Oficirova kći

by Milan Milišić

Dvadeset godina posle smrti Milan Milišić nam se obraća izvanrednim, do sada nepoznatim književnim delom – romanom Oficirova kći. Tako žanrovski zaokružuje svoj višestruki talenat: posle temeljnog, priznatog pesnika i sjajnog esejiste, u Milišiću smo dobili i elegičnog romanopisca. Oficirova kći je počast jeziku, pripovest o odrastanju i nerazumevanju u nekada postojećoj domovini. Sisak, Šabac, Dubrovnik... Jugoslavija pre više od pola veka ogrnuta svečanim i setnim. Roman – elegija.
Pred nama je uzvišena tuga Milana Milišića.
Vladislav Bajac

346 pages, Paperback

First published January 1, 2011

About the author

Milan Milišić je rođen u Dubrovniku 1941. godine. Završio je Filološki fakultet u Beogradu (Opštu književnost s teorijama književnosti), živeo je na relaciji Dubrovnik – Beograd i u Njujorku gde je predavao engleski jezik i književnost na Njujorškom univerzitetu. Kao Fulbrajtov stipendista boravio je u SAD do 1990. Bavio se novinarstvom i prevođenjem. Poginuo je 1991. u svom stanu u Dubrovniku kao civilna žrtva napada na Dubrovnik.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić]

Nedovršen roman tragično stradalog dubrovačkog pisca. Pa, iako mu je u pogovoru Miljenko Jergović napisao panegirike, ipak se vidi da je roman nedovršen i da ima svojih mana koje i nisu tako sitne. Perspektiva djevojčice koja odrasta u poslijeratnom Dubrovniku nije najsretnije odabrana i neki momenti tog odrastanja su, blago rečeno, čudni. Ali većina zamjerki može se ostaviti po strani kad, nakon prvog dijela koji opisuje život netom po završetku 2. svjetskog rata u Sisku i Šapcu, dođemo do dijela koji opisuje život u Dubrovniku - ne gradu Držića, Vojnovića i Dubrovačkih ljetnih igara - već gradu punom licemjerja, gradu u kojem porijeklo i obitelj odlučuju u praktički svim životnim situacijama, gdje potomci nekadašnjih konavoskih kmetova i dalje ljube ruku gosparima. Ne mogu se sjetiti nijednog drugog književnog djela novijeg datuma koje tako iskreno i uvjerljivo opisuje dubrovačku svakodnevicu i atmosferu odrastanja u tom gradu. Kroz lik Katice vidimo i kako se razvija njezina ljubav prema gradu, ali istovremeno i duboke frustracije tim istim gradom. Dirljiva je i Katičina ljubav prema ocu unatoč svim obiteljskim problemima koje proživljavaju. Zbog svega toga, ovu knjigu vrijedi čitati.

[Vanja Šušnjar Čanković]

Ako izuzmemo činjenicu da sam imala potrebu da čitanje "osvježim" nekim drugim stilovima i tematikama (što apsolutno uvijek pripisujem sebi i svom trenutnom raspoloženju), zatim da je ovo djelo u nastajanju, nezavršeno, koje nije pretrpilo uredničke sugestije i moju, možda i preveliku, osjetljivost na autentičnost "dječjeg" pripovijedačkog glasa, ovo je svakako djelo vrijedno pažnje, pogotovo za sve nas koji imamo bilo kakve (emotivne, nostalgične, geografske) veze sa bivšom Jugoslavijom. Vrlo slojevito, jezički i stilski bogato, ispričano iz perspektive djevojčice u adolescenciji prije više od pola vijeka, ali tako vjerodostojnih prilika (mješani brak između Srpkinje i Hrvata, različitog i socijalnog porijekla, ali i podržavanih tadašnjih ideologija, uobičajenije prirodne migracije - koje, doduše, u to vrijeme, vjerovatno nisu bile ni tretirane kao takve,..) tokom odrastanja na relaciji Sisak-Šabac-Dubrovnik.

[Frano Jančić]

Čitati o gradu u kojem sam se rodio kroz oči pridošlice je smiješno, tužno, melankolično i razotkrivajuće. Čitati i gledati se u ogledalo i pitati se sviđa li ti se što gledaš.
Jergovićev osvrt pročitajte na https://www.jergovic.com/subotnja-mat...
a o autoru na https://dubrovacki.slobodnadalmacija....