Knjiga „On” osobno je svjedočanstvo Mateja Lovrića o susretu s Bogom i čudesnim događajima oko nas. Podijeljena u tri dijela, knjiga donosi istinite priče o Božjim darovima napisane rukom čovjeka koji živi evanđelje danas.
U prvom dijelu knjige Matej svjedoči kako mu je Božja providnost spasila život. Nakon tog događaja Matej se potpuno otvorio Bogu. Počeo je pronalaziti Božje znakove u svakodnevici, pogotovo u svom poslu u zajednici Arka u Zagrebu, koja okuplja osobe sa i bez intelektualnih teškoća. Autor prepričava dirljive priče s Arkinih putovanja, piše o velikim osobama koje je u njoj upoznao i dijeli s nama životne lekcije koje je od njih naučio. Najveći dio ove knjige posvećen je ljudima. Preko susreta s grešnicima, siromasima, prostitutkama, odbačenima, ljudima s margina društva, Matej nas podsjeća kako je Bog uvijek prisutan – u nama, u našem radu, u susretu s drugima.
Ova jedinstvena knjiga pokazuje nam da su čuda moguća i danas, i to u svakome od nas. Svakom će čitatelju donijeti posebno duhovno iskustvo kojem će se uvijek iznova vraćati.
Ova je knjiga škrinja s blagom. Onim nekvarljivim, vječnim blagom. Svaka od priča u njoj, istinito je svjedočanstvo o poznavanju Krista. Njega kojeg autor susreće i prepoznaje u bližnjima, ili sasvim nepoznatim osobama. Da mi je bar malo te spoznaje da je On u osobi do mene. Da je On, Sin Božji u siromahu koji treba kruha, u žalosnom koji treba zagrljaj, u odbačenom koji treba prihvaćanje i ljubav. Ova je knjiga jedna od onih koje te rasplaču i nasmiju, rastave i sastave. Oblikuju i mijenjaju.
(tijekom održavanja sajma Arke) " Imao sam potrebu postaviti voditeljici jedno pitanje: - Koji je za tebe smisao svega ovoga? Odgovorila mi je: - Sjaj u očima onima koji si ovakve stvari ne mogu priuštiti. Postati njihovim prijateljem, to je evanđelje. "
Kao i za velik broj "jakih" knjiga u mojem životu, i ova je došla do mene mimo mene - kao poklon koji me na prvu nije oduševio, no koji sam odlučila pročitati za ljubav darivatelja. I ostala paf...
Jednom sam u molitvi Bogu bila rekla: "E, vidiš. Nema Ti više Ilije. Nema više proroka starog kova. Gdje ćeš naći tolike vjere danas? Ja je nemam..."
E, pa, Matej Lovrić dokazuje da sam bila u krivu. Još ima ljudi voljnih baciti se u naručje Božje Providnosti, zakoračiti naslijepo i svjedočiti o čudima u svojim i obližnjim životima. Aleluja!
Ali, čak i kad takvih ljudi ne bi bilo, Božji odgovor na moju primjedbu tada bio je: "Da, u pravu si. Ti nisi Ilija... Ali Ja sam još uvijek onaj isti Bog."
Možete li zamisliti da živite životom u kojem svakoj osobi koju susretnete prilazite bez ijedne predrasude? U kojem u svakoj osobi vidite prijatelja, a ne prijetnju? U kojem svakoj osobi pružate ruku jer znate da je to dobro, a ne jer očekujete nešto zauzvrat?
Možete li zamisliti da živite životom u kojem su najobičniji, najsvakodnevniji događaji - kao što je pružanje kruha drugoj osobi za stolom - prilika za otkriće onog što je veće od svih nas?
Možete li zamisliti da živite životom u kojoj jedno obično, ali iskreno "Kako ste?" otvara vrata najvećem dobru?
Matej Lovrić živi takvim životom, a u knjizi "On" svima nam pokazuje kako da i mi sami živimo takvim životom.
Ipak, nemojte misliti da je ova knjiga moralni putokaz, jer nije. Njen cilj nije posramiti onoga tko okreće glavu kad vidi prosjaka na ulici. Nije joj cilj posramiti čak ni onoga tko misli da su osobe s intelektualnim teškoćama evolucijski zaostatak, iako su glavni likovi štićenici zajednice Arka. Nije joj cilj, u svijetu koji nikada ne može zadovoljiti svoje apetite, nametati zahvalnost i skromnost kao ideale.
Cilj joj je pokazati da taj, drugačiji svijet jednostavno postoji. Da ljudi jesu dobri, da u svijetu postoji ljepota i da, ako samo malo obratimo pažnju na one koje društvo ostavlja na marginama, u toj ljepoti i dobroti možemo ponekad i rasti.