisa (cenzure?) bilo i kod izbora i kod pripreme zbirke. Pominju se neznatna skraćenja, a ne znamo ni gdje su eseji prvi put objavljeni. Većina ih je iz dvadesetih godina. Tridesete su doba njegovog entuzijazma za Musolinija, pa i Hitlera. Svakako žestokog antikomunizma.

Ali, kao što rekoh, ogladnio sam za jezikom Crnjanskijevim, nisu mi bile teme važne. A pročitao sam studiju na skoro 50 strana o slikarstvu Albrehta Direra. Naši slikari kao Dobrović i Bijelić još me interesuju, ali Direr će za mene ostati samo ime. A studiju na 50 strana sam pročitao, zbog lirske sintakse, zbog melanholije...

[Штрумпфета (Štrumpfeta) · Rating 4 out of 5]

Laza Kostić - Njegov život, Njegova dela;
Ivo Andrić -Ex Ponto;
Ritmovi Todora Manojlovića;
Otkrovenje Rastka Petrovića;
Marko Ristić - Od sreće i od sna;
Objašnjenje Sumatre;
Stogodišnjica Jakova Ignjatovića;
Slika Alekse Šantića;
Zapisi đenerala Piščevića;
Jovan Skerlić;
Razmišljanja o Njegošu;
Na grobu Đure Daničića;
Knez Ivo Vojnović;
Zmaj kao pesnik života;
Biserni stihovi o Veneciji;