What do you think?
Rate this book
Kalendar mog detinjstva - drugi deo
Drugi deo romana Kalendar mog detinjstva.
Podeljen na šest glava kao šest meseci, glavni junak prolazi kroz uspomene na slavlja i putovanja, porodicu i prijatelje, gledajući očima dečaka.
"Ostala je knjiga s nekoliko nedopisanih strana... Reč je o drugom delu knjige "Kalendar mog detinjstva". Ne smemo zaboraviti da puno toga može da se pročita i između redova. U završnoj rečenici koja je ostala bez tačke markesovski čitamo da je večiti dečak time hteo reći da se materijal detinjstva nikada ne troši, tačnije, da se priče o detinjstvu nikada ne završavaju.
Podeljen na šest glava kao šest meseci, glavni junak prolazi kroz uspomene na slavlja i putovanja, porodicu i prijatelje, gledajući očima dečaka.
"Ostala je knjiga s nekoliko nedopisanih strana... Reč je o drugom delu knjige "Kalendar mog detinjstva". Ne smemo zaboraviti da puno toga može da se pročita i između redova. U završnoj rečenici koja je ostala bez tačke markesovski čitamo da je večiti dečak time hteo reći da se materijal detinjstva nikada ne troši, tačnije, da se priče o detinjstvu nikada ne završavaju.
210 pages, Hardcover
Published May 1, 2023
10 people are currently reading
59 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
June 20, 2023
Balaševića se voli ili ne voli. Ovisno gledate li njegov skoro vanzemaljski talent da u stihovima ispriča priču, pošalje poruku i probudi najdublje emocije, ili ovozemaljske osobine u kojima je oštro štitio svoja autorska prava ili branio stavove s kojima se niste slagali. Ovisno o tome jeste li zadivljeni što netko ima taj pjesnički dar ili ste ljubomorni što ih nemaju vaši idoli. Ne znam skoro nikoga tko je indiferentan prema prerano preminulom vojvođanskom kantautoru, zabavljaču, stand up komičaru, pjesniku i piscu.
Nažalost, nisam prisustvovao ni jednoj monodrami 'Kalendar mog detinjstva' koju je izvodio još od 2014., ali sam zato pročitao oba dijela istoimene knjige. Nedavno, posthumno objavljen 'Kalendar mog djetinjstva - II. deo' upotpunjava autobiografiju dječaka u 'jednocifrenoj dobi', u žanru 'kalendar-roman', kako ga je sam nazvao. Đole je u nekim intervjuima rekao da je knjiga daleko od njegove biografije, što je donekle i objašnjenje 'tajne prisjećanja' svih detalja odrastanja iako je čovjeku koji može zapamtiti sve one tekstove pjesama napamet teško dovesti pod sumnju sposobnost pamćenja. Kao pravi pisac, pošteno je priznao da je sjećanja dogradio maštom i izmišljenim likovima. Nevjerojatnom uvjerljivošću, dakako.
Potencirajući isključivo dobre stvari i pozitivan pogled, Đole je napisao 'bijelu knjigu odrastanja pedesetih', pa sam čak i ja, deset godina mlađi, uspio prepoznati mnoge događaje i stil života koji se s tih 50-ih prenio na idućih par desetljeća. Opuštenost, bezbrižnost, šale i puno ljubavi šire se svakom stranicom. Bez obzira na to što u jednoj od epizoda kaže da je najlakše pričati ono što nitko ne može potvrditi, a danas, nažalost, više ni on, vjerujem da još ima veliki broj čitatelja 60+ koji će se rado prisjetiti brojnih scena i stereotipa iz tog doba. Dočeka raznih praznika, putovanja vlakom na izlete, obaveznog posjeta Postojnskoj jami, nošenja hrane na ljetovanja, druženja s rodbinom raznog tipa, slušanja prvih tranzistora, kupovine prvih televizora i načina kojima se svjedočilo raznim događajima poput osnivanja Pokreta nesvrstanih. U svemu tome, Đole standupovski često upadicama uspoređuje tadašnje i današnje klince.
Čini mi se da je ovo neprevodivo djelo jer bi svaki prevoditelj morao tako vješto upotrebljavati riječi da bi mu bilo pametnije napisati novu knjigu. Tiskana je crno-bijelim slovima, ali zagonetno ima bezgranično boja, mirisa i okusa koliko nemaju ni najpoznatije parfumerije. Istina, u lirskim opisima, poredbama i metaforama se Balašević toliko zanio i odlutao da sam poželio preskočiti odlomak, ali samo jer sam bio u niskom startu čekanja njegova novog catcha, štosa, memea koje će izgovoriti KT Isidor, Deja Šapurika ili Deda Lazar. Imam dojam da mu se taj 'prazan hod' više događao u drugom, nego u prvom dijelu, te da bi ih i on sam, možebitno, skratio (prvi dio ima 170, a drugi 210 stranica) da je imao priliku.
