„...Mladić je imao neprestano zatvorene oči. Polumrak mu je omogućavao da se usredotoči i pomnije prati razgovor. Ali ni koža spuštenih kapaka nije ga mogla kako treba zaštititi od jačine i nesmiljenosti sunca. Znoj se slijevao niz sljepoočnice i hlapio na žaru lica. Na usnama se taložila sol, tako je barem zamišljao, jer nije imao ogledala da se vidi. Kad bih sad otvorio oči, mislio je, sigurno bih oslijepio. Sunce je bilo tako jako, iako su zrake već koso padale, da ni iza zatvorenih kapaka nije vladao mrak nego svijetla polutama s crvenim kolutovima. Koža će mu se zacrvenjeti. Pametno bi bilo ustati i otići pod tuš ili u vodu. Barem da ga netko polije kantom vode! Nitko ga nije polio kantom vode i nije napustio daske za sunčanje jer su dečko i djevojka nastavili razgovor. Zanimalo ga je što će izvući iz sjećanja. Nisu se skanjivali da dotaknu i najosjetljivije djeliće svoga tijela i duše. Nikad nije slušao tako nesmiljeno iskren razgovor. Iako škrti u opisima i neodređeni u nekim rečenicama, bili su mu ipak dovoljno jasni. Pomoću tih nejasnih podataka uspijevao je stvarati nove odnose, nova stanja, saznavati neizgovorene pojedinosti i misliti o onima koje nisu još raščlanjivali...“
Književnik Zvonimir Majdak, rođen je 26. januara 1938. godine u mestu Zrinska, kod Grubišnog Polja. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Bio je urednik književnih časopisa Republika i Polet i dugogodišnji i jedini urednik biblioteke stranih pisaca GAMA u Mladosti. Pesnik, prozni pisac, kritičar i književni agent za strane pisce. Piše i TV drame, radio-drame i komedije, feljtone, putopise i novinske članke. Objavljena dela: Tip na zelenoj livadi (pesme, 1960); Pjesme (1960); Ukleti motociklista (pesme, 1963); Bolest (roman, 1964); Mladić (roman, 1965); Gledaoci (priče, 1966); Igrači (roman, 1969); Kužiš, stari moj (roman, 1970); Pazi, tako da ostanem nevina (roman, 1971); Glavno da se gura (pesme, 1974); Stari dečki (roman, 1975); Tiha jeza (roman, 1975); Frajerski nokturno (pesme, 1976); Marko na mukama (roman, 1977); Ženski bicikl (roman, 1978); Kupanje s Katarinom (roman, 1978); Gadni parking (roman, 1980); Ratne šljive (priče, 1982); Hrvatska kuhinja (drama, 1983); Vođa navale (priče, 1983); Lova do krova (roman, 1984); Biba, okreni se prema zapadu (roman, 1984); Gradski ljubavnici (pesme, 1985); Daske za sunčanje (roman, 1986); Muška kurva (roman, 1986); Ruska knjeginica iz Zagreba (priče, 1988); Starac (roman, 1988); Lugarnica (roman, 1989); Krevet (roman, 1990); Motreći sa stropa Irenu i njenog muža (priče, 1990); Oproštajni gaableatz (roman, 1992); Umrijeti u Tuškancu (roman, 1992); Mala hrvatska grofica iz Austrije (roman, 1993); Hrvatski križ (roman, 1993), Tajna trga N. (roman, 1994); Kćerka (roman, 1995), Melankolija tijela (pesme, 2008), Povratak sudbini (roman, 2010) i Suton (priče, 2012). Pod pseudonimom Suzana Rog objavio je serijal erotskih romana o Suzani: Baršunasti prut (1987), Gospođa (1988), Ševa na žuru (1989), Ponovno sam nemoralna i pokvarena (1996), Želim još puno puta (2001) i Fircigerice (2010). Izvedena pozorišna dela: Hrvatska kuhinja, HNK, Zagreb, Tri kralja (radio-drama, 1964), Kužiš, stari moj (po istoimenoj knjizi, 1973), Stari dečki (drama), itd. Prema njegovim romanima ili scenarijima snimljeno je dosta filmova i TV drama: Medeni mjesec (1983) prema romanu Marko na mukama, Kvit posla (TV drama, 1983), Noćna skela (TV drama, 1976), Gorčina u grlu (TV drama, 1973), Rođendan male Mire (TV drama, 1972), Vježbe iz gađanja (TV drama, 1971), Boksači i Dobra stara peć. Zvonimir Majdak živi i radi u Zagrebu. Dobitnik je mnogih književnih nagrada i priznanja kao što su: Godišnja nagrada Vladimir Nazor za 1985. godinu, Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za roman Krevet 1990. godine, Nagrada Dubravko Horvatić za prozu za priču „Krvavi sabor križevački“ 2011. i tri puta prva nagrada Večernjeg lista za kratku priču. Preminuo je 19. jula 2017. u Zagrebu.