What do you think?
Rate this book
Jean ili miris smrti
Roman "Jean ili miris smrti" tragična je priča o sudbini francuskoga dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera koji je junak obrane grada Vukovara, ranjen i potom ubijen na Ovčari 1991.
Jean je sudjelovao je u jesen 1991. godine u obrani vukovarske gradske četvrti Sajmište. Početkom mjeseca studenog ranjen je i prebačen u vukovarsku bolnicu gdje je dočekao kraj obrane grada. Ubijen je na Ovčari 20. studenog 1991. godine, ali njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Jean je sudjelovao je u jesen 1991. godine u obrani vukovarske gradske četvrti Sajmište. Početkom mjeseca studenog ranjen je i prebačen u vukovarsku bolnicu gdje je dočekao kraj obrane grada. Ubijen je na Ovčari 20. studenog 1991. godine, ali njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
207 pages
Published January 1, 2015
1 person is currently reading
49 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 4 of 4 reviews
September 27, 2013
''Ako nađeš grob na zaboravljenu rubu srijemskog polja, nedaleko Dunava, naći ćeš čarobni ključ jednog sna. Otključaj ga i uđi u njega. Samo pjesnik i junak mogu od oranice stvoriti domovinu''
Jean-Michel je 25-godišnji mladić koji je u rujnu '91 dobrovoljno pristupio hrvatskoj vojci u borbi za neovisnost. Ono po čemu se ovaj mladić razlikuje od ostalih branitelja je to što nije imao nikakve veze s Hrvatskom. Jaen dolazi iz Vesoulu u Francuskoj, a promatrajući vijesti francuske televizije saznaje o ratu u Jugoslaviji, uviđa nepravdu koja se vrši nad hrvatskim stanovništvom i sljedeći dan odlazi u tu, njemu nepoznatu zemlju u kojoj će (i za koju će) ostaviti svoj život. Pogubljen je u genocidu koji je izvršen 20.11.1991. na Ovčari, a njegovo tijelo još nije pronađeno.
Ovo je knjiga o tom francuskom mladiću koji je tražio sebe, koji nije oklijevao u borbi za svoje ideale i koji je za svoje ideale dao i svoj život.
Bilo mi je iznimno teško čitati ovu knjigu, suze su tekle na svakom poglavlju. Čovjek i dalje odbija vjerovati da neki drugi čovjek može učiniti takve stvari. Moj tata kaže da u ratu ljudi više nisu ljudi, u njima se probudi ono životinjsko i tada granica više nema. Vukovar je moj grad i tim ulicama na kojima su se dogodila tolika zlodjela (o kojima se još i danas šuti i za koje još nitko nije preuzeo krivicu) koračam svaki dan. Teško je. I nakon više od 20 godina.
I pokušavam shvatiti Jeana. POkušavam, ali ne mogu. Valjda nisam tako veliki čovjek kakav je on bio. Ne mogu razumijeti koliko jaka je bila unutarnja sila koja ga je dovela ovdje, u moj grad. Na jednom video zapisu, snimljenom u bolnici, par sati prije nego je srpska okupaciona snaga napunila šest autobusa branitelja i civila i odvela ih na Ovčaru, rekao je: ''Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu." Boriti se za svoje ideale do kraja je sinonim za Jeana-Michela.
Još jedna važna stvar koja se ističe u ovoj knjizi je: EUROPA ŠUTI. Jean je par puta nazvao svoju majku u Francuskoj i molio je da obavijesti vlasti, da ima kaže kako je stanje izmaklo kontroli, da ovo nije rat, već pakao i da se užasne strahote događaju svaki dan. No, svi su znali sve. Ali nitko nije ništa činio. Nadali su se kako će žrtve što prije pasti, a zločini se zaboraviti.
Na komemoraciji 18.11.2011. prisustvovala je njegova majka. Njezine riječi napisane u ovoj knjizi prodiru ravno u srce i šelju poruku mira, da se ovakve strahote nikada više ne ponove: ''Ono što ostaje najsnažnije za mene - donijela sam zemlje s Ovčare iz Vukovara kako bi zasadila jednu biljku koju ću staviti uz sliku Jeana - Michela. Tu ću biljku nazvati NADA - u nadi da se ljudska ludost nikada više neće ponoviti i da nitko nikada neće zaboraviti VUKOVAR. Nikada. Nadam se tome.''