Već nakon čitanja prvog dijela, prije par godina, sam pokušao pronaći intervju u kojem bih shvatio čemu taj potez s postavljanjem iritirajućih upitnika umjesto redovnih interpunkcijskih znakova bilo gdje i bilo kad, no nisam našao odgovor. Tada su me ti upitnici dekoncentrirali, a danas, čitajući drugi dio, sam se već navikao i jednostavno ih ignorirao.
KMD je pun rečenica koje duhovito odražavaju životne mudrosti i koje mogu stajati samostalno na Instagramu, Faceu ili suvenirima poput šalica ili majica. Poneke su baš onako - grunfovske, vrijedne pamćenja. Ne sumnjam da će Balbelo, tvrtka koju su Balaševićevi zajedno napravili još za Đoletovog života, a sada je uspješno vodi njegova kći Beba, to i napraviti. Zato što te izreke to zaslužuju kao mali životni svjetionici, a i zato što sjećanje na Đoleta vrijedi održavati. Nedovršeni kraj govori puno toga.
Ne znam koliko će se mlađa publika moći poistovjetiti s djetinjstvom 50-ih, no oni 60+ će posve sigurno uživati u svakoj slici, svakoj stranici, pročitati oba dijela i po dva puta. S osmijehom na licu. A tko god prati Timbar, zna da je to element koji kod mene uvijek izazove buran aplauz.
==
https://dalmatinskiportal.hr/zivot/-t...
==
Link za nabavu: https://balbelo.com/eu/shop/kalendar-...
==
Dobrodošli u kolumnu "Timbar na libar":
Na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Na Facebooku: https://www.facebook.com/timbarnalibar
Na Instagramu: https://www.instagram.com/timbarnalibar
Nažalost, nisam prisustvovao ni jednoj monodrami 'Kalendar mog detinjstva' koju je izvodio još od 2014., ali sam zato pročitao oba dijela istoimene knjige. Nedavno, posthumno objavljen 'Kalendar mog djetinjstva - II. deo' upotpunjava autobiografiju dječaka u 'jednocifrenoj dobi', u žanru 'kalendar-roman', kako ga je sam nazvao. Đole je u nekim intervjuima rekao da je knjiga daleko od njegove biografije, što je donekle i objašnjenje 'tajne prisjećanja' svih detalja odrastanja iako je čovjeku koji može zapamtiti sve one tekstove pjesama napamet teško dovesti pod sumnju sposobnost pamćenja. Kao pravi pisac, pošteno je priznao da je sjećanja dogradio maštom i izmišljenim likovima. Nevjerojatnom uvjerljivošću, dakako.
Potencirajući isključivo dobre stvari i pozitivan pogled, Đole je napisao 'bijelu knjigu odrastanja pedesetih', pa sam čak i ja, deset godina mlađi, uspio prepoznati mnoge događaje i stil života koji se s tih 50-ih prenio na idućih par desetljeća. Opuštenost, bezbrižnost, šale i puno ljubavi šire se svakom stranicom. Bez obzira na to što u jednoj od epizoda kaže da je najlakše pričati ono što nitko ne može potvrditi, a danas, nažalost, više ni on, vjerujem da još ima veliki broj čitatelja 60+ koji će se rado prisjetiti brojnih scena i stereotipa iz tog doba. Dočeka raznih praznika, putovanja vlakom na izlete, obaveznog posjeta Postojnskoj jami, nošenja hrane na ljetovanja, druženja s rodbinom raznog tipa, slušanja prvih tranzistora, kupovine prvih televizora i načina kojima se svjedočilo raznim događajima poput osnivanja Pokreta nesvrstanih. U svemu tome, Đole standupovski često upadicama uspoređuje tadašnje i današnje klince.
Čini mi se da je ovo neprevodivo djelo jer bi svaki prevoditelj morao tako vješto upotrebljavati riječi da bi mu bilo pametnije napisati novu knjigu. Tiskana je crno-bijelim slovima, ali zagonetno ima bezgranično boja, mirisa i okusa koliko nemaju ni najpoznatije parfumerije. Istina, u lirskim opisima, poredbama i metaforama se Balašević toliko zanio i odlutao da sam poželio preskočiti odlomak, ali samo jer sam bio u niskom startu čekanja njegova novog catcha, štosa, memea koje će izgovoriti KT Isidor, Deja Šapurika ili Deda Lazar. Imam dojam da mu se taj 'prazan hod' više događao u drugom, nego u prvom dijelu, te da bi ih i on sam, možebitno, skratio (prvi dio ima 170, a drugi 210 stranica) da je imao priliku.
