Prozor zelenog bljeska je vrlo zbunjujuća knjiga. S jedne strane, tu su solidno akciono vođenje radnje (iako mestimično predvidljivo), čest humor i brz ritam: sve, da ponovim, solidno, i ne odskače mnogo od standarda. S druge strane, roman nudi neverovatno maštovite koncepte, počev od prvog i ključnog: anđela koji se zbog zelenog zraka* zaglavio u staklu starog tavanskog prozora. I onda nastavlja da ih kombinuje na neverovatne načine koji povremeno izazivaju glavobolju . Tako da je ovo knjiga na koju ja imam određene zamerke u domenu logike i... logike, ali s druge strane, ovakvo kombinovanje motiva zaista je smelo i osvežavajuće i svakako ću čitati još nešto od Todorovskog.
* Zeleni zrak je stvarna meteorološka pojava koja je (meni) bitna po tome što je inspirisala i Žila Verna i Erika Romera: nešto što je u stanju da dotakne dve toliko beskrajno različite osobe mora biti... pa, izuzetno. I sasvim je dovoljan razlog da se uzme bilo koja knjiga koja ga tematizuje, poput, recimo, Prozora.