Kad sam uzela ovu knjigu u ruke, nisam očekivala ništa od onoga što se zapravo izdogađalo.
Prvo zato što sa stražnje strane knjige nisam imala kratak sadržaj, a bila sam prelijena da pogledam na internetu(a i da budem iskrena, primamila me činjenica da ne znam o čemu se radi) ali, da budem iskrena, mislila sam da će biti nešto slično "Plamenim inkvizitorima" i "Kći Lotršćaka" te "Vitezu slavonske ravni"
O čovječe, jesam se prevarila.
Zbog ove knjige ostala sam budna do 2 ujutro i brisala suze. Zadnji put sam plakala kad sam pročitala "Povratak kralja"
Inače nisam puno plačljiva kad su knjige u pitanju.
Uglavnom, Mirjana je lik koji mi se uvukao pod kožu.
Nekako me svaka situacija u kojoj se našla na neki neobičan način potresla.
Riječi u toj knjizi bile su tako...pune duše. Ovo je knjiga s kojom se, za mene, Zagorka najviše iskazala.
Dok sam čitala ovu knjigu, našla sam nekoliko paralela sa stvarima koje su se uistinu dogodile u Zagorkinom životu.
Tek sam sada kasnije shvatila da je to njena romantizirana biografija(što god to značilo)
Čitajući ovo djelo, nisam u Mirjani vidjela tek običan, još jedan književni lik. Ne, vidjela sam ženu koja se borila za ono u što vjeruje, premda su ju uporno gazili i obeshrabrivali.
Mogla bih sad napisat roman o ovom, ali ne da mi se.
U svakom slučaju, preporučujem svima.