Već nakon čitanja prvog dijela, prije par godina, sam pokušao pronaći intervju u kojem bih shvatio čemu taj potez s postavljanjem iritirajućih upitnika umjesto redovnih interpunkcijskih znakova bilo gdje i bilo kad, no nisam našao odgovor. Tada su me ti upitnici dekoncentrirali, a danas, čitajući drugi dio, sam se već navikao i jednostavno ih ignorirao.
KMD je pun rečenica koje duhovito odražavaju životne mudrosti i koje mogu stajati samostalno na Instagramu, Faceu ili suvenirima poput šalica ili majica. Poneke su baš onako - grunfovske, vrijedne pamćenja. Ne sumnjam da će Balbelo, tvrtka koju su Balaševićevi zajedno napravili još za Đoletovog života, a sada je uspješno vodi njegova kći Beba, to i napraviti. Zato što te izreke to zaslužuju kao mali životni svjetionici, a i zato što sjećanje na Đoleta vrijedi održavati. Nedovršeni kraj govori puno toga.
Ne znam koliko će se mlađa publika moći poistovjetiti s djetinjstvom 50-ih, no oni 60+ će posve sigurno uživati u svakoj slici, svakoj stranici, pročitati oba dijela i po dva puta. S osmijehom na licu. A tko god prati Timbar, zna da je to element koji kod mene uvijek izazove buran aplauz.
==
https://dalmatinskiportal.hr/zivot/-t...
==
Link za nabavu: https://balbelo.com/eu/shop/kalendar-...
==
Dobrodošli u kolumnu "Timbar na libar":
Na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Na Facebooku: https://www.facebook.com/timbarnalibar
Na Instagramu: https://www.instagram.com/timbarnalibar
June 3, 2023
"Septembar je u stvari samo Jun S Dugim Rukavima...
Onako lenji i moćni, kao dva gotovo identična kamena lava na okićenoj kapiji leta, razlikuju se jedino po iskricama uzbuđenja u pogledu onog koji iščekuje šarene svatove jula i avgusta, i po setnoj senci u pogledu onog koji ih ispraća..."
Onako lenji i moćni, kao dva gotovo identična kamena lava na okićenoj kapiji leta, razlikuju se jedino po iskricama uzbuđenja u pogledu onog koji iščekuje šarene svatove jula i avgusta, i po setnoj senci u pogledu onog koji ih ispraća..."
February 28, 2024
Balašević kao Balašević... Omiljeni u svemu i sve je (po meni) lepo odrađeno, naravno postoji sumnjica jer je knjiga izašla posle njegove smrti, ali računaćemo da se nije mnogo menjalo... Kraj me malčice iznenadio i nekako raznežio na način koji ne mogu opisati... Od mene sve preporuke 🫶
July 8, 2023
Kol'ko čovek mora da se oždere pa da pobrka čvarak sa roncom?
*naravno da je bar jedan član porodice morao dopisati par stranica, da popravi i objasni...
*naravno da je bar jedan član porodice morao dopisati par stranica, da popravi i objasni...
September 10, 2023
Verovatno znate koliko volim i cenim njegov rad. Prethodni Kalendar sam čitao pre neku godinu. Iako mi je Balaševič drag, ova knjiga mi je bila nako. U principu, sve napisano smo čuli onoliko puta na koncertima. E sad, šta očekivati od knjige koja se pojavila nakon njegove smrti?
Ista stvar je kao i sa prethodnom knjigom, zabavna, balaševićevska, draga, poznata. Pri tome, imam blagi dojam, da ne kažem osećaj, kao da je neko dopisivao delove i to na momente izgleda kao da je bio veći Balašević od Balaševića. Imam sumnje ko bi to mogao biti. No dobro, malo me razgalila knjiga, ali joj se sigurno neću vraćati.
Ista stvar je kao i sa prethodnom knjigom, zabavna, balaševićevska, draga, poznata. Pri tome, imam blagi dojam, da ne kažem osećaj, kao da je neko dopisivao delove i to na momente izgleda kao da je bio veći Balašević od Balaševića. Imam sumnje ko bi to mogao biti. No dobro, malo me razgalila knjiga, ali joj se sigurno neću vraćati.
Displaying 1 - 5 of 5 reviews