Jean-Michel je 25-godišnji mladić koji je u rujnu '91 dobrovoljno pristupio hrvatskoj vojci u borbi za neovisnost. Ono po čemu se ovaj mladić razlikuje od ostalih branitelja je to što nije imao nikakve veze s Hrvatskom. Jaen dolazi iz Vesoulu u Francuskoj, a promatrajući vijesti francuske televizije saznaje o ratu u Jugoslaviji, uviđa nepravdu koja se vrši nad hrvatskim stanovništvom i sljedeći dan odlazi u tu, njemu nepoznatu zemlju u kojoj će (i za koju će) ostaviti svoj život. Pogubljen je u genocidu koji je izvršen 20.11.1991. na Ovčari, a njegovo tijelo još nije pronađeno.
Ovo je knjiga o tom francuskom mladiću koji je tražio sebe, koji nije oklijevao u borbi za svoje ideale i koji je za svoje ideale dao i svoj život.
Bilo mi je iznimno teško čitati ovu knjigu, suze su tekle na svakom poglavlju. Čovjek i dalje odbija vjerovati da neki drugi čovjek može učiniti takve stvari. Moj tata kaže da u ratu ljudi više nisu ljudi, u njima se probudi ono životinjsko i tada granica više nema. Vukovar je moj grad i tim ulicama na kojima su se dogodila tolika zlodjela (o kojima se još i danas šuti i za koje još nitko nije preuzeo krivicu) koračam svaki dan. Teško je. I nakon više od 20 godina.
I pokušavam shvatiti Jeana. POkušavam, ali ne mogu. Valjda nisam tako veliki čovjek kakav je on bio. Ne mogu razumijeti koliko jaka je bila unutarnja sila koja ga je dovela ovdje, u moj grad. Na jednom video zapisu, snimljenom u bolnici, par sati prije nego je srpska okupaciona snaga napunila šest autobusa branitelja i civila i odvela ih na Ovčaru, rekao je: ''Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu." Boriti se za svoje ideale do kraja je sinonim za Jeana-Michela.
Još jedna važna stvar koja se ističe u ovoj knjizi je: EUROPA ŠUTI. Jean je par puta nazvao svoju majku u Francuskoj i molio je da obavijesti vlasti, da ima kaže kako je stanje izmaklo kontroli, da ovo nije rat, već pakao i da se užasne strahote događaju svaki dan. No, svi su znali sve. Ali nitko nije ništa činio. Nadali su se kako će žrtve što prije pasti, a zločini se zaboraviti.
Na komemoraciji 18.11.2011. prisustvovala je njegova majka. Njezine riječi napisane u ovoj knjizi prodiru ravno u srce i šelju poruku mira, da se ovakve strahote nikada više ne ponove: ''Ono što ostaje najsnažnije za mene - donijela sam zemlje s Ovčare iz Vukovara kako bi zasadila jednu biljku koju ću staviti uz sliku Jeana - Michela. Tu ću biljku nazvati NADA - u nadi da se ljudska ludost nikada više neće ponoviti i da nitko nikada neće zaboraviti VUKOVAR. Nikada. Nadam se tome.''
February 15, 2026
obozavam svaku stranicu iz ove knjige!!!
November 27, 2015
Religijsko poimanje svijeta, pa tako i života, mučenja i smrti nesretnog Jeana provučeno kroz veći dio knjige. Suvišni opisi prirode i romantične ljubavi koje nije bilo. A bez toga opet teško da bi se čime imalo popuniti i ovako jedva navučenih 200 str. Treba cijeniti pokušaj da se dečku oda priznanje za hrabrost, a zapravo empatiju, koje tako kronično nedostaje u sivom svijetu. S autoricom se ne slažem u vezi jedne stvari, ali to ću ostaviti za svoje misli.
Read
February 7, 2016jel mozda netko zna gdje moci procitati knjigu na netu? :)
Displaying 1 - 4 of 4 reviews